Bad Blood“ nam dolazi iz Čakoveca (Republika Hrvatska). Aktivan je već gotovo dve pune decenije i iza sebe ima 3 albuma, te po jedan demo i mini album. Njihova muzika se može nazvati thrashcore-om, mada ima upliva modernog groove metala. Od prvih zvukava će vam svojim poslednjim ostvarenjem, albumom „Inner Core“ (objavljenim za „Miner Recordings“), pokazati da svoj posao rade posve ozbiljno. Tvrdi rifovi, upeglada produkcija, trešerski rifovi i korovski vokali. Ali...

Na prvu loptu mi se album baš i nije svideo. Da budem precizan, prve tri pesme mi se nisu svidele. U njima sam čuo sve ono što me je od „Sepulturinog“ „Roots“ odbijalo – previše hardcore-a. Tek od četvrte pesme, „Mors Indecepta“, je počela prava stvar. Odatle, pa sve  do kraja albuma, stvari su se odvijale onako kako treba, manje-više. Nije da ne volim zvuk koji „Bad Blood“ guraju, ali bilo je nekih deja-vu trenutaka. Onda sam preslušao album još jednom. I još jednom, ovog puta sa slušalicama. E, sad je već to druga stvar.

Dakle, bolja koncentracija je samo trebala. Teško je danas svakom bendu da nađe pravi recept za komponovanje pesama koje će privući slušaoce koji nisu upoznati sa onim što ti bendovi rade. Toliko je muzike danas dostupno svakodnevno, njen uticaj ostaje i na one koji je stvaraju, pa se često neka dobra deonica nesvesno „mazne“ i odsvira u modifikovanoj verziji. Ne zvuči loše, diže adrenalin, ali je već viđeno sve to. Produkcija može da izvuče stvar, ali samo donekle.

Elem, pesme sa ovog albuma su stvorene za živu svirku – album je tu „samo“ da fanovi nauče da ih prepoznaju, nauče tekstove i da potom u njima uživaju dok bend praši sa bine. To ne znači da „Inner Core“  nećete, ako niste „prvoborac“, prebaciti na svoj mobilni, te slušati dok ste u prevozu ili na trčanju. Tek kada putem slušalica čujete „Shadows“ (jednu od one prve tri pesme koje mi se nisu svidele) shvatićete koliko ovaj bend kida.

U suštini, sve je na ovom izdanju odrađeno skroz profi: od režećih gitara, preciznih bubnjeva (mada je mogao da se izbegne onaj tapa-tapa-tapa ritam u nekim deonicama), basa (koji je trebalo da bite malo glasniji), reskog vokala, već pomenute dobre, upeglane produkcije i odlične knjižice (booklet-a). Veoma, veoma dobar krajnji proizvod. Hardcore i thrash metal fanovi neće nipošto biti razočarani budu li se odlučili na kupovinu ili pak „besplatno“ skidanje ovog albuma.

Krajnja ocena: 7,5/10.

Antionio Jovanović