06.12.2013., Klub Mladost, Subotica

Za Mikulaša (tj. Svetog Nikolu), dobra deca čiste cipele i očekuju poklone i slatkiše sledećeg jutra u njima. Loša deca dodatno uprljaju cipele, večernju toaletu pretvore u uniformu za izlaske i idu na koncert alternativnih bendova. Izvođači koji su nastupili ovom prilikom su napravili finu alternativu prazničnom (ne)raspoloženju koje nam dolazi.

Nastupili su (redom): Paniks, Secret Man, Omladinac 11, i Ljudske Potrebe.

Paniks postoji već ravno deset godina. Iako je višečlani world-music sastav, ovom prilikom su nastupili kao duo: akustična gitara i violina. Razularena gitara i violina koja je "fircala" u nedogled, mađarski štimung. Nastup je bio odmeren i sa stilom, otmeno energičan, a sama koncepcija dala dozu ozbiljnosti ovoj večeri. Ima nešto i u etno melosu.

Krenula je matrica, synthovi sa zimskom atmosferom, a čovek sa gitarom je krenuo da peva. Na neki način je grozno upoređivati bendove, njihov zvuk okarakterisati da "zvuče kao...", ali je u njihovom slučaju to zaista kvalitet i mera prepoznatljivosti. Rani Depeche Mode, bez ikakvih zamerki. Naravno, provučen kroz bolno lični filter emocija - to je zvuk Secret Man-a.

Alt-dada-pop, bas, synth i glas. Pored malih tehničkih problema, ništa drugo nije moglo da ih spreči da makar malo razdrmaju publiku. Uz provereni set pesama, Omladinac 11 je dokazao da je jedan od omiljenih subotičkih bendova, sudeći po reakciji publike. Što se mene tiče, i ovog puta je izostala obrada Berliner Strasse-a, ali to nikako ne umanjuje sveukupni pozitivni utisak, ali i naboj, elektricitet između njih i publike.

Posle kraće pauze, Ljudske Potrebe se vraćaju u novom sastavu da pokažu da su jedan od najglasnijih subotičkih bendova. Sudeći po opažanja i naknadnom zaključku, zvučali su mnogo bolje nego na promociji subotičke kompilacije "Sever-Severozapad", čisto tehnički gledano (ne želim da kritikujem, dešava se). Baš zato su sad prašili "sve u šesnaest", nizale su se "stare" i novije pesme u kaputu noise-rock-a. Žao mi je što sam pomislio da zvuče kao Disciplina Kičme, ali je obrada "Nemoj" bila veoma sumnjiva... Šalim se, naravno.

Pre koncerta i posle je puštana raznorazna muzika, od strane frontmena Ljudskih Potreba i vrle mlade gospođice Mona Lajze. Oko 3 sata, kada sam stigao kući, stigla mi je dojava da je pušten i Lee Man. Beše to odlično veče, a prljave cipele od đuskanja podsećaju na to.

Desya Lovorov