Goribor — Dva albuma, jedno nasleđe
Helly Cherry
U očekivanju prvog izdanja novog projekta JOŠ GORI, u kojem sudjeluju Aleksandar ST Stojković i braća Sinkauz (Alen i Nenad), malo podsjećanje na dva klasična albuma rupe GORIBOR.
Oba albuma, tematski (muzički i tekstualno), donekle slična, ispunila su sva iščekivanja. Bitna razlika je u tome, što je prvi istoimeni album sastavljen od pjesama (ponovno snimljenih), koje su Goribor već ranije snimili i objavljivali (uglavnom) za izdavačku kuću Slušaj Najglasnije!, Zdenka Franjića, dok su pjesme s LP-a "Evo Je Banja", bile urađene za to izdanje. Naravno, postoje i ovdje stanovite razlike koje se mogu ustanoviti pomnim i opetovanim preslušavanjima, ali je duh i interpretacija prepoznatljiva.
Iako je grupa za oba izdanja pokupila izvanredne kritike, dodatno ih ostvarujući odličnim (u nekoliko navrata i nezaboravnim) koncertima, prava popularnost, zapravo, se nikada nije dogodila. To bi, za takvu jednu grupu, očigledno bilo previše, s obzirom na refleksiju svih segmenata koju su širili oko sebe.
Oba albuma će 2022. godine biti objavljena u vinilnom izdanju (Dancing Bear), tako da su oni, kojima LP kao forma mnogo znači (taj sam), došli na svoje. Produkciju za oba albuma potpisuje Edi Cukerić, jedan od intrigantnijih, a tada i najtraženijih domaćih studijskih producenata.
Kako god, grupa je stala s radom, ali ST je poslje godina pauze zaključio da ima još toga za reći i pokazati i sa spomenutom braćom Sinkauz, započinje novu priču pod imenom Još Gori, koja je aktualna ovih dana. Ponovno se javio veliki interes onih koji nisu zaboravili minuli rad, a ne treba sumnjati da će se, zasigurno pojaviti i neka nova lica...
Da se previše ne zadržavamo na historijatu grupe, koja je ionako poznata i bogato internetski dokumentirana, zadržimo se samo na ova dva LP-a koji su, svaki na svoj način, ostavili dubokog traga na ovdašnjoj muzičkoj pop sceni.
Definirati kojem muzičkom obrascu ili stilu pripadaju Goribor je jalov posao. Kao i svi autentični bandovi, tako i Goribor šire oko sebe mnoštvo poznatih zvukova i ritmova, ali su to uradili na sebi svojstven način (u prvom radijskom intervjuus ST-om, ja sam spomenuo Trickya i R.L. Burnsidea, na što je on prokomentirao s odobravanjem). No, osim muzike, ono što je zaokupiralo njihovo nemalo sljedbeništvo, bili su tekstovi pjesama, za koje su se mnogi emotivno vezali, poistovjetivši vlastite životne okolnosti koje su u detalj opisivale pojedine sudbine. Naravno, ST je pisao o sebi i o vlastitim stanjima, ali se ispostavilo da se radi o široj problematici s kojom su se mnogi suočavali na ovim prostorima. Jednostavnim, ali upečatljivim riječnikom, detektirao je, kako osobna (individualna) stanja, ali koja su se doticala i općih parametara te razmišljanja onih, koji se na sve moguće načine pokušavaju oduprijeti ludilu vlastitog okruženja.
Oba albuma, tematski (muzički i tekstualno), donekle slična, ispunila su sva iščekivanja. Bitna razlika je u tome, što je prvi istoimeni album sastavljen od pjesama (ponovno snimljenih), koje su Goribor već ranije snimili i objavljivali (uglavnom) za izdavačku kuću Slušaj Najglasnije!, Zdenka Franjića, dok su pjesme s LP-a "Evo Je Banja", bile urađene za to izdanje. Naravno, postoje i ovdje stanovite razlike koje se mogu ustanoviti pomnim i opetovanim preslušavanjima, ali je duh i interpretacija prepoznatljiva.
Iako je grupa za oba izdanja pokupila izvanredne kritike, dodatno ih ostvarujući odličnim (u nekoliko navrata i nezaboravnim) koncertima, prava popularnost, zapravo, se nikada nije dogodila. To bi, za takvu jednu grupu, očigledno bilo previše, s obzirom na refleksiju svih segmenata koju su širili oko sebe.
Oba albuma će 2022. godine biti objavljena u vinilnom izdanju (Dancing Bear), tako da su oni, kojima LP kao forma mnogo znači (taj sam), došli na svoje. Produkciju za oba albuma potpisuje Edi Cukerić, jedan od intrigantnijih, a tada i najtraženijih domaćih studijskih producenata.
S dva "službena albuma" Goribor su uradili veliki posao, za koji su mnogima potrebne dugogodšnje karijere, a svojom poezijom razorne snage, mračnim tonom, reskim gitarskim zvukom i hermetično-specifičnim muzičkim izričajem, udarili su neizbrisiv muzički pečat, barem na ovim prostorima.
Kako god, grupa je stala s radom, ali ST je poslje godina pauze zaključio da ima još toga za reći i pokazati i sa spomenutom braćom Sinkauz, započinje novu priču pod imenom Još Gori, koja je aktualna ovih dana. Ponovno se javio veliki interes onih koji nisu zaboravili minuli rad, a ne treba sumnjati da će se, zasigurno pojaviti i neka nova lica...
Robart Čajsa

