Beogradski sastav Jarboli su tijekom svog, sada već trideset peto (35) godišnjeg rada bili doživljavani i predstavljani na razne načine: kao dječačka pojava, vojvođanski pop devedesetih, intelektualni rock, vanžanrovska muzika teška za etiketiranje, protohipsterska tvorevina, romantičarski i istovremeno angažirani rock... Sve ovo može i ne mora biti istina.
 
Ono što je zapravo važno je to da su se Jarboli upornim radom razvili u svirački i sadržajno beskompromisne izvođače, svojevrsnu Rock and Roll atrakciju kakva se rijetko sreći i doživljava na ovim prostorima.

Zahvaljujući sačuvanoj dječačkoj radoznalosti i sposobnosti, da naglavačke, bez ikakve zadrške urone iznova u vlastitu muziku i uz pomoć publike izgrade specifične zone radosti na koncertima, ovi događaji redovno poprimaju transcedentalni karakter. To najbolje znaju oni koji dolaze na ova katarzična okupljanja i onda se ponovo vraćaju žudeći za spomenutim jedinstvenim doživljajem.


Prilikom bliskog susreta s njihovom bujicom emocija, pretočenim u zvučni zid (od gitarskih riffova i ritmova), stvara se osjećaj zajedništva i komunikacije između publike i članova grupe, a zrak postaje gust od nabijene energije i pozitivnog osjećaja, koji traje dugo poslije završetka samog "rituala".

Performansi Jarbola su jedan kompletan ugođaj, bez mnogo scenskih pomagala, zasnovan na sviračkom umijeću, višegodišnjem iskustvu na sceni i karizmatičnosti muzičara te spremnosti djeljenja radosti sviranja s publikom.
 
Zašto su toliko dobri? Zato što se radi o prirodnom spoju kaosa i uređenosti u preciznom odnosu koji nam nedostaje u svakodnevnom životu. Sve je u balansu: prevelika uređenost umije dosaditi, a preveliki kaos umije umoriti, a u tom odnosu oni imaju i te kako što reći i pokazati te vrlo dobro znaju kako to prezentirati zainteresiranoj publici.

Teško ih je etiketirati zato što se radi o kompleksnom, suvremenom, žanrovski neuhvatljivom izrazu, sazdanom od niza utjecaja, fino izbaždarenih i raspoređenih na odgovarajućim mjestima. Jarboli nikad nisu bili običan band, bilo da se radi o njihovim “dadaističkim“ nastupima iz rane faze ili pjesmama koje se teško kategoriziraju, a još teže predviđaju kako će zvučati.

Perjanice "istočnoeuropskog Rock and Rolla" isporučuju vam vlastiti superiorni mix roots r'n'r-a/ritam&bluza, uz prstohvat romantičnih (po mjeri 21. stoljeća) pasaža nabijenih emocijama - pa sve do groovea plesnih ritmova i vatrometa gitarskih riffova, nikako ne zaobilazeći post-punk i indie/alt nasljeđe.
 
Iako rade još odpočetka '90-ih godina (preciznije 1991.), diskografija im nije prevelika, ali je zato kvalitativno popunjena. Pet studijskoh albuma, po jedan koncertni i kompilacijski, tri E.P. izdanja te nekoliko singlova.
Robert Čajsa