Da se odmah razumemo, nisam neki veliki Therion fan. Možda sam i bio tamo devedesetih kada su redom izdavali fenomenalne albume “Lepaca Kliffoth”, “Theli”, “Vovin”… Poslednjih dvadesetak godina ispratim novosti u vezi benda, poslušam nove stvari ofrlje i usput i to je to, uglavnom. Obaveze, hiperprodukcija, muzički ukus su uticali na to da vest da Therion dolaze u moj grad primim ravnodušno i bez većih reakcija. Opet, s druge strane, ne pogledati bend koji je snimio takve gromade od pesama kao što su “The Wings Of The Hydra”, “To Mega Therion”, “Birth Of Venus Illegitima” ili “ The Rise Of Sodom And Gomorrah” a koji ti dolazi bukvalno u “dnevnu sobu” bilo bi više nego svetogrđe.

I eto, na mali nagovor urednika eto i mene preksinoć (7.2.) u novosadskoj “Fabrici”, iznenađujuće ispunjenoj i očekivano punoj dobro znanim facama, mahom matorim metalcima i gotičarkama u “najboljim godinama”. U toku im je “Leviathan”, turneja na kojoj bi trebalo da promovišu svoj devetnaesti dugosvirajući projekat pod nazivom “Leviathan III” ali sudeći po setlistama sa ostalih koncerata na turneji a i sinoćnje svirke to je više “Greatest Hits” turneja nego bilo šta drugo. Naravno da nisam razočaran, naprotiv. Nova ploča i nije tako loša, ali je sigurno veći užitak poslušati i pogledati bend kako svira svoje najveće uspehe, delom i zbog reakcije publike. Reakcije koja sinoć sigurno nije izostala.


Bukvalno od prve, “The Blood Of Kingu” do poslednje, “To Mega Therion” masa je aktivno učestvovala u predstavi. Skačući, pevajući, i to horski, glasno odobravajući, uz povremeno polivanje pivom. To poslednje mi se nije dopalo, pogotovo kad su polili mene…

…Moja matora malenkost je zauzela busiju poludesno od sredine bine, ne imavši previše mesta za bilo kakav manevar jer je količina ljudi pridošla na koncert gotovo postala prezahtevna za prostor “Fabrike”. Pomno sam pratio dešavanja na bini i nivo ličnog zadovoljstva podizao svakim ličnim favoritom koji su svirali. Pomenuću samo ekstazu dok su svirali “Birth Of Venus Illegitima” ili “Ginnungagap” (čije izvođenje je verovatno bilo sam pik koncerta).

Postava u vidu dve pevačice, jednog pevača, dve gitare, basa i bubnjeva zahtevala je i malo pomoći sa matrice jer nije bilo klavijatura na stejdžu, a zaista ne mogu da zamislim Therion bez simfo dodataka i klavijaturnih pasaža. No, to nije umanjilo šou koji su protagonisti na bini izneli. Bilo je par puta malih opasnosti da teatralnost, gluma i navežbanost pređu granicu dobrog ukusa, ali, to se srećom, nije dogodilo. Previše je profesionalnosti u liku Kristofera Džonsona, masterminda benda, koji je kao pravi gazda i biznismen predvodio paradu u casual stilu. I što se tiče oblačenja i što se tiče ponašanja. Nije, naravno, propustio da se pohvali kako je srpski zet i nekoliko puta je ponovio kako mu je tast niko drugi neko Vuk Karadžić, jer mu se žena, eto, zove baš Mina Karadžić. Ne baš uspešna šala, ali niko mu to nije zamerio jer je sinoćnja predstava i te kako uspela. Kako i priliči bendu sa takvom karijerom i takvom reputacijom.

Organizacija, kao i uvek na nivou, publika sjajna, SKCNS “Fabrika” ostaje i dalje oaza dobrih stranih koncerata u glavnom gradu AP Vojvodine. Milan Rakić i njegov MM Concerts i dalje visoko i s ponosom nose barjak heavy metala, na opštu radost svih metalaca i ljubitelja čvršćeg zvuka.

Therion je bio tek početak bogate koncertne sezone, vidimo se, ako sve bude u redu i na Wolfheart-u, Testament-u, Soen-u i još nekim iznenađenjima…

Kompletnu galeriju pogledajte na ovom linku.
Zoran Popnovakov