Priznajem da sam od onih nepredvidivih depresivaca koji ponekad sebi kažu „fuck this“ i ostanu u krevetu, šta god bilo u pitanju, sem posla. U skladu s tim, Prljavog inspektora Blažu i Kljunove sam od početka svoje takozvane karijere takozvanog fotografa gledala samo četiri puta, od toga dva na Belgrade Beer Festu. 2018. me je čovek iz obezbeđenja kojem sam krala vodu pet dana jer sam bila broque (classy broke) izbacio iz prvog reda. Bila sam toliko uvređena da se nisam vratila u foto-pit da fotografišem Đorđa Davida, poslednjeg izvođača za tu godinu. Lažem, ne bih ni ovako, plašim se Đorđa Davida od svoje jedanaeste. 2019. sam ostala u delu ispred bine sa bajkerima, a Blaža mi je poljubio ruku pred publikom, tokom povratka na binu posle fotografisanja sa dve gospođe koje su uživale u nastupu. A koncert beše jedan od najboljih na kojima sam ikad bila.

Nakon pandemije, policijskog časa, karantina i drugih užasa koje ćemo tek procesuirati kao traume znala sam da na prvi koncert Blaže i Kljunova idem, pa makar puzala. I, posle jedne ne baš tako prijatne sedmice - eto njih u legendarnom „Festu“. Nešto mi je govorilo da nastup neće biti ni nalik onima u Wurst Platz baru, mada smo tamo 2018. svi dobili bar po jedno parče torte u obliku pozamašnog poprsja Pamele Anderson. Tommyju za inat!

Za nastup Blaže i Kljunova zagrejao nas je zvezdarski bend Lipov LOUD. Konačno garage rock koji ne dolazi zavijen u objašnjenje da je nešto drugo. Nepretenciozno, zabavno, brzo i odlično zagrevanje za zvezde večeri. Napomenuše nam da im uskoro izlazi EP. Shut up and take my money!

Moguće je da se sledeće stvari nisu događale redom kojim mislim da su se događale. Vrlo, vrlo moguće. 


Prvih par minuta gledaoci još nisu bili toliko pijani. Tokom izvođenja „Nisam dijamant“ i drugih stvari sa početka setliste je bilo moguće stajati ispred Blaže i posmatrati kako čita viceve u fazonu onih koji je svojevremeno pisao za „Bre!“ i ne završiti okupana pivom.

Rekoh „Bre!“. Da li vi, deco, uopšte znate šta je to? Mnogo sam stara. Metuzalem. Da li je to Blažu upravo nosila publika na leđima? Možda bi valjalo pitati ga za par lekcija u vezi sa ostajanjem u formi.

Već negde tokom „O kako gi sakam parite“ počinje ludilo. Momci iz predrgrupe i njihove pratilje se polako povlače iz gomile koja đuska ispred bine. Fotograf koji radi za klub pronalazi poziciju u ćošku na balkončetu, gde obično sede VIP gosti i kreće da snima video. Niko od nas dvoje nema setlistu jer je negde ispod bubnjeva.

Sledeće čega se sećam jeste da su moje patike bile na zemlji, a ja u čarapama na nameštaju, sa brzinom okidanja i ISO osetljivošću na granicama mogućnosti svog fotoaparata. Valja sačuvati živu glavu. Na ovakvim koncertima se samo trudite da preživite. U ovom slučaju, rezultat će biti nešto mutnije fotografije. S obzirom na to da se sezona zahuktava, i nije tako loše imati po dve čitave ruke i noge, zar ne? A i čitav Canon, naravno.

Iz gomile se izdvaja jedan momak primetno pijaniji od ostalih. U nekom trenutku je poljubio Blažu negde oko pupka. Kad god ga niko ne bi dovoljno gledao on bi se dohvatio daira. Više puta me je molio da ga fotografišem, nisam imala pojma šta mi priča, ali mislim da je popio više od svoje sopstvene telesne mase. Tokom izvođenja pesme „Seks, droga i Bodiroga“ je bio na leđima svojih drugova.

U nekom trenutku, bend je izveo eksplozivnu obradu „Rokenrola za kućni savet“. Odmah posle toga, Blaža nas je zamolio da odamo poštu legendarnom Miši Aleksiću. Ceo minut smo skandirali preminulom basisti. Kasnije beše i obrada „Čudne šume“ YU grupe, kao i skandiranje za Jensa, vlasnika Festa. U ovim trenucima pod je već lepljiv od piva, jedan par se ljubi na ivici bine, sedokosi niži čovek kojeg viđam na skoro svakom događaju u ovom klubu je nestao, dve devojke koje su sedele tik pored mesta gde sam se sklonila su otišle, a gospodin za jednim od rezervisanih stolova kafanski lumpuje uz „Sunce tuđeg neba“. Kao i uvek, Blaža se rado slika sa obožavaocima tokom nastupa.

Da nije bilo kratke pauze od ludovanja dok je Arrigo Sacchi izvodio svoju numeru mislim da bi mnogi samo popadali jedni na druge. Ovo nam je trebalo tokom svih onih meseci pandemije. A na Beer Festu ne možeš baš toliko da šiziš.

Pred kraj samog nastupa, kad je već mlađa publika bila na par koraka od toga da popada, Blaža je uzeo Sacchijevu gitaru i izveo rođendansku pesmu za jednog Aleksandra u publici. Prokomentarisao je da će ga kolega iz benda ubiti zbog ovoga. Slagao je! Posle koncerta su stajali napolju jedan pored drugog, a sa gitarom je sve bilo u redu. Pijani momak je negde u blizini jeo hot dog sa društvom i nešto bulaznio.

Zaključak? Jedva čekam još. A kojekakvi komedijaši koji forsiraju humor i ne shvataju da on dolazi prirodno i spontano bi trebalo da dođu na bilo koji nastup da im Blaža i bend pokažu kako se to zaista radi. Ako ne žele da dođu onda nisu cool – onda su kao Tommy Lee, a Tommy je somina.

txt i foto: Iva Tanacković

Kompletnu galeriju pogledajte na ovoj stranici.