Kada čuješ ove reči iz naslova, to je obično znak da si ti ili neko drugi nešto debelo zabrljao. Ali ovde imamo posla sa ekipom koja ima preko 30 godina iskustva pa teško da mogu nešto toliko da zabrljaju. Naprotiv.

Sintagma iz naslova nije samo fora da vam privuče pažnju već i te kako ima veze sa poslednja dva izdanja najdugovečnije revije posvećene andergraund stripu koja dolazi iz regiona.


Redovni čitaoci već znaju za tematske brojeve koje ova ekipa povremeno priređuje. Ovoga puta su se odlučili za strip bez reči. Forma koja, iako možda na prvi pogled deluje lako, jeste izazovna. Ali rekao bih i inspirativna jer se ova strip forma proteže na dva broja što mi samo govori da je odziv bio ne samo veliki već i kvalitativno zadovoljavajući u smislu poslatih radova.

Koliko je ovaj svet bogat može se naslutiti iz priloga koja možete nači u oba broja a koja vas vode dalje kroz „nemi strip“. Autori, urednici, recenzenti ali i čitaoci preporučuju zanimljiva izdanja na temu.

Kako je bilo čitati ove stripove? Zanimljivo. Verovatno neće biti prvi put da se srećete sa stripom bez teksta ali jeste prvi put da ih čitate ovako u nizu, „na gomili“. Dodajte na to tematski različite stripove, razne tehnike, pristupe, ideje. Mnogi od ovih radova nisu na prvu, neke neće odmah ni shvatiti, moraćete da im se vratite, nekima verovatno i sami date smisao. Jer sada nema reči, pojašnjenja. „Words are very unnecessary“ što bi rekli Depeche Mode (na koje uredništvo i referira u jednom trenutku u uvodu).

U čemu je prednost ovakvog stripa? Možda u tome da je ipak otvoren za sve jer nema jezičke barijere. Možda u tome što zahteva vašu pažnju, trenira vaše strpljenje, „tera“ vas da otkrivate nove detalje ali i nagrađuje.

Mi bismo izdvojili stripove Lukasa Vajdingera ili Pitera Kupera u čijim stripovima postoji neka „fora“ ili pozadinska radnja a vas pozivamo da pronađete svoje favorite. Uronite u svet „nemog“ stripa jer ponekad, manje je više. I, „enjoy the silence“...