Nedavno sam razmišljao o tome kako veliki gradovi zasenjuju i "jedu" male koji su u njihovoj okolini. To se odražava na sve sfere pa i na kulturnu i muzičku scenu. Kao izuzetak od ove pojave pada mi na pamet Pančevo, grad koji je u neposrednoj blizini Beograda ali koji je od uvek imao svoju (andergraund) kulturnu scenu koja je uspela da zadrži svoju prepoznatljivost. Setimo se samo Zografa i njegove Kuhinje, galerije Elektrika, festivala "Grrr!", fanzina "Silent Wall"... Od bendova tu su bili Klopka za pionira, By-Pass, Polaris, Jewy Sabatay. Danas, kao najvidljiviji, boje Pančeva brane Brigand, Iskaz i Buč Kesidi.

foto: Petar Spasić

Ovi potonji su već svojim prvim albumom skrenuli pažnju naše redakcije. "Posesivno-ospulsivni hospul" je bio jedno od izdanja koja su obeležili 2016. godinu. Album je bend predstavio u modernom indi rokenrol svetlu sa dozom gitarskog pop senzibiliteta, nešto što je ovoj sceni svakako falilo. Zanimljivi tekstovi, poigravanje sa rečima, način pevanja, Lukin vokal koji na momente (namerno) zazvuči kao da mutira su takođe obeležili bend.

2017. basista Alen napušta bend i nakon nekoliko kratkotrajnih zamena, Buč Kesidi nastavlja da radi kao dvojac. Ova promena se desila nakon koncertnih promocija prvog albuma i nekoliko spotova. Posle kraće pauze, pre pola godine bend je sve iznenadio pesmom "Nema ljubavi u klubu". Priznaću da mi, naviknutom na raniji zvuk, ova pesma nije legla na prvu. Verujem da je i kod drugih izazvala blagi šok jer je od gitarskog benda Buč Kesidi napravio priličan zaokret upotpunjujući svoj zvuk elektronikom.

Ovaj singl je čak bendu odškrinuo vrata mejnstrima jer nakon njega, kako se to popularno kaže, ništa više nije bilo isto. Buč Kesidi je imao klupski, može se slobodno reći - hit. Usledili su i nastupi koji su samo potvrdili da je i publika prihvatila novu fazu. Novo poglavlje je i definitivno "zacementirano" narednim hitom "Kada đuskanje ne pomaže". "Đuskanje" se savršeno nadovezalo na prethodni singl i kao da predstavlja nastavak prethodne priče.

Upravo u okviru serije koncerata kojim promovišu ovaj singl posetili su i Ćupriju 25. maja. Tu smo još jednom imali prilike da se uživo uverimo kako i koliko drugačije bend sada zvuči. Stare pesme lagano dobijaju nove aranžmane. Pojedine, poput "Ne umem da pričam sa tobom" i "Šta da radim sa tobom", više nisu deo repertoara. U starim pesmama na momente se oseti nedostatak basa ali verujem da će vremenom zvuk i tim numerama postati puniji. Pored dva pomenuta hita čuli smo i dve nove stvari "Laž" i "Subota" koje su i muzički i tekstualno na tragu nove faze benda.

Ovo je prvi put da ih gledam uživo. S tim u vezi ne znam da li su ranije nastupali u onim plavim Adidas trenerekama, ali sada vidim da na nastupima kojim promovišu poslednji singl sviraju u šuškavcima iz poslednjeg spota. Nakon kompletnog dosadašnjeg iskustva i sinoćnjeg razgovora sa Lukom i Zoranom stekao sam utisak da sada mnogo pažljivije pristupaju čitavoj priči vodeći računa o svakom aspektu predstavljanja. Drago mi je kada je bend tako posvećen i spreman da strpljivo i polako gradi svoju priču. Zato i ne treba da iznenađuje proboj koji su napravili na sceni.

Poslednja dva singla su im otvorila mnoga vrata. Kreće sezona koncerata na otvorenom i festivala, a na mnogima ćete sresti i ovaj dvojac. Ako ste u prilici da ih pogledate, ne propustite.