foto: Lake Fest, izvor: FB stranica Lake Festa
Leta 2015. godine najveći crnogorski rok festival, Lake fest, proslavio je bitan jubilej – pet godina postojanja. Tom prilikom organizatori su se potrudili da ljubiteljima piva, svirke i dobrog zvuka poklone tri dana besplatnog „festovanja“, što bi značilo 21 bend – gratis.
Molderovim rečnikom, mjesto zločina je bio plato kod kultnog nikšićkog doma revolucije, a prva epizoda je zakazana za 11. avgust i 18:00h. Predstavnici Helly Cherrya su se potrudili da isprate što više dešavanja tokom svih šest dana festivala i da ista stave na papir.
Dakle, tri, četri, sad. Krećemo!

    Prva noć, 11. avgust

Epizodu smo ove godine započeli elektronskim zvukom Andrije Masturbeator Krivokapića. Tek dvadesetak ljudi pred binom u gradu, stidljiva okupljanja i prazne kapije (možda zbog blage kiše, možda zbog kašnjenja nastupa) međutim, kada je alternativni post-rok bend iz Topole – Pogrešna odluka od 20:00h publici uputio prvi gitarski zvuk na ovogodišnjem festivalu počela je prava festivalska atmosfera. Mudro iskorištenih čitavih sat vremena da odsviraju svoj poslednji album „Bez glasa“, publika je brzo prihvatila novi zvuk i stvari poput „Put svile“. A da se Nikšićanima bend iz Topole dopao pokazuje i činjenica da se već nakon slušanja prvog nastupa iz publike začuli glasovi – Hoćemo još! Međutim, festival je išao dalje.

Od 21:00h nastupa, publici vrlo dobro poznat, nikšićki Mangrov. Svojim prepoznatljivim zvukom, uočljivom energijom i vidljivim talentom privukli su na sebe oči javnosti i ranije, pa su ljudi uz stihove njihove najpoznatije stvari „Nema te“ sačekali bend dok su ovi tek montirali opremu na binu. Komunikacija sa publikom sjajna, veliko zalaganje sa bine, i prve šutke pred binom. Uz nekoliko obrada, među kojima je i „Gnoj“ našim čitaocima poznatog sastava Sharks snakes and planes momci iz Mangrova završavaju sa nastupom dok se okuplja sve veći broj ljudi. Nakon njihovog nastupa malobrojne ljubitelje hip hop zvuka je obradovala bosansko-hercegovačka rep izvođačica – Sassja, takođe smo se obradovali i mi, jer je njen nastup za nas značio jedno – pivska pauza u iščekivanju fenomenalnih Willie and the Groundkeepersa. Međutim, nakon nastupa Stereo Banane uslijedilo je razoračanje (čak se i rimuje) i možemo reći da su organizatori Lake festa napravili propust, policija je zabranila nastup crnogorskim Ircima jer je bio zakazan za termin nakon ponoći – ometanje javnog reda i mira. Uz uzaludno negodovanje publike momci su primorani da se povuku sa bine, a mi da se zapitamo o kredibilitetu organizacije Lake festa (?!).

    Druga noć, 12. avgust

Tmurni oblaci nad gradom ispod Trebjese su se razišli tako da ovog puta nije bilo potrebno da se brine o vremenu. A drugu noć je, na našu sreću, otvarao punk sastav iz Trebinja – Antivirus Prepelica. Sastav nastao iz želje HBŠ-a da malo promijene svoj zvuk, premda se on i dalje zadržao u sferi uličnog punka. Više ljudi nego prethodnog dana i ruke u vazduhu od početka. Momci iz AP-a su se potudili da hitovima kao što je „Veselo pleme“ zagrju binu sledećem sastavu – 20:00h – Uzemljenje. Priznajem, bend koji do sada nisam imao običaj da slušam, tek površno poznavanje njihovog tvrđeg zvuka uz povremene uplive alternativne melanholije, međutim, nakon njihovog nastupa, te preslušavanja albuma koji su nam poklonili - „Mehanizam“ mogu se zapitati „Zašto nisam obratio pažnju na ove momke ranije?“. Publika oduševljena kao i mi, uzaludni pokušaji da se iz glave isperu stihovi njihove stvari „Testament“, malo je reći da su momci iz Beograda sjajan bend i da je šteta što nisu dobili bolji termin na ovogodišnjem „Lejku“. Uprkos tome svirka je prošla sjajno, možda i najbolje u prva dva dana.

21:00h više nego sjajni – Holographic Human Element, sa kojima smo i razgovarali pred njihov nastup, pokazali zašto se njihov zvuk tako brzo primio među alternativnom omladinom trusnog nam Balkana, ali i zašto su, recimo, na čuvenoj Zaječarskoj gitarijadi 2014. godine upravo oni bili pobjednici. Sposobni da podignu raspoloženje (možda i zato jer im je matična zemlja BiH?) svojim najboljim stvarima poput „Above the clouds“ (koja je mene lično podsjetila na manir „God is an astronaut“) kupili su ljude pred binom. A, budući da je u pitanju bila mlađa, uglavnom tinejdžerska publika stariji alternativci ali i organizatori Lake festa slobodno mogu štrikirati polje „mission complete“ kad je u pitanju „hoće li se svidjeti mlađima?“ tema.

22:00h prvi put tokom druge noći hip-hop zvuk, na oduševljenje nikšićkih obožavatelja repa drugi put u njihovom gradu se našao Sivilo, za nas, sjajna prilika za pauzu i domaće, nikšićko pivo.
   
Sa malim kašnjnjem, dakle, od 23:30h počinje nastup vokalno-instrumentalnog sastava Josip A Lisac. Njihov zvuk uključuje više pravaca rokenrola ali se najviše oslanja na ska/regge, a mediteransku veselost koju nam sa bine donose novosadski Josipi najviše dugujemo njihovoj duvačkoj sekciji koja je promjenjiva (od pjesme do pjesme). Publici od ranije poznat bend mirnim stvarima kao što su „Revolucija“ ili „Predstava“ donose miris ljeta u inače kišni Nikšić. Svirka je, na našu žalost, trajala kraće nego što je bilo predviđeno zbog pretumbanog raspreda. Međutim  sirovi/surovi ali prije svega, uvijek istinit sastav Deca Apokalipse svojim nastupom stavljaju tačku na drugu noć ovogodišnjeg Lake festa. Pitali smo ih za žanr rekli su “sopstveni”, ali ja bih ga oslovio halfcoreom. Eksplozivnost, energija, glasni gitarski rifovi… Hvala organizatorima što su korigovali nesuglasice sa gradskim vlastima, jer je nastup DA pomjerio granice ljudskog percipiranja i osjećaja zvuka. Uz “Blok 12, zgrada 44” završavaju sa nastupom. Palimo automobil, i krećemo ka kamp naselju dok se iz publike još uvijek čuje “Ne dam ti svoje srce!”.

    Treća noć, 13. avgust

Treću noć je od 19:00h otvorio dobro poznat bend iz Gornjeg Milanovca – Strah od Džeki Čena. Saznajemo da su momci imali zakazan nastup na prošlogodišnjem Lake festivalu i to na glavnoj bini - na Krupcu. Međutim, zbog tehničkih problema nisu mogli da dođu i nastup je otkazan. Organizatori su im ove godine pružili drugu šansu pa su momci iz Milanovca ipak odvirali zakazani gig, doduše, u malo nepovoljnijem terminu. Svirka je protekla pred relativno malim brojem ljudi koji su došli ranije kako bi ispratili ovu fuziju bluza, roka i punka. I nisu bili razočarani. SDžČ su „Briselom“ i ostalim stvarima pokazali zašto su i ranije (na Belgrade demo festu) prihvaćeni kao ozbiljni muzičari. Nakon njih slušali smo nikšićki sastav Manitou. Nije nimalo čudno da organizatori Lake festa prednost daju bendovima iz Nikšića, a Manitou je jedan od ozbiljnijih. Logično je da ih publika zna od ranije pa su već od prve stvari svi bili na nogama. Atmosfera nalik onoj koju pravi kultni Eyesburn. Skakanje, uzvici, pivo koje je u pljuskovima odmjenilo kišu koja na žalost nije bila raritet tokom svih šest dana festivala. Dali su nam povod da se dobro odmorimo tokom nastupa TUHHTS i Espikuera jer od 00:00h počinju sa svirkom čuveni Samostalni referenti.

Definitivno nastup koji je obilježio prve tri večeri Lake festivala '15. Sjajan ska/punk zvuk iz Beograda, od jednog od najboljih ska bendova na prostorima koje sada oslovljavamo „regionom“. Svirali su i duže nego što je bilo zakazano jer publika nije mogla da se zasiti njihovog zvuka. Nastup završavaju čuvenim hitom „Rocksteady“ koji je pokrenuo blago podrhtavanje tla. Epicentar – plato kod Doma Revolucije. A Referenti nam obećavaju da će doći ponovo i da će svirka, mada je to teško ispunjivo, biti još bolja. I dok u gradu odzvanjaju stihovi čuvene pjesme „Život je san“ mi se pripremamo za glavni dio festivala. Odlazimo na Krupac jer čekamo da počne glavni dio festivala.
Rocksteady! 

U petak, 14. avgusta Lake fest se iz centra grada piva i rokenrola preselio kraj čuvenog Krupačkog jezera. Dok smo se borili sa povremenim pljuskovima kiše kamp naselje je bivalo sve punije, a to je značilo samo jedno – Lake fest 2015. godine, uprkos lošem vremenu, lako može biti najposjećeniji do sada. I dok smo se trudili da ostanemo na suvom, očekivao nas je vrlo bogat program sastavljen i od stranih i od domaćih izvođača.

    Petak. 14. avgust

Prvi je od 18:30h svirao nikšićki punk sastav Podroom. Momci iz kraja sa malo izmijenjenim sastavom su pred prvom publikom koju je sačinjavalo stotinak ljudi demonstrirali šta je suština rokenrola. Zbog mnogo manje novca i sa neuporedivo manje slave, dali su od sebe mnogo više od mnogih popularnijih izvođača i podsjetili nas na pravi zvuk – proizveden u prašnjavim garažama a ne u bogatim studijima, zbog drugarstva a ne zbog novca. Domaći su bend tako da su i oni od ranije poznati nikšićkoj publici, svirali su neke od svojih najboljih stvari i nekoliko obrada čuvenog američkog hardkor pank benda Madball. Nije da sam ih slušao prvi put, pa ipak su me ponovo odveli do istog, neporecivog zaključka – slušaću ih dok postoje.

Već od 19:15h nastupa kruševački sastav Zaa. Još jedna mješavina ska, pank i džez zvuka, sa više nego izvanrednim vokalom Sanje Vučić, naravno, najviše na oduševljenje ženskog dijela publike. Nakon njih, sa petnaestak minuta zakašnjenja beogradski, već čuveni – Mortal Kombat. Bend koji je po ko zna koji put pokazao zašto su upravo oni glavni predstavnici bendova koji su uspjeli da se izdignu iz memle u kojoj se nalaze mnogi bendovi koji su osnovani nakon devedesetih. I zašto prkosno stoje rame uz rame sa mnogim starijim izvođačima. Naravno, što zbog njih što zbog njemačkog Guano Apesa koji su nastupali kasnije, pojavljuje se prva „kritična masa“. Prve šutke, glasni uzvici – teški metal ili nikakav metal. Nakon Kombata uslijedio je nastup benda Iskaz, koji fuzionira rok i hip hop zvuk. Odoh na pivo.

22:30h Guano Apes. Definitivno najpoznatiji bend koji je ove godine nastupao na Lake festu, možemo reći da su oni (što je sasvim očekivano) okupili i najviše publike. Ljudi koje su mnogi slušali u ranijim godinama svojih života, sada su po prvi put u Crnoj Gori. Hitovima poput „Open your eyes“ su oduševili publiku koja je došla da ih čuje. Za to vrijeme, mi smo čekali Bjesove. Petnaest minuta nakon ponoći nastupio je kultni bend iz Gornjeg Milanovca. Pokazali su zašto se nalaze na pijadestalu na kojem su, kada je domaća rok scena u pitanju. Kvalitetan zvuk koji je od njih i očekivan, izvođenje najvećih hitova i delirijum kad je došlo do lomljenja gitara.
Međutim, Bjesovi nisu zaboravili da ispadnu dobri ljudi i kolegijalni muzičari, odsvirali su čuvenu „Od druga do druga“ pjesmu najpoznatijeg nikšićkog muzičara ikada, Miladina Šobića, koji je tokom poslednjih nekoliko godina prošao kroz vrlo teške trenutke. Ljudi su prepoznali i uslijedili su vrlo emotivni momenti.

    Subota, 15. avgust

Obilna kiša koja je padala tokom dana nije pokvarila festivalsko raspoloženje, mada je došlo do izmjena u rasporedu. Subota je bila rezervisana za bendove: Ničim izazvan, Pankrte, DST, Gobline, Riblju čorbu, Babe i Zahed Sultan. Međutim, zbog oluje koja je zadesila Nikšić tokom dana svirke su odložene za nekoliko sati. Mi smo se ipak potrudili da ispratimo većinu bendova.

20:45h Pankrti. Naravno da ljudi nisu zaboravili kultni značaj ovog slovenačkog pank sastava, pred binom je sa obzirom na kišu i duboko blato bio sasvim solidan broj ljudi. A Slovenci su odsvirali mnoge od svojih najstarijih hitova i napravili sjajnu uvertiru za nikšićki DST.

21:50h Društvo Skrivenih Talenata. Ako neko zna kako izgleda svirka Goblina u njihovom Šapcu, ili kako su nekad KUD Idijoti (slava Tusti) prašili u Puli onda će imati sa čim da komparira svirku trenutno najboljeg crnogorskog benda u njihovom Nikšiću. Bukvalno vatrena atmosfera. Ljudi su se na uštrb lošem vremenu potrudili da dođu i da isprate legende svog grada, a ovi, naravno, nisu razočarali. Svirali su stvari sa svog poslednjeg albuma objavljenog prošle godine „Stvarnost je u nama“ ali i svoje ranije hitove, sa početka devesetih godina prošlog vijeka. Tokom izvođenja „Vatre“ tradicionalno su upaljene baklje, atmosfera ravna onoj kakve su krasile engleske tribine osamdesetih.

23:30h Goblini. Trudim se da ne budem pristrasan jer su Šapčani bend koji, maltene, slušam čitavog života, tako da njihovi nastupi za mene imaju sentimentalnu vrijednost. Ali zahvaljujući komentarima drugih ljudi imam čime da opravdam zaključak da su oni održali najbolju svirku tokom čitavog festivala. Energija svojstvena samo njima, i repertoar na koji smo manje-više navikli. I uvijek mi je drago kada vidim da publika rođena krajem devesetih u glas pjeva stvari koje su nastale prije nego što su mnogi od njih i rođeni, a Goblini imaju mnogo takve publike. Naravno bilo je i starijih. Elem, najbolji utisak, što zbog svirke što zbog predivnog društva u kojem sam bio. Takođe je i tokom njihovog nastupa bilo emotivnih momenata kada se frotntmen slovenačke Kopiladi (Pankrta) popeo na binu i pozdravio Gobline. Naravno, ni Branko Golubović nije propustio priliku da se zahvali Pankrtima na svemu što su do sada uradili i što su im bili muzički uzori toliko vremena.

    Nedelja, 16. avgust

Nažalost, oblaci su odbijali da se raziđu i kiša nije popuštala, to je organizatore navelo da ponovo odlože svirke izvođača, među kojima su se ove večeri našli: Kolja i Grobovlasnici, Rundek Cargo Trio, Elemental, Orthodox Celts..

20:00h Kolja i Grobovlasnici. Prije nego što sam pošao na Lejk fest dobar drug i frontmen jednog novovaroškog benda mi je poručio: „Nemoj propustiti Nikolu Pejakovića, malo je reći da je genijalan.“ I zaista, ako je to ikako moguće, Kolja je možda i bolji muzičar nego glumac. Ljudi su došli da isprate stvari poput „Moram biti jak“ ili „I eto, udade se ti za konja“ uprkos jakom nevremenu. Blato i primoranost da se obuku kabanice nisu pokvarili raspoloženje. A i što reče jedan stariji roker sa crnim cowboy šeširom „Ma neka pada, ovako će i doći samo oni pravi.“

22:30h Orthodox Celts. Iako imamo priliku da ih čujemo svake godine uvijek se radujem njihovim nastupima. A i kad već nismo slušali nikšićke, daj da čujemo beogradske Irce. Hvala im što su se potrudili da poprave atmosferu i da odagnaju razočaranja kod onih (među njima i ja) koji zbog kiše nisu čuli Rundeka. Dobar, veselo zvuk koji je od njih i očekivan, nisu izostali ni Seltikovi zeleni dresovi i šalovi. Pravo raspoloženje nekog dablinskog paba preneseno na Balkan nas je ispratilo sa ovogodišnjeg Lake festivala.
Na kraju krajeva, i u Irskoj stalno padaju kiše?

I na kraju, kada sumiramo rezultate Lake Festa, možemo reći: Bilo - ponovilo se!

Stefan Sinanović