Sećam se kada je Barbi objavila svoje prvo delo, eksperimentalni roman-remix, po noveli “Hodanje” Tomasa Bernharda. Bio je to jedan autentičan književni hit o kojem se nije puno trubilo među mejnstrim čitaocima, ali koji je našao put do određenog dela publike i ti ljudi su ga voleli. Ulazim u tu grupu obažavaoca. Posle je nisam pratio, ali znao sam da je u Beču, da piše na nemačkom jeziku i da su njene romane kasnije prevodili na srpski jezik. 

Mini-horor suštinski nema veze sa pravim horor žanrom, više predstavlja delo koje se bavi sitnim egzistencijalnim problemima, koji su na određeni način hororični. Fokus je na zajedničkom životu dvoje mladih, koji žive zajedno u Beču. Miki je Austrijanac, Mini je „naše gore list“, a njihov zajednički život je opisan kroz kratke priče, koje čine jednu celinu i mogu se tretirati kao roman. Roman apsurda i groteske koji govori o „hororu srednje klase“ kako je precizno navedeno u nadahnutom blurbu na koricama knjige.
 
Barbi je inteligentna i beskrajno duhovita. Barbi kida. Ne postoji niko s kime bih mogao da je uporedim od spisateljica sa bivših jugoslovenskih prostora. Barbi se ne kreće u okivirima zadatih tema za balkanske pisce, ona je evropski pisac/spisateljica, a opet vrlo angažovana u suštinskom smislu. Imajući u vidu da ne piše na maternjem, isto kao što su to učinili nekada Konrad i Nabokov, fascinantno je da je uspela da dobaci tako visoko. To je znak izuzetnosti, a takvi su retki. 

Barbi je veoma popularna u germanskoj kulturi, a nedavno sam pročitao i prilog-intervju sa njom u britanskom Guardianu. Da je ostala ovde, bila bi samo još jedna spisateljica koju bi s nipodaštavanjem ocenjivali nadobudni i mizogini članovi žirija zarobljeni u osrednjosti književne čaršije. Najdraže mi je kad vidim da je neko pobegao odavde i svojim delom književnom establišmentu poručio: JEBITE SE! Čitaoci to znaju da prepoznaju jer nije upućeno njima.
 
Priče su eksperimentalne, na momente kafkijanski stripovske, igraju se jezikom i formom. Barbi ima naštimovano pero, kao što neki veliki gitaristi štimuju gitare u svom štimu, i njime je graciozno, urnebesno duhovito i samosvojno napisala jedno sjajno delo.
 
PS: Moram naći ono što je napisala između Izlaženja i Mini-horora.
Đorđe Kalijadis