Vratile se Thundermother! Nakon 15 godina uspješne karijere i blagog posustajanja na nekim prethodnim albumima, ovaj novi donosi par iznenađenja koja će razveseliti sve fanove rokenrola. Iako čisto ženski rokenrol bend više nije vijest dana, isto je dobro vidjeti da bend odoljeva izazovima i dalje napreduju i rade, naročito nakon drastične promjene u postavi sa početka 2023 godine.

I ovaj album karakteriše jednostavniji i kontrolisano energičan rokenrol što donekle može da se atribuira produkciji. Uživo, Thundermother su ipak bend koji zna što radi. U osnovi, sa „Dirty and Divine“ nisu uveli neke veće promjene u komponovanju. Pjesme su pjevljive, melodične, sa dobrom dozom rokenrol energije, ali je atmosfera pomalo sterilna, što, ponavljam, donekle može da se dodjeli produkciji. Što mi konkretno smeta? Pa ta sterilnost snimaka gdje su gitare smanjene za mali ali ipak osjetan procenat. Producent ipak nije uhvatio bit, osnovu, energiju benda. Pa nije sve u apsolutnoj preciznosti zvuka. Treba i malo prljavštine da procuri i dopuni cjelokupnu sliku. Na ovim snimcima toga nema i sve zvuči apsolutno perfektno. Uzmimo na primjer pjesmu „Dead or Alive“ na kojoj se producent izgleda prepao i smanjio distorziju i dao gitare u drugi plan, a niže frekvencije je ispeglao kao kosu. Rokenrol ne ide bez prljavijeg zvuka i nadam se da će bataliti ove kompromise sa produkcijom i malo pljunuti i zapjevati rokenrol.

No, i pored sve ove moje kuknjave, novi Thundermother obiluje odličnim pjesmama, a moderna tehnologija pruža mogućnost dodatnog štelovanja zvuka pa i to se može donekle ispraviti. Ko ima mogućnosti da ih vidi uživo, siguran sam da će doživjeti prijatno iznenađenje.
Nikola Franquelli