Nekadašnji Domovi kulture, danas Kulturni centri. Ipak,  u ovim prostorima danas, sve živi i sve se dešava, osim kulture. Zašto je to tako i zašto se ova mesta pre mogu nazvati centrima kiča i šunda razgovarali smo sa članovima benda Plavo iz Kruševca. Stevan Dobrota na gitari, Bogdan Dobrota bas i Živko Obradović za bubnjevima govore i o razlozima zbog kojih su krenuli u ovu Plavu avanturu, ali i o onome što nam nisu rekli,  već to možemo naslutiti kroz njihovu instrumentalnu muziku. 


HC: Početkom 2013. godine počinje avantura koju ste obojili u Plavo, ali kako je nastala ideja da oformite bend i zašto baš ovaj pravac, post rock?
Plavo: Ono što  predstavlja jaku podlogu u našem bendu je trojka istomišljenika. To se odnosi na muzičko shvatanje i njenu problematiku, vizije i posvećenost u radu. Posledica nastanka benda Plavo su naše ranije muzičke aktivnosti. U toj zasićenosti žanrovskom muzikom tragali smo za nekim novim ili bar nama neostvarenim idejama. Sve to zajedno nas je spojilo i nateralo da počnemo da razmišljamo u totalno drugom pravcu i počnemo da radimo nešto sasvim drugačije i bez ograničenja. Od samog početka nije postojala ideja šta ćemo da sviramo ili kako će to muzički da izgleda. Postojala je samo želja za nečim originalnim, svojim ličnim i unutrašnjim izražajem. Cilj nam je da stvaramo muziku koja izađe iz nas, bez ikakvog žanrovskog ograničenja tj. da naše osećaje ili određene misli prenesemo kroz instrumente. U suštini naša muzika i ne može da se definiše samo kao post rock, možda može u globalu. Na slušaocima je da je dožive na svoj način, deklarišući je po svojoj volji.

HC: Osim boje, šta za vas predstavlja reč Plavo?
Plavo: Plavo je pre svega duhovnost, život u unutrašnjosti svakog pojedinca koji je povezan sa svim pojavama u spoljašnosti. Kroz unutrašnje biće možemo da  objasnimo svet oko nas. Možemo da otkrijemo suštinu postojanja.

HC: U vašim numerama, uključujući i dve koje ste već objavili “Dok postoje šume postojaće ljudi” i “Nabiranje tkiva”, nema reči. Naravno, sve numere, nezavisno da li u istim dominira muzika ili su protkane i rečima, prenose određene misli i ideje. Koje su vaše? Šta vaša muzika govori?
Plavo: Mi samo pokušavamo da muzikom govorimo o unutrašnjem  biću i istražujemo granice. Želimo da govorimo o uzvišesnosti čoveka i njegovim padovima. Unutrašnja borba je neizbežna i za čoveka svakodnevna. Određene emocije uvek prevagnu a pitanje je kojima će se čovek priklonitii. Muzika je prenosilac  koji u čoveku pokreće duhovnu stranu. Ona je na tom početnom putu tj. predstavljena je kao ključ koji otvara mala vrata beskarajne prostorije. Na pojedincu je da muziku doživi na način njemu svojstven.

HC: Kako ste naveli “osnovna ideja benda je muzička potraga za vezom koja spaja čoveka i univerzum”. Govorimo li ovde o univerzumu kao o živom organizmu, uzimajući, pri tom u obzir da sve oko nas zapravo živi, pa i drveće, odnosno šume o kojima “govorite” u numeri koju smo malo pre pomenuli? Uopšte, kako vi vidite tu vezu između čoveka i univerzuma?
Plavo: Pre svega, govorimo o univerzumu u čoveku koji se reflektuje na spoljašjinji život u fizički univerzum i tako na njega utiče. Umesto da ta fuzija obitava u skladu, čovek svojim neobuzdanim potezima čini da priroda pati i trpi posledice hirova čovečanstva. U suštini radimo protiv nas samih.

HC: Ono što je kod vas trenutno aktuelno to je snimanje spota upravo za numeru “Dok postoje šume postojaće ljudi”. Da li biste u ovom trenutku mogli da otkrijete detalje o samom spotu, kako će izgledati, odnosno koja priča će pratiti instrumental, ali i nešto više o onima iza kamere. Ko je zadužen za realizaciju videa?
Plavo: Odmah posle izlaska iz studija smo dobili želju da napravimo video za pesmu  “Dok  postoje šume postojaće ljudi”. Nismo ulazili u koncept kako bi spot trebao da  izgleda. Hteli smo samo da sarađujemo sa kreativnim ljudima koji ne razmišljaju šablonski. Trebao nam je neko od poverenja  ko bi se samo uključio i nastavio priču. Naš drugar Ivan Tasić (Reakcija Film) se odlično uklapio u tu zamisao.On je čak i dao naziv pesmi  i po svom nahođenju  osmislio koncept i temu  koja će pratiti muziku. Bitno nam je bilo da Ivanu damo totalnu slobodu. Takav princip rada smo ustanovili još od početka kada su u pitanju ljudi sa kojima ćemo u  budućnosti sarađivati. Za sada nećemo ništa da otkrivamo dalje. Čekaćemo da spot osvane na internetu.

HC: Bilo je potrebno da protekne oko godinu dana ne bi li ste po prvi put zasvirali uživo pred publikom.  Prve svirke su se odigrale u Kruševcu, u klubovima Zamajac i Grizzly, a potom ste krenuli na kraći put i posetili Niš. Kakva su vaša iskustva sa ovih nastupa?
Plavo: Za ostvarenje priče kakvu smo zamislili u globalu,  tih godinu dana je jako malo, ali nakon što smo izbacili prve dve pesme “Dok postoje šume postojaće ljudi” i “Nabiranje Tkiva” javilo se veliko interesovanje, tako da smo se popeli na binu čim smo napravili dovoljno minutaže i naravno bili smo jako znatiželjni kako ćemo u stvari funkcionisati na stejdžu. Nismo znali šta da očekujemo, posebno u Kruševcu, gde ovakav tip muzike uopšte nije zastupljen. Sve dosadašnje svirke su nam jako drage na svoj poseban način. Prva u Zamajcu, gde smo bili okruženi svim bliskim ljudima koji nas podržavaju i daju na snagu za dalje…zatim Grzli, takodje! Nešto posebno jer tu provodimo dane i cirkamo još od osnovne škole. Oduševljeni smo i Nišom.U Feedback - u  smo provodili srednjoškolske i studentske dane i to mesto nam je jako drago. Zadovoljni smo i kritikama niške publike, to nam puno znači za dalji razvoj priče.


HC: U planu je bio i nastup na Mini lokal festu u Jagodini. Fest je održan, ali vi niste nastupili, iako je, prema mojim saznanjima, bilo onih koji su zaista želeli da vas čuju. Šta se ovom prilikom desilo?
Plavo: Jako nam je žao što se to desilo, posebno zbog samog organizatora i zbog ljudi koji su očekivali naš nastup. Dešava se i to, da se nekom prosto sloši i da nije u stanju da svira. Bili smo spremni, zagrejani, ali su nas nepredviđene okolnosti sprečile. Prvom prilikom ćemo doći opet u Jagodnu i odužiti se.

HC: Numera “Dok postoje šume postojaće ljudi” objavljena je na kompilaciji Balkan Under The Radar izdavačke kuće Black Planet Records, pa je to bio povod da zasvirate u Nišu, na njihovm drugom rođendanu. Kako je došlo do saradnje sa pomenutom izdavačkom kućom i da li imate u planu da nastavite saradnju sa njima?
Plavo: Početak ozbiljnije saradnje je bila upravo ta stvar, koja je izašla na drugoj kompilaciji BP – a. Vladimir nam je i pre toga pružio veliku podršku na kojoj smo mu jako zahvalni. Ova saradnja se naravno neće prekinuti jer podržavamo celu priču koju ekipa iz BPR–a gura. Niš definitno treba da ima više takvih ljudi koji pokušavaju da pokrenu grad i spoje muzičare i bendove na jednom mestu.

HC: Nakon nastupa u Nišu pojavio se i live snimak numere “Malum in scapula", koja će se naći na prvom Ep izdanju na kome radite. Koja to priča stoji iza ovog  albumu i da li postoji neki, bar okvirni datum, kada možemo očekivati ovaj album?
Plavo: Ep snimamo kod Zlaje (ZAA, TWO TOTEMS). Sadržaće tri stvari, jedna od njih je  "Malum in scapula". Izaći će početkom naredne godine za Black Planet Records.

HC: Pomenuli smo nekoliko novih stvari koje pripremate, prvi spot, prvi Ep, ali šta je sa nastupima? Imate li neke dogovorene datume za naredni period? Gde publika može da vas čuje?
Plavo: Trenutno nas čeka svirka u Beogradu sa Port Noir - om 8.2.2015. Nakon što snimimo i odštampamo EP prvenac krećemo sa svirkama i van Kruševca, tako da je to nešto što ljudi mogu da očekuju u narednom periodu.

HC: Kako vidite trenutnu situaciju u Kruševcu? Da li možemo da govorimo o Kruševačkoj muzičkoj sceni i da li ona danas postoji kao takva, ali i u odnosu na neka ranija vremena?
Plavo: U poslednje vreme se oseća pomak posle duge stagnacije u kojoj je bilo jako teško bilo šta napraviti zbog nedostatka novca, publike i prostora. Sijuks (Zamajac) mnogo doprinosi svojim klubom, u koji možeš da dođeš i da sviraš kada hoćeš. Sa druge strane smo besni zato što to ne može biti mnogo veća priča. Kruševac ima kulturni centar u kome se dešavaju tezga večeri na kojima sede  sredovečni parovi i neki razni tipovi! Ukratko, ljudi koji to vode su korumpirani i politički "aktivni"  i ima ih million na nekim izmišljenim radnim mestima. Umesto da to mesto  bude centar dešavanja mladih, kao što bi i trebalo da bude, danas je  lopovski dom! Ovo nije slučaj samo sa Kruševcom, ima i gorih mesta, ali to ne bi trebalo da znači da možemo samo da se utešimo.

HC: Za kraj, imate li poruku za čitaoce HC-a, za one mlade kreativne duše, pune ideja, ali i strahova, sa druge strane?  
Plavo: Svako treba biti svoj u svakom pogledu, ali to nije nimalo lako jer na nas utiču mnoge stvari iz okoline koje nam to ne dozvoljavaju, a toga nismo ni svesni. Umetnik i publika ne mogu jedno bez drugog , a  danas je teško uspostaviti kontakt jer publika ima sve manje strpljenja zbog raznih kič dešavanja oko sebe. Bez obzira na to šta se traži, šta se trenutno ceni i šta je popularno, najbitnije je da to što radiš, radiš na najprostiji način, tj pustiš da to izađe iz tebe ne razmišljajući kakve ti koristi to pruža.  Ljudi to umeju da cene i prepoznaju i jedino takvo delo može da ih zbliži sa vama, ponese i natera na razmišljanje.

Razgovarala Ivana Grujić 
Intervju je objavljen i u fanzinu Pobuna Umetnosti