Niška Livnica je u petak, 6. februara 2026. godine, bila mesto gde se nije došlo samo na koncert, došlo se na zajedništvo. Rođendanska svirka benda Maktub, uz goste i prijatelje iz benda Manitu, okupila je veliki broj mladih ljudi, ali i starijih ljubitelja alternativnog zvuka, koji su do poslednjeg mesta ispunili klub i pretvorili veče u pravu malu proslavu niške scene. 

Već od prvih taktova bilo je jasno da će ovo biti koncert koji se pamti. Publika je bila glasna, raspoložena i potpuno uključena, a energija se kretala u talasima, od pevanja u glas do skakanja, guranja i onog poznatog osećaja da je Livnica „premala“ kad Niš odluči da pokaže koliko voli svoje bendove.

„Povezanost sa publikom nam jako znači“ i to se videlo

U intervjuu datom pred rođendanski nastup, pevač Maktuba Boris Milojević naglasio je koliko im je važna povezanost sa publikom i koliko muziku doživljavaju iskreno, kao komunikaciju i lično pražnjenje. Te reči nisu ostale samo na papiru, na bini su se pretvorile u ono što se najbolje oseća uživo: iskren nastup bez distance. Maktub je, iako mlad bend, pokazao zrelost u nastupu. Njihove pesme, kako i sami ističu, nose lične emocije, unutrašnje borbe, ali i društvene teme. Publika je to prepoznala, nije se stajalo mirno, ali se i pažljivo slušalo. U momentima između pesama osećala se atmosfera bliskosti, kao da se bend i publika odavno poznaju. 

Manitu: prijatelji i sabraća u istoj priči 

Gostovanje benda Manitu dodatno je podiglo temperaturu. Kao jedan od najprepoznatljivijih mlađih predstavnika niške garažne i hardkor scene, Manitu je doneo tvrđi, direktniji udar, uz publiku koja je spremno odgovorila. Ono što je bilo posebno upečatljivo jeste činjenica da je ovo veče izgledalo kao zajednička proslava, a ne kao klasičan koncert sa „predgrupom“ i „glavnim bendom“. Dva benda su delovala kao deo iste ekipe, iste borbe i iste ideje: da se scena gradi iznutra, odozdo, uz svoje ljude. 

Niška scena i dalje grize 

Ovakve večeri potvrđuju ono o čemu je Milojević govorio u intervjuu: da je niški andergraund i dalje porodica, i da, uprkos gubicima prostora i pritiscima, scena ne odustaje. „Grizemo svi zajedno i uvek guramo dalje“, rekao je Boris, podsećajući na nestanak prostora poput Black Stage-a, Oxygen-a i prežaljenog AKC Fuzz-a. Livnica je te večeri dokazala da, dok postoje bendovi koji imaju šta da kažu i publika koja želi da ih čuje, muzika neće stati. 

Smeh, suze, mržnja, ljubav, sve između 

Boris je pred koncert rekao da publika može da očekuje „smeh, suze, mržnju, ljubav i sve između“. I zaista, veče je imalo sve: euforiju, emotivne trenutke, agresivnu energiju u ritmu hardkora, ali i onu najvažniju stvar, oseća da se pripada nečemu. Za Maktub, rođendanska svirka u Livnici bila je više od simbolike: bila je potvrda da bend, koji je nastao iz čiste potrebe da se svira i bude iskren, već sada ima svoje mesto u gradu. A za publiku bio je to još jedan dokaz da Niš, kada želi, zna da stane uz svoje mlade bendove.

Maktub, Manitu @ Livnica, Niš, 6.2.2026.

izveštaj i fotografije Marija Stanojević