13. jula 2025. obeležava se tačno 40 godina od Live Aid koncerta – jednog od najambicioznijih i najikoničnijih događaja u istoriji muzike. Bio je to trenutak kada su umetnici, publika i planeta stali rame uz rame u ime humanosti, u pokušaju da promene tok jedne humanitarne krize. Danas, četiri decenije kasnije, vredi se osvrnuti – šta je Live Aid značio tada, a šta znači sada.

U julu 1985. godine, svet je bio svedok jedinstvenog spektakla. Inicijativa je potekla od Boba Geldofa, frontmena benda The Boomtown Rats, i irskog muzičara Midgea Urea iz benda Ultravox, koji su bili duboko pogođeni slikama gladi u Etiopiji. Njihova ideja bila je jednostavna, ali grandiozna: organizovati globalni koncert koji bi prikupio sredstva i svest o humanitarnoj katastrofi.

Rezultat? Dva istovremena koncerta – jedan na stadionu Wembley u Londonu i drugi na stadionu JFK u Filadelfiji – uz direktni prenos u više od 100 zemalja. Više od 1,5 milijardi ljudi gledalo je Live Aid, što ga čini jednim od najgledanijih televizijskih događaja u istoriji.


Line-up je bio gotovo nerealno bogat: Queen, U2, David Bowie, The Who, Elton John, Paul McCartney, Madonna, Bob Dylan, Mick Jagger, Tina Turner, Led Zeppelin, Eric Clapton i mnogi drugi. Freddie Mercury i Queen su isporučili nastup koji se i danas smatra jednim od najvećih u istoriji rok muzike – ne samo zbog energije i harizme, već i zbog snažne povezanosti sa publikom.

Koncert nije bio samo zabava – bio je politička poruka, kulturni fenomen i eksperiment u globalnoj solidarnosti.

Live Aid je prikupio oko 127 miliona dolara za pomoć žrtvama gladi u Etiopiji, ali je njegova stvarna vrednost bila veća od same sume. Pokazao je kako kultura i umetnost mogu postati pokretači promena. Muzika je tog dana imala moć da okupi svet – makar na jedan dan – i da ga podseti na osnovne ljudske vrednosti: empatiju, solidarnost i odgovornost.

Bio je to i medijski preokret. Po prvi put je televizija bila iskorišćena za istovremeno širenje poruke i mobilizaciju ljudi na globalnom nivou, nešto što danas podrazumevamo kroz društvene mreže i viralne kampanje, ali što je tada bilo revolucionarno.

Naravno, Live Aid nije bio bez svojih kritičara. Kasnije analize ukazale su da deo pomoći nije stigao do najugroženijih, već je korišćen za jačanje diktatorskih režima. Neki su tvrdili da je Zapad ponovo posmatrao Afriku kroz patetičnu i pojednostavljenu prizmu žrtve. Ali i pored tih problema, Live Aid je ostavio dubok trag – kako kao humanitarna inicijativa, tako i kao kulturni momenat.

Danas, svet izgleda drugačije – ali i poznato. Glad, siromaštvo i krize su i dalje prisutni, samo što se fokus pomerio: klimatske promene, migracije, globalna nejednakost. Koncerti poput Live Aida retko se organizuju na tako grandioznoj skali, ali neki muzičari su i danas društveno angažovani – samo kroz drugačije platforme.

Kroz retrospektivu, Live Aid nas podseća da umetnost ima moć, ali i granice. Ne može rešiti sistemske probleme, ali može pokrenuti promene – makar u svesti pojedinca. Bio je to trenutak idealizma, ali i konkretne akcije. I kao takav, zaslužuje da bude slavljen, analiziran i, iznad svega, zapamćen.
 
Zato danas, 13. jula 2025, ne slavimo samo koncert. Slavimo ideju da svet – makar na trenutak – može stajati zajedno.