The Lumberjack Feedback - Mere Mortals: "Drvoseče" sa dva bubnjara
Helly Cherry
U ovoj sveprisutnoj hiperprodukciji na svaki aspekt u bistvovanju jednog benda koji pretenduje da bude poznat ili barem poznatiji i popularniji nego što je trenutno mora da se obrati pažnja. The Lumberjack Feedback me je privukao kako zbog čudnog, ali efektnog imena, tako i zbog činjenice da imaju dva bubnjara, a sviraju postmetalni sludge / doom. Istina, instrumentalni, ali kome trebaju dva bubnjara za 60 bitova u minuti? Ipak, posle nekoliko preslušavanja albuma “Mere Mortals” moram reći da su me Francuzi ugodno iznenadili kvalitetom istog. Snažaj uticaj bendova kao što su Pelican ili Neurosis samo je još jedan plus da bi moj utisak bio još bolji.
Album počinje pesmom “Therapy” koja na prvu loptu liči prilično na “Pelican”, ali blatnjave gitare i tandem bubnjara daju lični “drvosečin” pečat. Sledi “Kil, kill, die, die” u kojem tremolo unosi elemente black metala, ali će neki rifovi pozvati u pomoć i Gojiru. Atmosferični deo pesme će pak, odvesti slušaoca na neku treću stranu što je, ustvari i cilj, zar ne? Sledeća, “New Order (Of The Ages)” je dvodelna kompozicija koja u prvom delu više obraća pažnju na udaraljke, dok se u drugom fokusira na teške i mračne rifove sa ciljem da stvori upravo takvu atmosferu. “Wind Last Blow” je samo zatišje pred buru koja dolazi u obliku pesme “A White Horse (Called Death)”.
Pretposlednja pesma na ploči u sebi ima dosta prog elemenata i čudnih ritmova i verovatno bi prosečnom slušaocu bila čak malo i disonantna, ali uvežbanom uhu kao što je moje 😊 ta kombinacija i te kako prija. Album zatvara dvanestominutna “Kobe (The Doors Of Spirit)” koja, kako i treba, donosi uzbudljivu završnicu. Početna post-metal atmosfera se negde, posle trećeg minuta, pretvara u divnu melodiju, zahvaljujući najuzbudljivijim gitarama na ploči, dok obogaćena ritam sekcija “vozi” slušaoca u teške i mračne dubine što I treba da je odlika ovog žanra .
“Mere Mortals” je album koji zaslužuje vašu pažnju, ako volite u tekstu nabrojane bendove i žanrove, pa i ako tražite kvalitet, a ova francuska petorka iz Lila ga zaista poseduje.
Pretposlednja pesma na ploči u sebi ima dosta prog elemenata i čudnih ritmova i verovatno bi prosečnom slušaocu bila čak malo i disonantna, ali uvežbanom uhu kao što je moje 😊 ta kombinacija i te kako prija. Album zatvara dvanestominutna “Kobe (The Doors Of Spirit)” koja, kako i treba, donosi uzbudljivu završnicu. Početna post-metal atmosfera se negde, posle trećeg minuta, pretvara u divnu melodiju, zahvaljujući najuzbudljivijim gitarama na ploči, dok obogaćena ritam sekcija “vozi” slušaoca u teške i mračne dubine što I treba da je odlika ovog žanra .
“Mere Mortals” je album koji zaslužuje vašu pažnju, ako volite u tekstu nabrojane bendove i žanrove, pa i ako tražite kvalitet, a ova francuska petorka iz Lila ga zaista poseduje.
Zoran Popnovakov

