The Night Flight Orchestra – Give Us The Moon
Helly Cherry
Vratili nam se The Night Flight Orchestra. Rokenrol Benedicat te!
Za neupućene, a budimo pravi, uvjek ima onih koji zbog ovog ili onog razloga po prvi put čuju za ovo ime, i zbog njih je dobro, ali i da se i ostali podsjete, ko su tačno The Night Flight Orchestra i što su do sada uradili. The Night Flight Orchestra su bend nastao 2007 godine oko članova bendova Soilwork, Arch Enemy, Spiritual Beggars... nabrajati dalje je nepotrebno, i izdali su zajedno sa ovim najnovijim sve skupa sedam odličnih albuma.
Za neupućene, a budimo pravi, uvjek ima onih koji zbog ovog ili onog razloga po prvi put čuju za ovo ime, i zbog njih je dobro, ali i da se i ostali podsjete, ko su tačno The Night Flight Orchestra i što su do sada uradili. The Night Flight Orchestra su bend nastao 2007 godine oko članova bendova Soilwork, Arch Enemy, Spiritual Beggars... nabrajati dalje je nepotrebno, i izdali su zajedno sa ovim najnovijim sve skupa sedam odličnih albuma.
Svima vam je jasno da su članovi prekaljeni muzičari sa mnogo, mnogo iskustva i sa albumima koji su gradili skandinavsku i svjetsku metal scenu devedesetih i dvije hiljaditih godina – ono što bi kazali, super group. I sada, ima buljuk metal super bendova, neki uspješni, neki manje, međutim, The Night Flight Orchestra su izašli iz uobičajenog metal klišea i u svoju muziku uklopili pop i disko melodije koje korjene vode iz sedamdesetih godina. Pop i disko? Da, i ta kombinacija zvuči odlično, svježe, poletno i zanosno. Vremenom je komponenta metala sve manje bila u prvom planu, i evo, danas na ovom najnovijem albumu je tu u okosnici pjesama i solažama, ali sve ostalo nije metal. Čak i Bjorn Strid pristojno pjeva. Sada, zli jezici bi kazali da se bend prodao, da sviraju pop sladunjarije, pizdarije za radio, ali je istina ipak malo drugačija.
Postoji pop, a postoji i pop – onaj komercijalni i ljigavi, ali i onaj kvalitetan, komponovan sa mnogo pažnje i truda, sa emocijom i jasnom vizijom za kvalitet. The Night Flight Orchestra iz albuma u album pokazuju upravo te kvalitete, a ovaj najnoviji nije izuzetak, nego je možda i najbolji u karijeri sa pjesmama čijoj melodičnosti ne možete odoljeti. I još nešto – sjećate se kako u ljigavim pop pjesmama prednost imaju sintovi i kompjuterski kreirani zvuci, dok su živi instrumenti debelo podređeno toj atmosferi pa se i jedva prepoznaju – e, toga ovdje nema. Svi su instrumenti i svi instrumentalisti su podjednako i ravnopravno predstavljeni i prosto je ljepota slušati ovako živ, energičan i zdrav album. Nisu prvi niti su izmislili toplu vodu, jer sličnih projekata je osamdesetih bilo kao salate, ali koliko god bilo poznatih bendova iz tog perioda, malo njih je imalo ovoliko uspješne i ovoliko kvalitetne albume. Pa kako odoljeti zaraznim rifovima i melodijama pjesama „Melbourne, May I“, „Stratus“, „Way to spend the night“ i drugim. Ma, dajte ljudi, zavrtite ovaj album i uživajte u svakoj noti. Batalite poređenje i prosto uživajte u dobroj i zaraznoj muzici. Ovoliko pozitivne enrgije se ne čuje svakog dana i prava bi šteta bila da propustite.
Postoji pop, a postoji i pop – onaj komercijalni i ljigavi, ali i onaj kvalitetan, komponovan sa mnogo pažnje i truda, sa emocijom i jasnom vizijom za kvalitet. The Night Flight Orchestra iz albuma u album pokazuju upravo te kvalitete, a ovaj najnoviji nije izuzetak, nego je možda i najbolji u karijeri sa pjesmama čijoj melodičnosti ne možete odoljeti. I još nešto – sjećate se kako u ljigavim pop pjesmama prednost imaju sintovi i kompjuterski kreirani zvuci, dok su živi instrumenti debelo podređeno toj atmosferi pa se i jedva prepoznaju – e, toga ovdje nema. Svi su instrumenti i svi instrumentalisti su podjednako i ravnopravno predstavljeni i prosto je ljepota slušati ovako živ, energičan i zdrav album. Nisu prvi niti su izmislili toplu vodu, jer sličnih projekata je osamdesetih bilo kao salate, ali koliko god bilo poznatih bendova iz tog perioda, malo njih je imalo ovoliko uspješne i ovoliko kvalitetne albume. Pa kako odoljeti zaraznim rifovima i melodijama pjesama „Melbourne, May I“, „Stratus“, „Way to spend the night“ i drugim. Ma, dajte ljudi, zavrtite ovaj album i uživajte u svakoj noti. Batalite poređenje i prosto uživajte u dobroj i zaraznoj muzici. Ovoliko pozitivne enrgije se ne čuje svakog dana i prava bi šteta bila da propustite.
Nikola Franquelli