Knjigovanje: Razgovor sa Nenadom Popovićem, urednikom Helly Cherry vebzina
Helly Cherry
Početkom januara naš urednik imao je prilike da govori za sajt Knjigovanje i predstavi naš magazin čitaocima ovog portala. Intervju je objavljen 15.1. a nakon nekog vremena "repriziramo" ga u našoj rubrici "Behind the scene" u kojoj, podsećamo, imate prilike da pratite kako izgleda naš rad "iza scene".
Retko šta kod nas ima tradiciju i dugo održan kvalitet. Ne bavi se svako promocijom i afirmacijom andergraund kulture. Ali, ima i ko sve to radi. Proćaskali smo sa Nenadom Popovićem, urednikom Helly Cherry vebzina. Razgovor je vodio Nenad Petrović, urednik i osnivač Knjigovanja.
Kako i zašto je nastao Helly Cherry? I zašto taj naziv?
Heličeri je nastao u proleće 2003. jer sam želeo da se aktivnije uključim u tadašnju, muzičku pre svega, ali ubrzo i širu kulturnu scenu. To je bio jedan od načina da se ona podrži i razvija. Trenutak za tako nešto je bio dobar jer je internet bio još uvek u povoju na našim prostorima i nije bilo previše sajtova posvećenih kulturi, posebno alternativnoj i andergraund. Takođe, to je bio jedan od načina da se povežem sa ljudima koji gaje strast prema muzici, filmu, književnosti, stripu.
Samo ime je nastalo kao šala, parodija koja upućuje na Paklenu pomorandžu. Da ne bude zabune, Bardžisovo delo jako cenimo. Parodija je više na ona „opasna“ imena bendova. Ako pogledate naš logo, videćete da je i sama Višnja „opasna“, kao da „grize“. U svakom slučaju, neobično je, jedinstveno, sada već i dovoljno prepoznatljivo.
Kojim temama i društvenim fenomenima se Helly Cherry bavi? I sa koliko ljudi raspolaže vaša redakcija?
Na početku je dominirala muzika, ali smo se trudili da što veću pažnju posvetimo i ostalim vidovima umetnosti. Tako smo vrlo rano počeli da pišemo o filmu, stripu, književnosti, uličnoj umetnosti. Zapravo, pišemo o svemu što nam je zanimljivo a da dolazi i sfere alternativne i pop kulture.
Trenutno nas je dvadesetak u ekipi a redakcija je prilično decentralizovana obzirom da se nalazimo od Subotice i do Niša i Tivta, od Negotina do Čačka. A ima nas i u Somboru, Zrenjaninu, Požarevcu, Ćupriji, Gornjem Milanovcu, Beogradu, Novom Sadu,...
Više od 20 godina postojite. 20 godina je tradicija i poštovanje. Kako ste uspeli da se održite sve ovo vreme? Šta su najveći izazovi bili?
Ne postoji neki čaroban odgovor ili posebna tajna kako i zašto ovoliko trajemo. Sa jedne strane, mislim da je to prosto potreba koja postoji u nama, da utolimo tu „glad“ za kulturom jer smo privatno proaktivno orjentisani, da budemo konstruktivni deo društva i pokušamo da drugima predstavimo sve ono što smatramo da vredi.
Sa druge strane, Heličeri je već godinama sastavni deo naših života i svakodnevnice pa je prosto tu. Da pokušam malo da približim stvari – neko voli da ide u teretanu, na pecanje, basket i sve to ih ispunjava. Nas ispunjava alternativna i pop kultura i bavljenje njom.
Kako se Helly Cherry menjao kroz godine? I da li se profil čitalaca i pratioca menjao?
Kada smo počinjali, internet je još uvek bio u povoju, u smislu i da nije bio toliko raširen i da je bio još uvek spor, tj dial-up. Od 2003. do 2010. smo bili organizovani kao mesečnik koji bi svakog 1. u mesecu objavio novi broj na internetu (u tih sedam godina objavljeno je tačno 100 brojeva). Kako se i internet razvijao (dostupnost i brzina), menjale su se i navike čitalaca pa od 2010. sadržaj osvežavamo svakodnevno. Vremenom smo se i mi menjali, sazrevali pa se tako, nadam se, razvijao i sajt.
Obzirom da sajt postoji preko 20 godina, vremenom je u publika rasla. Ko je počeo da nas čita sa 20 godina, sada ima preko 40. Ko je počeo da nas čita sa 40, sada ima preko 60. A sada nas otkrivaju Z i Alfa generacije koje su u nekim tinedžerskim godinama. To je jako veliki raspon čitalaca u smislu godina između kojih postoji generacijski jaz. To nije ništa neobično već skroz prirodno i razumljivo. I upravo tu je najveći izazov (da odgovorim i na pitanje od malopre) sa kojim se suočavamo – kako približiti generacije koje se verovatno ne razumeju a koje imaju iste potrebe, poruke, želje, ciljeve, ambicije i interesovanja...
Na HC-u dajete prostor autorima koji nisu u mejnstrimu. Na koji način je to značajno iz vaše perspektive za našu umetnost, kulturu?
Popularno i kulturno nije nužno isto. I nekadašnja mejnstrim (ili kako smo je nekada zvali pop) kultura je gotovo na margini. Pod kulturom podrazumevam onu vrednom pažnje, koja zabavi ili oplemenjuje čoveka i čini ga boljim. Ako to čini, smatramo je značajnom i nije nam toliko bitno da li dolazi, iz uslovno rečeno, mejnstrima ili andergraunda.
Koja je uloga i cilj postojanja Helly Cherry-ja u našoj kulturi i umetnosti?
Cilj nam je upravo da čitaocima skrenemo pažnju na sve ono što smatramo zanimljivim i kvalitetnim, što može da im učini život boljim, zanimljivijim i bogatijim sa jedne strane, i da pomognemo autorima da dođu do neke nove publike sa druge.
Šta vam je potrebno da biste podigli na još viši nivo Helly Cherry? Ljudi, novac ili nešto treće?
Verovatno novac koji bi nam omogućio da se u potpunosti posvetimo novinarstvu jer mi od ovoga ne živimo već svi imamo svoje redovne poslove. Ali novca jednostavno nema trenutno ni u mnogo održivijim oblastima kulture a kamoli u novinarstvu. No, mi na to i ne obraćamo pažnju već se trudimo da u datim okolnostima činimo najviše što možemo.
Koje internet sajtove/portale biste nam preporučili vredne pažnje, a da se bave sličnim temama kao HC?
Recimo: Exxxperiment.net, Remixpress.com, https://allanawood795.wixsite.com/website-1, Rockomotiva.com, Dotkomsite.com, Limancrew.com, Highwaystarmagazine.org, Headliner.rs, Pulse.rs, Casopiskus.rs, Balkanrock.com, Casopiskult.com, Mulj.net, Stripvesti.com. Siguran sam da sam nekoga izostavio, nadam se da mi neće zameriti.
Posle nekoliko pitanja o Helly Cherry-ju, iskoristili bismo priliku da proćaskamo malo sa vama i druge teme.
Da li se bavite nekom umetnošću?
Bavim se muzikom u okviru muzičkog projekta (ne bih da zvučim pretenciozno ali ne mogu da nađem adekvatniju reč) pod imenom Third I. U okviru njega moj prijatelj Peđa Živanović i ja se bavimo eksperimentalnom muzikom koja je negde na ušću industrial, noise i dark ambienta. Iza sebe imamo više izdanja (u formi kaseta, CD-ova...) objavljenih širom sveta za razne etikete koje neguju ovakav zvuk. Sve ih možete poslušati na našoj bandcamp stranici (https://thirdinoise.bandcamp.com/)
Omiljena muzika?
Na ovakva pitanja mi je najteže odgovoriti jer nemam omiljeni film, bend, boju, hranu,... you name it jer, teško mi je uvek izdvojiti samo jedno. Slično je i sa muzikom jer sve zavisi od raspoloženja. Moj muzički ukus je prilično širok: od rokenrola i bukvalno svega što je iz njega proisteklo, do eterične, elektronske i eksperimentalne muzike. Pojedine pravce volim da slušam u sobi u mraku, u nekoj muzici mogu da uživam isključivo uživo a kući je ne puštam. Omiljena je ona koja mi u datom trenutku pruža ono što mi je potrebno: da me umiri ili me opusti, da me pokrene ili napuni pozitivnom energijom.
Preporučite nam nekog pisca.
Mihail Bulgakov, Oldus Haksli, Jevgenij Zamjatin, Džorž Orvel, Entoni Bardžis, Rej Bredberi, Artur Klark, Isak Asimov, Daglas Adams, Stiven King. Dodao bih i strip scenariste poput Alana Mura, Frenka Milera ali i pisce koje smo radili u školi, koje možda i ne cenimo dovoljno u mladosti ali vremenom, kako sazrevamo, postaje jasno zašto su baš to – klasici.
Najbolja stvar koje su vam se desile jer ste urednik Helly Cherry-ja?
Najbolja je definitivno što sam upoznao puno dobrih i kvalitetnih ljudi. Sa mnogima sam postao i prijatelj privatno. Većinu članova redakcije poznajem i lično. Iako dolazimo iz različitih gradova koncerti, festivali i ali i planski i neplanski susreti su prilika da se družimo. Neke od tih susreta smo zabeležili u galeriji ovde http://www.hellycherry.com/2023/05/helijevci.html.
Najbolja stvar je duh koji vlada među nama jer smo pre svega prijatelji a Heličeri je virtuelno mesto oko koga se okupljamo. Andra Kane je to ovako opisao: „Pisati za Heličeri je kao kad pitaš ortaka da li možeš da povedeš još nekoga na njegovu kućnu žurku, a on vam pošalje limuzinu koja vas doveze u vilu izolovanu od sveta, u kojoj na tri sprata, od podruma do krova, gruva najbolja muzika, a tamo su ljudi sa kojima si oduvek želeo da se družiš i neprestano imate o čemu da pričate, iako ih nikada pre toga nisi sreo.“
Nešto za kraj ovog razgovora da poručite čitaocima?
Zahvalio bih se najpre tebi Nenade na prilici da govorim za Knjigovanje a potom svima na pažnji i interesovanju. Ako vam ovo što radimo deluje interesantno, mi vas svakodnevno čekamo na www.hellycherry.com sa novim sadržajem. Ako želite da nam se pridružite, i za to smo otvoreni. Vidimo se!
Kako i zašto je nastao Helly Cherry? I zašto taj naziv?
Heličeri je nastao u proleće 2003. jer sam želeo da se aktivnije uključim u tadašnju, muzičku pre svega, ali ubrzo i širu kulturnu scenu. To je bio jedan od načina da se ona podrži i razvija. Trenutak za tako nešto je bio dobar jer je internet bio još uvek u povoju na našim prostorima i nije bilo previše sajtova posvećenih kulturi, posebno alternativnoj i andergraund. Takođe, to je bio jedan od načina da se povežem sa ljudima koji gaje strast prema muzici, filmu, književnosti, stripu.
Samo ime je nastalo kao šala, parodija koja upućuje na Paklenu pomorandžu. Da ne bude zabune, Bardžisovo delo jako cenimo. Parodija je više na ona „opasna“ imena bendova. Ako pogledate naš logo, videćete da je i sama Višnja „opasna“, kao da „grize“. U svakom slučaju, neobično je, jedinstveno, sada već i dovoljno prepoznatljivo.
Kojim temama i društvenim fenomenima se Helly Cherry bavi? I sa koliko ljudi raspolaže vaša redakcija?
Na početku je dominirala muzika, ali smo se trudili da što veću pažnju posvetimo i ostalim vidovima umetnosti. Tako smo vrlo rano počeli da pišemo o filmu, stripu, književnosti, uličnoj umetnosti. Zapravo, pišemo o svemu što nam je zanimljivo a da dolazi i sfere alternativne i pop kulture.
Trenutno nas je dvadesetak u ekipi a redakcija je prilično decentralizovana obzirom da se nalazimo od Subotice i do Niša i Tivta, od Negotina do Čačka. A ima nas i u Somboru, Zrenjaninu, Požarevcu, Ćupriji, Gornjem Milanovcu, Beogradu, Novom Sadu,...
Više od 20 godina postojite. 20 godina je tradicija i poštovanje. Kako ste uspeli da se održite sve ovo vreme? Šta su najveći izazovi bili?
Ne postoji neki čaroban odgovor ili posebna tajna kako i zašto ovoliko trajemo. Sa jedne strane, mislim da je to prosto potreba koja postoji u nama, da utolimo tu „glad“ za kulturom jer smo privatno proaktivno orjentisani, da budemo konstruktivni deo društva i pokušamo da drugima predstavimo sve ono što smatramo da vredi.
Sa druge strane, Heličeri je već godinama sastavni deo naših života i svakodnevnice pa je prosto tu. Da pokušam malo da približim stvari – neko voli da ide u teretanu, na pecanje, basket i sve to ih ispunjava. Nas ispunjava alternativna i pop kultura i bavljenje njom.
Kako se Helly Cherry menjao kroz godine? I da li se profil čitalaca i pratioca menjao?
Kada smo počinjali, internet je još uvek bio u povoju, u smislu i da nije bio toliko raširen i da je bio još uvek spor, tj dial-up. Od 2003. do 2010. smo bili organizovani kao mesečnik koji bi svakog 1. u mesecu objavio novi broj na internetu (u tih sedam godina objavljeno je tačno 100 brojeva). Kako se i internet razvijao (dostupnost i brzina), menjale su se i navike čitalaca pa od 2010. sadržaj osvežavamo svakodnevno. Vremenom smo se i mi menjali, sazrevali pa se tako, nadam se, razvijao i sajt.
Obzirom da sajt postoji preko 20 godina, vremenom je u publika rasla. Ko je počeo da nas čita sa 20 godina, sada ima preko 40. Ko je počeo da nas čita sa 40, sada ima preko 60. A sada nas otkrivaju Z i Alfa generacije koje su u nekim tinedžerskim godinama. To je jako veliki raspon čitalaca u smislu godina između kojih postoji generacijski jaz. To nije ništa neobično već skroz prirodno i razumljivo. I upravo tu je najveći izazov (da odgovorim i na pitanje od malopre) sa kojim se suočavamo – kako približiti generacije koje se verovatno ne razumeju a koje imaju iste potrebe, poruke, želje, ciljeve, ambicije i interesovanja...
Na HC-u dajete prostor autorima koji nisu u mejnstrimu. Na koji način je to značajno iz vaše perspektive za našu umetnost, kulturu?
Popularno i kulturno nije nužno isto. I nekadašnja mejnstrim (ili kako smo je nekada zvali pop) kultura je gotovo na margini. Pod kulturom podrazumevam onu vrednom pažnje, koja zabavi ili oplemenjuje čoveka i čini ga boljim. Ako to čini, smatramo je značajnom i nije nam toliko bitno da li dolazi, iz uslovno rečeno, mejnstrima ili andergraunda.
Koja je uloga i cilj postojanja Helly Cherry-ja u našoj kulturi i umetnosti?
Cilj nam je upravo da čitaocima skrenemo pažnju na sve ono što smatramo zanimljivim i kvalitetnim, što može da im učini život boljim, zanimljivijim i bogatijim sa jedne strane, i da pomognemo autorima da dođu do neke nove publike sa druge.
Šta vam je potrebno da biste podigli na još viši nivo Helly Cherry? Ljudi, novac ili nešto treće?
Verovatno novac koji bi nam omogućio da se u potpunosti posvetimo novinarstvu jer mi od ovoga ne živimo već svi imamo svoje redovne poslove. Ali novca jednostavno nema trenutno ni u mnogo održivijim oblastima kulture a kamoli u novinarstvu. No, mi na to i ne obraćamo pažnju već se trudimo da u datim okolnostima činimo najviše što možemo.
Koje internet sajtove/portale biste nam preporučili vredne pažnje, a da se bave sličnim temama kao HC?
Recimo: Exxxperiment.net, Remixpress.com, https://allanawood795.wixsite.com/website-1, Rockomotiva.com, Dotkomsite.com, Limancrew.com, Highwaystarmagazine.org, Headliner.rs, Pulse.rs, Casopiskus.rs, Balkanrock.com, Casopiskult.com, Mulj.net, Stripvesti.com. Siguran sam da sam nekoga izostavio, nadam se da mi neće zameriti.
Posle nekoliko pitanja o Helly Cherry-ju, iskoristili bismo priliku da proćaskamo malo sa vama i druge teme.
Da li se bavite nekom umetnošću?
Bavim se muzikom u okviru muzičkog projekta (ne bih da zvučim pretenciozno ali ne mogu da nađem adekvatniju reč) pod imenom Third I. U okviru njega moj prijatelj Peđa Živanović i ja se bavimo eksperimentalnom muzikom koja je negde na ušću industrial, noise i dark ambienta. Iza sebe imamo više izdanja (u formi kaseta, CD-ova...) objavljenih širom sveta za razne etikete koje neguju ovakav zvuk. Sve ih možete poslušati na našoj bandcamp stranici (https://thirdinoise.bandcamp.com/)
Omiljena muzika?
Na ovakva pitanja mi je najteže odgovoriti jer nemam omiljeni film, bend, boju, hranu,... you name it jer, teško mi je uvek izdvojiti samo jedno. Slično je i sa muzikom jer sve zavisi od raspoloženja. Moj muzički ukus je prilično širok: od rokenrola i bukvalno svega što je iz njega proisteklo, do eterične, elektronske i eksperimentalne muzike. Pojedine pravce volim da slušam u sobi u mraku, u nekoj muzici mogu da uživam isključivo uživo a kući je ne puštam. Omiljena je ona koja mi u datom trenutku pruža ono što mi je potrebno: da me umiri ili me opusti, da me pokrene ili napuni pozitivnom energijom.
Preporučite nam nekog pisca.
Mihail Bulgakov, Oldus Haksli, Jevgenij Zamjatin, Džorž Orvel, Entoni Bardžis, Rej Bredberi, Artur Klark, Isak Asimov, Daglas Adams, Stiven King. Dodao bih i strip scenariste poput Alana Mura, Frenka Milera ali i pisce koje smo radili u školi, koje možda i ne cenimo dovoljno u mladosti ali vremenom, kako sazrevamo, postaje jasno zašto su baš to – klasici.
Najbolja stvar koje su vam se desile jer ste urednik Helly Cherry-ja?
Najbolja je definitivno što sam upoznao puno dobrih i kvalitetnih ljudi. Sa mnogima sam postao i prijatelj privatno. Većinu članova redakcije poznajem i lično. Iako dolazimo iz različitih gradova koncerti, festivali i ali i planski i neplanski susreti su prilika da se družimo. Neke od tih susreta smo zabeležili u galeriji ovde http://www.hellycherry.com/2023/05/helijevci.html.
Najbolja stvar je duh koji vlada među nama jer smo pre svega prijatelji a Heličeri je virtuelno mesto oko koga se okupljamo. Andra Kane je to ovako opisao: „Pisati za Heličeri je kao kad pitaš ortaka da li možeš da povedeš još nekoga na njegovu kućnu žurku, a on vam pošalje limuzinu koja vas doveze u vilu izolovanu od sveta, u kojoj na tri sprata, od podruma do krova, gruva najbolja muzika, a tamo su ljudi sa kojima si oduvek želeo da se družiš i neprestano imate o čemu da pričate, iako ih nikada pre toga nisi sreo.“
Nešto za kraj ovog razgovora da poručite čitaocima?
Zahvalio bih se najpre tebi Nenade na prilici da govorim za Knjigovanje a potom svima na pažnji i interesovanju. Ako vam ovo što radimo deluje interesantno, mi vas svakodnevno čekamo na www.hellycherry.com sa novim sadržajem. Ako želite da nam se pridružite, i za to smo otvoreni. Vidimo se!