Jedino što me istinski interesovalo na ovom zadnjem i posljednjem Megadeth albumu je pjesma „Ride the Lightning“. Nakon svih polemika, nakon decenija Mustaineovih kritika i bijesnih izjava na račun njegovih bivših kolega iz Metallica (mada nije da nisu zaslužili), pa onda pomirenja i bla bla truć truć psiholoških seansi, pa sada nakon objave da će ovo biti posljednji Megadeth album, kaže Mustaine da hoće da zatvori cjelinu, da zatvori krug i da odsvira pjesmu za koju je napisao nekoliko, ako ne i većinu dionica, ali koja je završila u opusu nemesisa Metallica. Isčekivanje je bilo ... pa ne kao kada sam bio klinac pa sam mislio samo i isključivo o muzici, ali me je jako zanimalo kako će Mustaine da snimi ovu pjesmu. Pjesma je očekivano precizna i oštra, ali je ipak još jedna obrada bez nekog većeg obrta, bez nekog većeg uzbuđenja i samim tim, žao mi je reći, razočarenje. Možda bi bilo bolje da nije razmišljao o nikakvim krugovima i zatvaranjima. Na to dodajte tri singla koji se već neko vrijeme vrte (koji su vrlo pristojni ali pomalo sa rupama) i moja očekivanja za ostatak albuma (nakon dva koja nisu mogla da pomjere ni najokorelije fanove) su bila prilično niska.

Međutim, ne lezi vraže, Mustaine nam je ipak pripremio par prijatnih iznenađenja i to na centralnom dijelu albuma, potpuno neočekivano. Na samom početku albuma su sabrani već poznati singlovi, a onda idu odlične i nenametljive „Puppet Parade“, „Another Bad Day“, „Made to Kill“, „I am War“ i za kraj „The Last Note“ oproštajna Megadeth pjesma, ne toliko bijesna kao nekada, već odraz Mustainove ličnosti u posljednjim godinama kad više gleda unutra i napokon je mirniji, sa sobom i drugima. Kao što rekoh, pjesme su nenametljive, slušljive i jednostavne. Nema tu ništa svirački jednostavno, ali je atmosfera lagana i bez pritiska i jako je očigledno da su Mustaine & Co. bili u elementu tokom procesa komponovanja i snimanja. Sve ove pjesme će ostati u sjećanju. Pazite što vam kažem, sve će one biti cijenjene, slušane i o njima će se govoriti, a završna „The Last Note“ je doista pristojna završna pjesma.

Eto, da ne dužim dalje, Mustaine se od muzičkog svijeta oprašta dostojno uz jedan pristojan Megadeth album, mnogo bolji nego prethodna dva. Mada, ni ja ni svi mi ne smijemo zaboraviti nešto mnogo bitnije od toga, a to je da nam je Mustaine decenijama darivao albume koji su nas pratili kroz sve sretne momente i sve vihore života i uvjek nam bili jak i nepokolebljiv oslonac. Da li će stvarno biti ovo kraj za Megadeth?
Nikola Franquelli