Najiskrenije kazano, moja očekivanja za ovu svirku su bila dosta niska. Za istu sam slučajno saznao skrolajući fb-om i da će se održati u sada dobro poznatom Podgoričkom Kolektoru, te da su svirku organizovali članovi benda Nesoy za, ni manje ni više, tri crnogorska metal benda + Marija Vujošević koja je predstavila svoju poeziju prije same svirke. Ponavljam, tri crnogorska, i to još tri metal benda. Smatrao sam sebe kao čovjeka koji je upoznat sa scenom i sa internim know how, ali ispade da je došlo vrijeme da se znanje obnovi i proširi.

Kao što sam kazao, moja očekivanja su bila relativno niska, jer, jednostavno, metal je u Crnoj Gori i dalje jednačina sa dvije nepoznate, marginalizovan i nedovoljno ozbiljno shvaćen. Iako se stvari vremenom mjenjaju (što ova noć jasno pokazuje) ipak se sve vrlo sporo pokreće. Takođe, samo net prisustvo sva tri večerašnja benda je skoro pa nepostojeće, nešto što hitno moraju da mijenjaju ako ne žele da se zaustave na nivou došaptavanja među prijateljima. Zato je iznenađenje bilo i veće kada se prostor Kolektora ispunio sa otprilike 250 do 300 osoba, i to većinom metalaca. Ej, u Crnoj Gori okupiti ovoliki broj metalaca na jednom mjestu je podvig sam za sebe.

foto: Marko Jovanović
Sledeće iznenađenje su bili prvi bend ove večeri, Vlaga. Meni potpuno nepoznati, stao sam sa strane da čujem o čemu se radi ne očekujući apsolutno ništa. Međutim, ne lezi đa’ole, Vlaga od samih uvodnih nota prve pjesme dominiraju scenom. Bend svira moderniju verziju groove metala. Ekstremno downtuned gitare i sporiji tempo sviranja dominiraju i moram reći da odlično barataju materijalom koji se sastojao od autorskih pjesama i obrada. Ovdje moram spomenutu i scenski nastup. Malo ko na to obraća pažnju, ali sami scenski nastup je vrlo bitan element cjelokupne slike. Bend je od samog početka bio samouvjeren, vladali su binom kao neki mnogo iskusniji bendovi i držali su pažnju publike tokom cijelog nastupa koji nije bio kratak. Autorske pjesme su bile upečatljive i za prvo slušanje, na mene su ostavile i više nego pozitivan utisak. Moram pohvaliti obradu pjesme Wherevear I May Roam (ponovo da spomenem downtuned instrumente i sporiji ritam) koja u ovoj njihovoj izvedbi zvuči tri puta bolje nego original i dobro je zagrijala publiku. Momci su bili odlučni na bini, precizni i profesionalni u svom izvođenju, produkcija zvuka iako ne najbolja je bila dovoljno dobra da se vidi i čuje sasvim dovoljno, a mene su ostavili sa željom da čujem još. Došao sam bez ikakvih očekivanja, a bend me je vrlo pristojno iznenadio.

foto: Marko Jovanović
Po sredini, do tada već prilično razvučene noći nastupili su domaćini – Nesoy. Kao i u prethodnom slučaju i ovdje neke od članova poznajemo iz ranijih solo prijekata ili bendova u kojima su nastupali. Dakle, ekipa koja je ispratila jedan deo metal istorije u našoj zemlji. Makar u novom milenijumu. Kao i kod kolega iz Vlage i ovaj set je potrajao, pa su ta dva sastava i uvodni akt High Pristess potrajali lijepa tri sata. Tome treba dodati i tradicionalno kašnjenje na startu, što se svakako na ovakvim događajima ne treba uzimati za zlo.

Ispalo je da četvorki iz benda Nesoy nije bio teret maltretiranje oko organizacije događaja. Makar se to nije vidjelo kroz njihov energični nastup. Set listom su dominirale dobro poznate stvari Metallice, Pantere, Limp Bizkita... koje su zvučale veoma moćno. A bilo je očigledno da domaćini prijaju još uvijek brojnoj publici.

foto: Marko Jovanović
Nakon što su završili najavili su posljednji sastav Pure Metal Assaulta – Infantry koji je očigledno bio ono što je veliki broj prisutnih čekao. Prijatelji i poštovaoci su očigledno imali strpljenja i dočekali da skandiranjem imena ovog benda isprate petorku koja se polako namještala. Jako mlad sastav pojačan jednim, sada već možemo reći veteranom crnogorske muzičke scene su zvučali kako su i najavljivali. Kao odlični nastavljači djela Novog talasa britanskog hevi metala. Autorske pjesme su se uklapale odlično između redova obrada kojim su začinili svoj set. Bubanj, dvije gitare i bas su zvučali precizno, uštimovano, i što je najvažnije – moćno. Ko je ranije pratio rad njihovog frontmena znao je šta može očekivati. Ovdje se uklopio više nego odlično.

Zanimljivo će biti čuti sve ove grupe sa prvim profesionalnim snimcima. Da su se potrudili i snimili nastup u Kolektoru (a moguće i da jesu), možda se nešto zanimljivo moglo izvući sa njega i uz malo masteringa zadržati dobra energija jednog broja pjesama. Zaista bi bilo značajno i za njih i za domaću, naročito metal scenu, da što prije dobijemo adekvatno zabilježene i isproducirane trake.

Na kraju valja pomenuti da su se bendovi potrudili i spakovali kutak za merch u kom ste mogli trgovati majice, trzalice, stikere... Još da je pivo bilo hladno!

Dragan Lučić i Nikola Franquelli