Superhammer je svoj prvi EP izdao 2013-e godine, i da budem iskren, tada nisam obratio mnogo pažnje na njih jer sam mislio da su još jedan Stoner/Sludge bend u moru drugih bendova tog tipa. Međutim kada sam čuo pesmu „Snakenest“, koju su izbacili kao single sa istoimenog albuma bio sam, blago rečeno, pozitivno iznenađen.

Ovaj bend je najčešće dobijao epitete Stoner/Sludge, i slažem se da to nije bez razloga tako, ali posle nekoliko preslušavanja celokupnog materijala, nisam mogao da se otmem utisku da pred sobom imam jedan moderan ali krajnje tradicionalan Heavy Metal album. Ovo „moderan“ se pre svega odnosi na produkciju. Kompletan album je snimljen i produciran u studiju „Citadela“ od strane Luke Matkovića, i po mom skromnom mišljenju ovo je njegov najbolji producentski rad do sada. Album zvuči živo, gitare imaju, što bi se reklo, „zdravu“ distorziju, ne moram da se naprežem da bi čuo bass deonice, bubanj je odlično i odsviran i isproduciran. Sve u svemu mogu da konstatujem da ovaj album ne zaostaje produkcijski ni za mnogo većim, stranim bendovima.

Što se same muzike tiče, ovako bi verovatno zvučali bendovi iz sedamdesetih da su sada krenuli da sviraju. Uticaji Zeppelin-a, Sabbath-a, Rainbow-a, i mnogih drugih tradicionalnih heavy metal/hard rock bendova tog vremena, se čuju gotovo na svakom rifu. Međutim, bend je to sjajno prikrio vrhunskom produkcijom i aranžmanskim rešenjima, pa će verovatno mlađi slušaoci reći da ih ovo podseća na neke bendove novije generacije, i to najviše zbog vokala Strahinje Cerovine, koji u gornjem registru neodoljivo podseća na Phil Anselmo-a. Inače bend na snimanju nije imao stalnog pevača pa su na pesmama gostovali Strahinja Cerovina, inače pevač benda „Concrete Sun“ i Aleksandar Stojković, pevač benda „Burning Circle“. Strahinja je snimio četiri pesme, Aleksandar dve, a pored  toga se na albumu nalazi i sjajan instrumental „Monochromatic Hell“. I jedan i drugi su briljirali na ovom albumu i tek sada mi je jasno zašto je baš njima ukazana čast da gostuju. Ali iza svega toga stoji zapravo ta starija škola, pa se na albumu može čuti dosta solo deonica na bubnju u stilu Zeppelina i gitarskih rifova koji su definitivno inspirisani ranim radovima Black Sabbath-a, što se najbolje može čuti u pesmi „The World of Today“. Moj favorit je i dalje pesma „Snakenest“, ali je ceo album uradjen tako da izgleda kao celina, pa se pun potencijal čuje tek kada se kompletan album presluša više puta.

Superhammer i Putrid Blood su nešto najbolje što je Miner Recordings objavio, pa se nadam da će bar ovo izdanje da se pojavi i na vinilu, jer predstavlja pravo malo remek delo domaće autorske muzike. No, dok čekamo da Miner Recordings prepozna kvalitet ovog izdanja i objavi ga na vinilu, vama preporučujem da kupite CD jer samo na taj način dajete punu podršku kako bendu, tako i samom izdavaču. Od lajkova i dislajkova na Youtube-u  ni vi ni bendovi nemate ništa.
Svaki pravi metalac treba da ima ovo parče plastike na svojoj polici, a ocenu 9,5 sam dao samo zbog toga što očekujem da sledeće izdanje u potpunosti prevaziđe „Snakenest“.
9,5/10

Miloš Stošić