Slovenački kolektiv Laibach najavljuje je izlazak novog albuma MUSICK. Na predstojećem izdanju Laibach istovremeno slave i razigrano kritikuju savremeno doba iskrivljene stvarnosti i kičastog AI kopiranja, kroz kolekciju neosporno zaraznog popa koji se prepušta hiper-vođenoj postmodernosti.

Sam naslov albuma, MUSICK, ključ je ove ambivalentnosti. On govori o prezasićenosti – o „mučnini od muzike“ u vremenu kada je ima toliko da sa njom jedva možemo istinski da stupimo u kontakt. Svakoga dana se na internet postavi više od 100.000 novih pesama, a sve veći broj njih su AI tvorevine, svojevrsni digitalni otpad. Kao i u mnogim aspektima savremenog života, i samo slušanje muzike danas nas navodi da preispitujemo samu stvarnost. MUSICK o toj „bolesti“ govori kroz stalno izobličene zvukove i referentne tačke, ali se istovremeno bavi i drugom vrstom bolesti: patološkom posvećenošću muzici – „opsesijom, svojevrsnom drogom“ – koja i dalje pokreće Laibach u ovom dobu prezasićenosti.


Album je danas najavljen singlom „Allgorhythm“, na kojem gostuje ganška pevačica Wiyaala. Pesmu je producirao pop-velikan Richard X (poznat po radu sa Sugababes, Goldfrapp, New Order i Kelis), a prati je vedar video-spot u kojem se pojavljuju istaknuti frontmen Laibacha i Wiyaala, osmišljen da vam „poremeti algoritam“ u najboljem mogućem smislu. Ovaj prvi uvid u album predstavlja smelu mešavinu elektronskih pop obrazaca, zaraznih refrena i neumoljivih ritmova. I sadržajem i formom, pesma vešto izjednačava manipulativnu prirodu algoritama sa prirodom same muzike – obe funkcionišu kao čini pod čijim se uticajem nalazimo. Sve nas to podseća zapravo na synth-pop estetiku osamdesetih, a o čemu Laibach kažu:
Osamdesete nisu nostalgična referenca, već formativni trenutak: decenija u kojoj su digitalna logika, neoliberalna ekonomija i sistemi masovnih medija postali u potpunosti operativni i globalno sinhronizovani. Synth-pop nije bio samo muzički stil; bio je zvuk rane automatizacije, standardizacije i programirane emocije. Korišćenjem tog muzičkog jezika u „Allgorhythm“,-u ne okrećemo se unazad, već razotkrivamo tačku porekla današnje algoritamske kulture. Algoritam se nije pojavio sa veštačkom inteligencijom; on je već postojao u ritam-mašini, sekvenceru, mreži, u unapred zadatim podešavanjima. Synth-pop je normalizovao ideju da se i samo osećanje može inženjerski oblikovati, ponavljati i optimizovati. U tom smislu, „Allgorhythm“,je manje pesma, a više dijagram. Ona funkcioniše unutar poznate, gotovo utešne strukture, dok istovremeno pokazuje kako sistemi kontrole najefikasnije deluju onda kada su prijatni, predvidivi i internalizovani. Album u celini nastavlja ovu logiku: on ne kritikuje algoritme spolja, već govori njihovim jezikom — jer se moć najjasnije razotkriva kada se oponaša, pojača i pusti da sama sebe ogoli.
O saradnji sa ganškom pop pevačicom Wiyaalom, što uvodi još jedan sloj kontrasta, s obzirom da njen glas dolazi iz drugačijeg muzičkog i kulturnog konteksta, Laibach kažu:
Saradnja sa Wiyaalom nastala je prirodno i bez kalkulacije. Njen glas unosi ljudsko prisustvo koje ne pripada zatvorenom krugu zapadnog digitalnog popa. On uvodi trenje — drugačiji ritam, akcenat i telesnost — naspram krute, programirane strukture numere. U okviru „Allgorhythm“-a, njeno prisustvo funkcioniše istovremeno kao kontrast i kao pojačanje: ne kao „egzotični“ kontrapunkt, već kao podsetnik da globalni sistemi apsorbuju sve glasove, bez obzira na poreklo. Na nivou albuma MUSICK u celini, ova napetost između organskog i programiranog, lokalnog i univerzalnog, provlači se kroz čitavo izdanje. Sistem ne isključuje razliku — on je integriše.
Na taj način, „Allgorhythm“ nastavlja dugogodišnju strategiju Laibacha: moć se najjasnije razotkriva kada se oponaša, pojača i pusti da sama sebe razotkrije. Ovaj pop pravac nedavno je privukao pažnju slovenačkog javnog servisa RTV, koji je pesmu razmatrao kao potencijalnog slovenačkog predstavnika za Pesmu Evrovizije 2026, pre nego što se RTV Slovenia krajem prošle godine povukao iz takmičenja.


Album MUSICK nastajao je u maksimalističkom duhu u studiju Laibacha u Ljubljani. Okruženi svim mogućim alatima za stvaranje muzike — od analognih sintisajzera i igračaka do računara prepunih zvučnih aplikacija — Laibach su pozvali saradnike iz Slovenije i inostranstva, uključujući dugogodišnju saradnicu Donnu Marinu Mårtensson i Richarda X-a. Iako su se uronili u savremene produkcijske stilove, od K-popa i J-popa do evrodensa devedesetih, bend naglašava:

Naš primarni uticaj i referentna tačka ostao je Laibach — u svim svojim nijansama, varijacijama i istorijskim transformacijama.

Rezultat je album koji je izrazito pop, ali istovremeno i nepogrešivo — Laibach.