23.7.2016., DOM OMLADINE - BEOGRAD
SUMMER HARDCORE FIESTA
LIONHEART (USA), SUFFERING’S THE PRICE (NIŠ), NO WAY BACK (KŠ), VIOLENT CHAPTER (BG)


Puno se pričalo, puno se i pisalo o ovom spektaklu. Ne dešava se svaki dan da prestoni grad Srbije ugosti jedno od vodećih svetskih metal/hardcore imena. Upravo smo ove subotnje večeri čuli otkucaj srca kalifornijskog lava u sred Beograda.

Momci iz MTA promotion ekipe su se svojski potrudili da ovaj koncert prođe u najboljem redu i u besprekornoj organizaciji, pa je u tom maniru i počelo veče. Vrata su se otvorila u 21h i nedugo zatim je prvi bend otpočeo svoj set. Čitaocima našeg webmagazina ovaj bend je svakako poznat. Samo u spisku izvođača koncerata sa kojih sam ja izveštavao, ime ovih beogradskih metal hardkoraša se pojavljuje barem u dva, ako ne i više, navrata. Dragi čitaoci i čitateljke - Violent Chapter, Beograd.


Ova ekipa je dobro poznata beogradskoj, ali i publici regiona. Violent Chapter postoji od 2006. godine i od tada pa do sada daju svoj doprinos beogradskoj i srpskoj hardcore sceni, kako u današnjem obliku, odnosno sa sadašnjim članovima, tako i muziciranjem u drugim beogradskim hc bendovima. Mali klub Doma Omladine još uvek nije bio popunjen u meri u kojoj se očekivalo, što momke iz VC-a nije omelo u rokanju sa bine. Skoro pa istog trenutka nakon što sam zakoračio u koncertni prostor, pevač Miloš je zamolio sve u publici da čučnu i u toj poziciji isprate uvodni deo pesme ‘’Lifelines’’, koja je bila ujedno i prva cela numera koju sam odslušao, i nakon tog dela zajedno sa njim i ostatkom benda skoče i nastave u sličnom tempu do kraja pesme. Iduću numeru je ceo prvi red najvernijih fanova i prijatelja benda pevao od početka do kraja - White Rabbit Hole. Za kraj su momci odsvirali prvi singl sa njihovog ovogodišnjeg ‘’Selfmonument’’ EP-ja, pesmu pod nazivom ‘’Wolf Without Pack’’ na kojoj se dogodio i prvi mini wall of death. Ovom pesmom i pozdravima ekipama iz raznih gradova Srbije koje je ova hardcore fiesta privukla u Beograd, zaključali su svoj nastup.


Klub se već poprilično napunio i takav je dočekao idući bend - Suffering’s The Price. Ovaj bend dolazi iz Niša i na glasanju za bend podrške, koje se desilo na fb event-u, bili su ubedljivo prvi. Da nisu bambadava odneli ovu laskavu titulu dokazali su i praktično. Čitav kombi Nišlija i Nišlijki došao je sa njima, a i da podrži svoje ljubimce, dok su im se ispred bine pridružile i mnoge druge hardcore kolege, ljubitelji STP-a. Nišlijska skupina je krenula tačno u 22h. Publici se predstavila istoimenom numerom, zatim su usledile ‘’Moj Svet’’, ‘’Final Judgement’’, ’’Echoes’’, ‘’The Dark Age’’. Pevač Vici nije bio sebičan i nijednu pesmu nije sam otpevao. Na nastupu Nišlija, publika se već totalno opustila, pa se na par pesama mogao videti i dobar i uspešan stagediving, a na istom su i par cura našle svoje mesto, što je bio dokaz da uz beatdown hardcore zvuke mogu uživati oba pola. Ipak, u par navrata se mogla osetiti pojačana koncentracija testosterona u vazduhu, pa smo tako imali prilike videti razne vratolomije iz teretane poput podizanja gabaritnijih ljudi od strane jedne osobe, sklekove, čučnjeve, razne vidove razgibavanja koja su se dosta razlikovala od klasičnog mosh-ovanja itd. No, povređenih nije bilo i sve je ostalo u granicama dobre zabave. South Serbia beatdown crew sa instrumentima i mikrofonom se oprostio od publike, prijatelja i fanova pesmom ‘’Tamna Mrlja’’ uz veliku zahvalnost svima koji su došli, organizatorima i bendovima sa kojima su delili stejdž.


Plamen julske hardcore fešte prenet je sa niške na kruševačku hardcore ekipu. No Way Back je bend koji je nastao još u poslednjoj godini XX veka. Vremenom je bend menjao i članove i muzički opus, ali ono što je sigurno jeste definicija zvuka koji su ostvarili svojim prvim snimljenim EP izdanjem ‘’Defence Mechanism’’, new to oldschool hardcore. Morao bih da izuzetno pohvalim nastup Kruševljana. Momci su ostavili na bini litre znoja i puno kalorija u svom onom energetskom pražnjenu na bini. Videlo se da baš uživaju dok su svirali. Bilo je momenata kada su dobar deo pesme proveli skakajući. Da je bubnjar mogao, mislim da bi i on zajedno sa njima poskočio. Sve to je publika znala debelo da ceni, pa je poslednja pesma privukla 15-ak ljudi sa partera na binu. Drugi gitarista je u jednom trenutku batalio da svira i svoju poziciju pored pojačala zamenio dlanovima ljudi na bini, tj. stagediving-om, a njegovim putem je krenulo još ljudi sa bine koji su u tim minutima uživali u muzici i energiji No Way Back-a. Definitivno nastup koji će svima ostati u sećanju.


I to je bilo to što se tiče podrške domaćih bendova. Mic po mic, ekipa iz Kalifornije se pripremala za početak dugo najavljivanog i iščekivanog spektakla. Štimovale su se gitare, nameštale činele i okačena je zastava sa logotipom i naslovom poslednjeg albuma ‘’Love Don’t Live Here’’ ovih hardcore gorostasa današnjice. Pošto su sve pripreme obavili, dali su publici još malo vremena da se naelektriše za ono što sledi. Nakon dozivanja benda i opšte euforije među fanovima, šou je mogao da počne. Lionheart, direktno iz američke države Kalifornije u 20 minuta do ponoći. Sa prvim taktom i prvim trzajem žice krenuo je haos totalni. Za numeru kojom su otvorili flašu hardcore muzičkog šampanjca odabrali su ‘’Hail Mary’’, a odmah nakon nje naišle su ‘’Pain’’ sa poslednjeg/novog albuma i ‘’Rest In Power’’ sa pretposlednjeg EP-ja. Pevač Rob i basista su u tandemu animirali publiku i dva pitanja su u nekoliko navrata uputili publici, ‘’Da li se dobro zabavljate?’’ i ‘’Koliko vas pije/je pijano u publici?’’, hehe. Pred pesmu ‘’Lock Jaw’’ basista je pozvao fanove da ga isprate koreografiju koju je na licu mesta osmislio, a koja se sastojala iz ritmičkog mahanje rukama i gibanja gornjeg dela tela. Bubnjar Jay se takođe u pojedinim momentima prihvatio uloge animatora pa je stojeći udarao u činele i pozivao obožavaoce svog benda na još veći haos. Jedino što bih zamerio čitavoj predstavi jesu predugi intermeco momenti. Mogli su makar još 2 pesme da odsviraju umesto ponovljenih pošalica i ‘’muzika tuš’’ rituala. Publika se ne bi žalila zasigurno da su to uradili. Najveću ekstazu među fanovima izazvao je i najveći hit Lionheart-a, ako je verovati Youtube website-u, ‘’Lifer’’. Rob je ovu pesmu najavio iskazivanjem poštovanja i konstatacijom da u publici ima ljudi iz Makedonije, Bugarske, Bosne. Gde su mladi tu je i šala pa je mikrofon poslužio i za čekiranje ostalih, ko je odakle, recimo Vojvodina, Borča i na posletku Kalifornija, naravno Robovo maslo. Kraj se bližio pa je posle 2,3 minuta cenkanja (Rob je pitao hoćemo li jednu ili dve, dok je publika bila za još 5 pesama), pao dogovor da se do kraja odsviraju još 3 pesme. Prva je bila ‘’Pure Anger’’, druga ‘’From Nothing’’, nakon koje je čitava publika poslala video poruku Robovoj majci (ad hoc Robova šala apropo muzičke želje iz publike) i poslednja, treća ‘’LHHC’’, koju su ostavili sa razlogom za kraj. Pošto je Rob unapred najavio da bisa neće biti, na ‘’poslednju’’ pesmu nadovezali su se poslednjom-poslednjom numerom ‘’Will To Survive’’, kojom su navukli zavesu na ovu super predstavu. Generalno gledano, sem onog što sam već napisao, nema drugih zamerki. Publika je bila prezadovoljna, momci na bini su sve vreme ponavljali kako se super provode i kako je ceo nastup vrhunska žurka. Ovo je bio prvi i poslednji nastup Lionheart-a u Beogradu jer nakon ove turneje bend prestaje sa radom. Lep oproštaj od sprskih i balkanskih fanova i lep doživljaj za sve koji su se našli na ovom događaju. Nakon koncerta Monster, koji je ujedno bio sponzor ove letnje hardcore fieste, podelio je ožednelim korerima i korerkama svoj napitak, tj. onima koji su druženje nastavili na stepeništu sporednog ulaza u Dom Omladine.

Lionheart je u par navrata pohvalio sve bendove koji su nastupali i organizatore, pa bih i ja u sličnom tonu da završim ovaj izveštaj. Fenomenalno organizovan koncert, bez kašnjenja, sa dovoljno prostora za svaki bend, sa dovoljno poštovanja za svaku osobu u publici i od strane organizacije i od strane bendova, takođe svi bendovi na visini zadatka i jedna dobra jaka pozitivna ocena za ceo događaj. U iščekivanju nekog narednog MTA događaja, hardcore pozdrav.
Kompletan album možete pogledati na našoj fejsbuk stranici.

txt: Nemanja Mitrović Timočanin
foto: Jovan Mihajlović