Mount of Artan je DIY festival koji osnovan 2003. U pitanju je mali, nezavisni, andergraund, muzički festival koji se održava u Istočnoj Srbiji, u podnožju planine Rtanj, za koju se oduvek vezuju mitske priče i predanja.

Na festivalu je u proteklih dvadeset godina nastupalo više od 150 andergraund bendova različitih muzičkih žanrova iz cele Evrope.

Dana 23. i 24. juna 2023. godine. održaće se 21. festival po redu.

Tim povodom razgovarali smo sa jednim od organizatora festivala, sa pesnikom, muzičarem i nezavisnim muzičkim izdavačem Goranom Lončarevićem.

Vartra na MOA 2022, foto: Nikola Vidojević
HC: Mount of Artan festival je osnovan 2003. godine. Ove 2023. održaće se 21. festival po redu. Reci mi kakvi su utisci posle dve decenije borbe za opstanak i unapređenje festivala? Koliko je teško godinama održavati festival andergraund muzike u Srbiji, zemlji opštenarodnog veselja, granda i pinka?

G.L:
Kada smo bili mlađi, po dvadesetak i nešto godina, vreme je teklo sporije i imali bismo ga dovoljno da „sve zaboravimo“ i uželimo se do sledećeg izdanja, ali sa godinama ono se ubrzava, a problemi sa kojima se susrećemo ostaju iz godine u godinu isti.

HC: Festival se održava u Istočnoj Srbiji, podnožju planine Rtanj, u istoimenom napuštenom rudarskom selu. Odlična lokacija za pozicioniranje jednog andergraund festivala. Kakve su reakcije bendova i posetilaca koji su po prvi put imali priliku da vide srpsku piramidu iz koje je proistekao i sam naziv festivala i koja samom festivalu donosi veliku dozu mistike, imajući u vidu da se za Rtanj vezuju mnoge priče i predanja, da je u pitanju planina piramida, kosmodrom, portal za druge dimenzije...?

G.L:
Da, Rtanj je svojom magijom jedan od par elemenata koji čini festival takvim kakav jeste, pored prirode, vizualnog identiteta i specifičnosti muzike koja se izvodi. To je makar ono što imamo da ponudimo bendovima koji će preći 500 ili preko 1000 km besplatno. Bez njih i publike koja se odaziva, verovatno ga ne bi ni bilo. Ali i Cefa, Zeke i ekipe zadužene za ozvučenje....

Tina Čatlaić i Zagušljivi Dim na MOA 2021, foto Marko Petković
HC: Ulaz na festival i kamp je besplatan. Kako uspevate da istrajete u tome? Na festivalu učestvuju bendovi iz čitave Evrope, koji svakako da imaju troškove koji su neizbežni u cilju učestvovanja na festivalu. Kako se pokrivaju ti troškovi? Da li pomaže lokalna samouprava ili je sve palo na organizatore? Da li bendovi žele da učestvuju znajući da materijalna strana možda i ne bude zadovoljavajuća?

G.L:
Uspevali smo zahvaljujući pomenutim drugarima koji rade zvuk za onoliko novca koliko dobijemo od samouprave, bendova koji su svirali bez zarade i publike koja je kupovala majice i piće. Prošle godine, zahvaljujući i donacijama prijatelja i posetilaca festivala. Okolnosti su se nešto promenile, ali ne možemo očekivati i da nam svake naredne godine određeni ljudi donacijom uplaćuju 100-200 evra, zato smo sada ulaznicom našli neki donji prosek prošlogodišnjih uplata. Želeli bismo da svi zajedno to doživimo i dalje kao donaciju, bez kupo-prodajnog odnosa. ’Samoodrživost’ uključuje sve nas, tako i nezavisnost.

HC: Da li se u okviru festivala organizuje uspinjanje na svetu planinu kao neki vid „hodočašća“ ili pak završnog iskušenja za Artanovce?

G.L:
Jeste, uglavnom se drugog dana festivala, u subotu prepodne ljudi organizuju za uspon, tako da imaju dovoljno vremena za doživljaj sa vrha pre nego se vrate u podnožje i odmore pre koncerata.

HC: Kakvi su planovi po pitanju pratećeg programa, na primer promocija knjiga, performansa, radionica ili multimedijalnih projekata koji bi bili u skladu sa tematikom i muzikom Mount of Artana? Znam da je bilo spoken word projekata, ali da li se razmišlja u smeru aktiviranja i proširenja pratećeg programa?

G.L:
Sada je tako nešto, za nas petoricu organizatora, neizvodljivo, pošto se svake godine, kao što sam već rekao, susrećemo sa osnovnim, jednim te istim problemima. Imamo kapaciteta samo za njih. Ne ostaje nam ni za šta drugo, na žalost.

Festival je jedno vreme nosio i naziv Stonerizer, foto: Miloš Rakić
HC: Svake godine Mount of Artan festival ima svoju tematiku. 2022. godine tema je bila „Vicies megistus“, 2021. išlo se „Tamo gore“, 2019. godine MOA je poručivao „Artantida exists“, a ove 2023. „The Scarab Mass“. Da li se shodno temi vrši i odabir programa i bendova i da li učesnici imaju neku obavezu u tom smislu, da se vizuelno i konceptualno uklapaju u tematiku?

G.L:
Nismo u mogćnosti za neki poseban izbor. Uglavnom su to bendovi koji se samoinicijativno jave i dođu. I veoma smo im zahvalni na tome. Sve ostalo bi bilo trenutno previše...

HC: Na jednom od festivala neko od organizatora je izjavio da cilj festivala nije omasovljenje već da MOA ostane u okvirima malog andergraund festivala ali da se kroz godine koje slede festival usavrši i poboljša u smislu ozvučenja, vizuelnog i scenskog izraza. Iskreno rečeno bio sam oduševljen tom izjavom jer i sam smatram da andergraund može postojati samo na taj način. Koliko je teško to danas postići u ovom svetu u kojem vlada tržišna ekonomija i post kapitalistička tiranija?

G.L:
Omasovljenje bi značilo jedan drugi pristup. U broju u kojem se publika sada okuplja na Rtanju i dalje nosi individualnu odgovornost, tako da nema narušavanja okoline i kolektivne atmosfere. „Masa“ je drugačiji „organizam“, i stvari onda ne bi bile kakve želimo da budu.

Lednik na MOA 2021, foto Marko Petković
HC: Na Mount of Artan-u može se čuti muzika koja se retko gde može čuti. Od dark ambijenta, dark folka, dark džeza preko psihodeličnog roka, panka i stoner zvuka, do post metala, doom, sludge i black metala, ili neka kombinacija svega toga i još po nečeg, širem auditorijumu nedostupnog, neshvatljivog i užasavajućeg. Kakve su reakcije okruženja? U stvari, kakve su reakcije uopšte na sam festival i na sve ono što taj festival predstavlja.

G.L:
Niko od nas više ne živi tamo godinama pa nismo sigurni kakve su reakcije na lokalu. Što se tiče šireg okruženja, kao i van Srbije, dovoljno govori da su fantastične to što je 50-ak bendova željno da svake godine pređe skupa 10.000 km da bi nastupili. I da, neke 2011. zamoljeni smo od strane gradskih struktura, posle nekih 9 godina, da izmestimo festival iz grada.

HC: Tematika muzike bendova koji nastupaju na festivalu se u velikoj meri vezuje za tamu, mistiku, paranormalno, zlo, simboliku, gotiku, satanizam, religijske motive... Sa druge strane, festival se održava u prirodi, u mestu iz kojeg su ljudi pobegli za boljim uslovima života, u selu duhova, pa mi se pitanje samo nameće, možda je malo neprikladno, ali me zanima. Da li se Mount of Artan može u izvesnom smislu povezati sa neopaganizmom?

G.L:
Ostavljeno je svakom da to individualno interpretira. Pre bih rekao da je festival entitet za sebe.

Vidimo se na Rtnju, foto: Janko Takač tokom festivala 2015.
HC: Šta možemo da očekujemo od ovogodišnjeg Mount of Artan festivala? Šta bi hteo posebno da naglasiš za one koji prvi put dolaze.

G.L:
Prvi put ćemo probati da festival održimo putem prodaje ulaznica. Možda se, na žalost, ispostavi kao jedini mogući način. Ali će i dalje, oni koji su u mogućnosti i smatraju da treba, moći da doniraju. Pripremili smo posebnu ediciju majica u tu svrhu, kao izraz zahvalnosti. Sve ostalo ostaje isto – doživljaj da ne živimo ovde gde živimo. Hvala tebi i svima ostalima na podršci!

Donacije:
Paypal: mountofartan@gmail.com
Račun: 200-2429930101931-89 – UG ‘Nova Alternativa’
Intervju pripremio Miljan Ristić a.k.a eXperiment