Elizabeta Bam: Želimo da naša muzika nekome pomogne, nekoga usreći ili potakne na razmišljanje
Helly Cherry
U februaru 2022. u Zagrebu se okuplja skupina mladih muzičara i započinje sa zajedničkom svirkom i razmenom muzičkih ideja. Godinu dana kasnije odlučuju u potpunosti prigrliti teatar apsurda oko sebe i u sebi pa svom bendu daju ime Elizabeta Bam prema istoimenoj avangardnoj drami Danila Harmsa. Nakon godinu dana provedenih u garaži tokom koje su prošli raznorazne eksperimente u potrazi za zvukom benda, napokon prvi put sviraju pred publikom 9.12.2023. u malom zagrebačkom klubu Spunk. Postupno se kreće u obilazak svih bitnijih alternativnih klubova u Zagrebu i okolini. Napreduje se sporo, ali konstantno, a pralelno se neprestano radi nova muzika koja sve više vuče od bendova kao što su Šarlo Akrobata, Fugazi i Vlasta Popić. Menjaju se članovi benda, stvaraju se nova poznanstva, tempo postaje sve intenzivniji. Konačno pada i odluka da se snimi EP. U studiju Radost! kroz dva dana snimljeno je 5 pesama uz pomoć Anje Tkalec iz benda ### (čitaj: Tarabe ili dR:dR:dR) i Dimitrija Petrovića "Miše" iz benda Seine koji skupa potpisuju tonsko snimanje EP-a dok Anja Tkalec potpisuje miks, a Saša Rajković "Zarkoff" master. EP dobiva naziv "Pamet u glavu!" i izlazi u javnost 25.4.2025. godine.
Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
Cilj je od početka bio da se radi autorska glazba na hrvatskom jeziku, a nakon toga su sve opcije bile otvorene. Počelo je tako da smo jednostavno svirali skupa i pokušavali od toga složiti nešto smisleno. Iako nismo imali jako konkretnu ideju toga što želimo na početku, bilo je jasno da se ide ka nečem ozbiljnijem i, kako se polako iskristalizirala glazba, tako smo i došli do nekog cilja muzike sa svrhom. Želimo da naša muzika nekome pomogne, nekoga usreći ili potakne na razmišljanje, a ne da samo puni tišinu. Želimo onako inspirirati buduće mlade bendove kako su nas inspirirali naši glazbeni uzori i želimo svirati po cijeloj Hrvatskoj, cijeloj regiji i cijelom svijetu.
Motivi i filozofija benda…
Vrlo jednostavno, želimo kroz glazbu izraziti neke svoje frustracije na način koji nije već sto puta isfuran! Bilo frustracije sa našom okolinom, našim ulogama u toj okolini ili frustracije sa nama samima. Pogotovo jer znamo da se puno ljudi naših godina mora nositi s istim problemima pa se nadamo da će onima koji slušaju našu glazbu činjenica da nisu jedini koje život uporno udara u pleksus dati nekakvu utjehu ili, još bolje, motivaciju da vrate životu milo za drago! Kao što kaže poslovica: "Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti i promijenim ono što ne mogu prihvatiti"
U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
Teško da se jedno može u potpunosti odvojiti od drugoga. Knjiga se ne realizira kada je napisano zadnje slovo, nego tek kada ju netko pročita. Tako je i svrha naše glazbe da ju netko sluša. Tako da bi se moglo reći da je komunikacija sa društvom ključan dio glazbe koju radimo, ali inspiracija apsolutno dolazi iz nekakve osobne potrebe da se ispuca energija.
Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
Beskrajno! Bend je promijenio dva člana u periodu prije snimanja EP-a, a nakon snimanja tri. Pronaći ljude koji imaju i vremena i volje da se ozbiljno posvete jednom ovakvom projektu je neizmjerno komplicirano, pogotovo jer moraju, uz sve to, svi pasati jedni drugima kao ljudi. Kada se toliko vremena provodi skupa, neslaganja su apsolutno neizbježna i ključno je da članovi znaju međusobno dovoljno dobro komunicirati da se ta neslaganja mogu razriješiti prije no što padnu teške riječi ili teške šake (srećom, toga nije bilo kod nas).
Problemi sa kojima se suočavate kao bend…
Ukratko, novac, vrijeme i ljudi. Novca je premalo, kako to uvijek biva na našim prostorima i ponekad nas to spriječava da sviramo okolo koliko bismo htjeli jer si jednostavno ne možemo priuštiti svirati za pivu i pizzu, pogotovo ako su u pitanju neke dalje lokacije koje bi inače uvijek rado posjetili. Da ne kažemo da briga oko toga hoćeš li ti u nekoj bliskoj budućnosti uopće imati krov nad glavom jako negativno utječe na proces pisanja pjesama. Vremena ima, ali ga se treba znati pametno potrošiti, što znači da, dok bi neki ljudi u petak navečer izašli van u klub, mi smo na probi, a dan nakon imamo koncert što znači da se ne možemo devastirati nakon probe. To nisu uvjeti na koje bi puno ljudi pristalo i zato se moramo konstantno podsjećati koji su nam prioriteti u životu. A bez drugih ljudi ne možeš apsloutno ništa. Ni van regije, ali POGOTOVO ne unutar. Na tebi je da znaš komunicirati s ljudima i da te ne pojede vlastiti ego jer ne možeš sve sam i ne možeš si priuštiti da stavljaš sebe iznad drugih. S druge strane, kretena će uvijek biti, ali ako već moraš surađivati sa tim kretenima, na tebi je da se odupreš potrebi da ih informiraš o njihovom kretenizmu jer će to često tebe učiniti jednako groznim kao što su oni ili jednostavno nepotrebno potrošiti tvoju energiju.
Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
Svima bi pustili Elizabetu Bam jer treba ponekad slušati muziku koja nije nužno tvoj primarni žanr zato što će to možda proširiti tvoj glazbeni ukus. Ne radimo muziku za neku specifičnu grupu ljudi nego se nadamo da će se grupa ljudi sama oformiti oko te muzike. Mi samo pričamo o našim problemima, ali to su ujedno i problemi raznih drugih ljudi pa se nadamo će im pomoći saznanje da nisu sami u tome. U svakom slučaju ako te netko danas razljutio i trebaš ispušni ventil, Elizabeta Bam će ti dobro sjesti!
Cilj je od početka bio da se radi autorska glazba na hrvatskom jeziku, a nakon toga su sve opcije bile otvorene. Počelo je tako da smo jednostavno svirali skupa i pokušavali od toga složiti nešto smisleno. Iako nismo imali jako konkretnu ideju toga što želimo na početku, bilo je jasno da se ide ka nečem ozbiljnijem i, kako se polako iskristalizirala glazba, tako smo i došli do nekog cilja muzike sa svrhom. Želimo da naša muzika nekome pomogne, nekoga usreći ili potakne na razmišljanje, a ne da samo puni tišinu. Želimo onako inspirirati buduće mlade bendove kako su nas inspirirali naši glazbeni uzori i želimo svirati po cijeloj Hrvatskoj, cijeloj regiji i cijelom svijetu.
Motivi i filozofija benda…
Vrlo jednostavno, želimo kroz glazbu izraziti neke svoje frustracije na način koji nije već sto puta isfuran! Bilo frustracije sa našom okolinom, našim ulogama u toj okolini ili frustracije sa nama samima. Pogotovo jer znamo da se puno ljudi naših godina mora nositi s istim problemima pa se nadamo da će onima koji slušaju našu glazbu činjenica da nisu jedini koje život uporno udara u pleksus dati nekakvu utjehu ili, još bolje, motivaciju da vrate životu milo za drago! Kao što kaže poslovica: "Bože, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti i promijenim ono što ne mogu prihvatiti"
U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
Teško da se jedno može u potpunosti odvojiti od drugoga. Knjiga se ne realizira kada je napisano zadnje slovo, nego tek kada ju netko pročita. Tako je i svrha naše glazbe da ju netko sluša. Tako da bi se moglo reći da je komunikacija sa društvom ključan dio glazbe koju radimo, ali inspiracija apsolutno dolazi iz nekakve osobne potrebe da se ispuca energija.
Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
Beskrajno! Bend je promijenio dva člana u periodu prije snimanja EP-a, a nakon snimanja tri. Pronaći ljude koji imaju i vremena i volje da se ozbiljno posvete jednom ovakvom projektu je neizmjerno komplicirano, pogotovo jer moraju, uz sve to, svi pasati jedni drugima kao ljudi. Kada se toliko vremena provodi skupa, neslaganja su apsolutno neizbježna i ključno je da članovi znaju međusobno dovoljno dobro komunicirati da se ta neslaganja mogu razriješiti prije no što padnu teške riječi ili teške šake (srećom, toga nije bilo kod nas).
Problemi sa kojima se suočavate kao bend…
Ukratko, novac, vrijeme i ljudi. Novca je premalo, kako to uvijek biva na našim prostorima i ponekad nas to spriječava da sviramo okolo koliko bismo htjeli jer si jednostavno ne možemo priuštiti svirati za pivu i pizzu, pogotovo ako su u pitanju neke dalje lokacije koje bi inače uvijek rado posjetili. Da ne kažemo da briga oko toga hoćeš li ti u nekoj bliskoj budućnosti uopće imati krov nad glavom jako negativno utječe na proces pisanja pjesama. Vremena ima, ali ga se treba znati pametno potrošiti, što znači da, dok bi neki ljudi u petak navečer izašli van u klub, mi smo na probi, a dan nakon imamo koncert što znači da se ne možemo devastirati nakon probe. To nisu uvjeti na koje bi puno ljudi pristalo i zato se moramo konstantno podsjećati koji su nam prioriteti u životu. A bez drugih ljudi ne možeš apsloutno ništa. Ni van regije, ali POGOTOVO ne unutar. Na tebi je da znaš komunicirati s ljudima i da te ne pojede vlastiti ego jer ne možeš sve sam i ne možeš si priuštiti da stavljaš sebe iznad drugih. S druge strane, kretena će uvijek biti, ali ako već moraš surađivati sa tim kretenima, na tebi je da se odupreš potrebi da ih informiraš o njihovom kretenizmu jer će to često tebe učiniti jednako groznim kao što su oni ili jednostavno nepotrebno potrošiti tvoju energiju.
Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
Svima bi pustili Elizabetu Bam jer treba ponekad slušati muziku koja nije nužno tvoj primarni žanr zato što će to možda proširiti tvoj glazbeni ukus. Ne radimo muziku za neku specifičnu grupu ljudi nego se nadamo da će se grupa ljudi sama oformiti oko te muzike. Mi samo pričamo o našim problemima, ali to su ujedno i problemi raznih drugih ljudi pa se nadamo će im pomoći saznanje da nisu sami u tome. U svakom slučaju ako te netko danas razljutio i trebaš ispušni ventil, Elizabeta Bam će ti dobro sjesti!