foto: Nikola Doroslovački; našu kompletnu galeriju pogledajte ovde
Legendarni britanski bend The Sisters of Mercy nastupio je sinoć, 25. jula, u prestonici Srbije, posle više od 13 godina. Po vreloj letnjoj noći, na prostoru Luke Beograd, pokraj Dunava, grupa predvođena frontmenom Endruom Eldričem odsvirala je više od 20 pesama na koncertu u trajanju od gotovo sat i 30 minuta. Ali... „Lepota je u oku posmatrača” i „o ukusima ne treba raspravljati”, dve su fraze koje bi umnogome mogle da opišu ovaj događaj. Dok mnogi die-hard fanovi hvale sinoćnju svirku, postoje i oni koji su nešto kritičniji prema prikazanom. Neke reakcije su otišle toliko daleko ocenom da je najbolju partiju pružio Doktor Avalanš, čuvena ritam (i bas) mašina i jedina konstanta u sastavu uz vremešnog pevača i kompozitora Eldriča. No, krenimo redom.

Koncert je počeo tačno na vreme, u 20 sati, izlaskom na binu trojice mladića i devojke iz grupe Vizelj. Beogradski rok sastav, nastao 2013 – godinu dana nakon poslednjeg gostovanja Sistersa u srpskoj prestonici, jedan je od predvodnika novije generacije domaćih bendova pod nazivom „Hali Gali”. Uz Koikoi, verovatno najvidljiviji predstavnici tog talasa. Iza sebe imaju dva albuma, isto toliko EP izdanja i mnoštvo singlova. Sviraju, rekao bih, sve, žanrovski dosta neuhvatljivo i eklektično. I daleko drugačije od zvuka zvezde večeri, pa su, shodno tome, u par navrata i zbijali šale na sopstveni račun, govoreći, između ostalog, „i mi smo se pitali, otkud mi ovde”, „nećemo dugo” i slično. Delovalo mi je da mnogi u publici, posebno starija garda, prvi put čuje muziciranje ovih momaka i devojke, ali je, ruku na srce, nekolicina mlađih na par najpoznatijih numera pustila glasne žice. Repertoar je činio spoj starijih i novijih traka poput Olova, Novčanica, Ne vidim te od dima i mog aduta Nosoroga. Uleteo je u jednom trenutku i deo kompozicije War Pigs grupe Black Sabbath, kao svojevrsno odavanje pošt(ovanja)e nedavno preminulom bogu metala Oziju Ozbornu, dok su set zaključili drugom obradom u njihovom aranžmanu – Umri, domaće folk pevačice Stoje. Iz krajnosti u krajnost, ali to je nekako i glavna odlika ovog sastava koju dosledno baštine.

foto: Nikola Doroslovački; našu kompletnu galeriju pogledajte ovde
Posle nekih pola sata pauze, kazaljke su stale na 21.15, te su se, na radost više stotina okupljenih, na bini ukazali hedlajneri. The Sisters of Mercy, ime bez koga nema ni uvoda, ni razrade, ni zaključka gotik roka, niti njegovih žanrovskih derivata. A o supkulturi da ne govorimo. Na mrakom okupanoj pozornici, nalik slici iz horor filmova 1980-ih, pojavio se gotik veteran Endru Eldrič u pratnji troje mlađih muzičara i neizbežne ritam mašine Doktora Avalanša. Prvi takt, naravno poznat, jer veče otvaraju omiljenom mi Sisters pesmom – Doctor Jeep. A na nju se potom nadovezuje Detonation Boulevard. Poteškoće sa kojima se 66-godišnji Eldrič susreće prilikom pevanja, u startu su nam predočene. Isprva se dalo pomisliti da je u pitanju problem sa ozvučenjem ili mikrofonom, pa je moj prijatelj sa kojim sam bio na koncertu uzviknuo „pojačajte čoveka”. Međutim, nije bilo do jačine i tehnike.

Sistersi iza sebe imaju tri studijska izdanja – First And Last And Always (1985), Floodland (1987) i Vision Thing (1990). Više decenija odolevaju ponovnom odlasku u studio i snimanju albuma, ali ih to ne sprečava da prave nove numere i iste izvode uživo pred auditorijumom. Mnoge od njih smo čuli i na beogradskom koncertu poput Don’t Drive on Ice, Crash and Burn, I Will Call You i druge. Naravno bilo je tu mesta i za hitove, na primer, Alice, Marian (još jedan moj favorit) i negde na sredini seta, More. Najpoznatije pesme britanskog sastava su u velikoj meri i izvukle ovo veče, kao i odlična svirka ostalih članova benda posebno gitarskog dua – Ben Kristo i Kai. Kristo je odradio lavovski deo posla, pevajući bezmalo čitav nastup, dok je Japanac vadio prosek u momentima kada je trebalo pustiti glas na originalnim ženskim vokalnim deonicama. Tokom izvođenja pesme Here, dogodio se još jedan neprijatan momenat kada je nekoliko ljudi izašlo iz mase, a par njih pažnju preusmerilo sa bine na ogroman vatromet koji je zasvetleo na nebu sa druge strane reke.

foto: Nikola Doroslovački; našu kompletnu galeriju pogledajte ovde
Među okupljenima je bio veliki broj gotik veterana, možda prisutnih i 1990. na koncertu Sistersa u Hali sportova, a još verovatnije 2006. na Tašmajdanu, ali i mnoštvo mlađarije, koji su verovatno bili deca tih godina. Oni su verovatno činili i većinu na koncertu, što je tek za pohvalu. Takođe, pored njihove mladosti, posebno mi se dopala činjenica da su mnogi od njih bili obučeni u razne gotičarske odevne kombinacije, natapiranih kosa, crne šminke i interesatnog nakita. Crno ali se i te kako vidi – i čuje. Takva estetika je bila prisutna i na samoj bini. Uglavnom mrak, a ako su boje, to su plava i crvena. Neretko su svetla obasjavala i samog Eldriča, koji je, sa sve karakterističnim naočarima za sunce, u par navrata zaličio na sliku daleko mlađeg sebe sa omota drugog im studijskog albuma „Floodland”.

Taman kad smo pomislili da će nas napustiti bez nekih od navećih bengera, krenuli su uvodni tonovi Temple of Love. Zazelenila se bina, a publika zapevala, nažalost ili na sreću, ponovo glasnije od benda. Negde oko 22.20, bend se povukao, a masa horski zaorila „pumpaj, pumpaj”. Ubrzo se ekipa vratila na binu i izvela još nekoliko pesama, za sam kraj ostavivši Lucretia My Reflection i This Corrosion. Ostali smo uskraćeni za Dominion / Mother Russia, ali nema veze. I ovako smo se na lep način rastali.

foto: Nikola Doroslovački; našu kompletnu galeriju pogledajte ovde
Da zaključimo. Na ovakve koncerte, legendarnih bendova koji postoje nekoliko decenija i koji su ostavili poseban trag u muzičkoj istoriji sveta, realno se ide da se dožive i vide, možda po poslednji put, a ne da se traži dlaka u jajetu. Međutim, kada se veterani za mikrofonom ili instrumentima susreću sa ozbiljnim poteškoćama u izvedbi, možda bi trebalo razmisliti o penziji. Ipak, deluje mi da su mnogi fanovi i te kako zadovoljni nastupom, pa će kao i u bezbroj drugih slučajeva mišljenja biti podeljena. Dihotomija na liniji - gorak ukus stvarnosti i „brilijantan koncert”.
Timočanin