Početkom aprila 1999. godine, usred NATO agresije i bombardovanja SR Jugoslavije, iz Moskve je u Beograd došla ruska rok grupa DDT kako bi nastupom na Trgu Republike, u sklopu antiratnih koncerata, pružila podršku srpskom narodu i pozvala na mir i prestanak rata. U sredu, 10. januara, DDT su se vratili u Beograd da ponovo sviraju, posle 25 godina, i dalje pozivajući na mir, jer se rat, nažalost, trenutno vodi na njihovom pragu.

Desetak minuta pre nego što će sat otkucati osam časova, pred ulazom u MTS dvoranu, zatičemo grupe ljudi, a zatim i dugačak red unutar prostora. Ruski se priča svuda oko nas, tako da je koncertu prisustvovala većinski publika sa ruskog govornog područja koja je došla ovom prilikom u Beograd ili se tu našla, zbog svima poznatih nesrećnih okolnosti. 

foto: Nata Korsky
Negde oko 20.10, na sceni za trenutak vidimo Jurija Ševčuka, idejnog tvorca i lidera benda, glavnog tekstopisca i jedinog originalnog člana grupe, koja ove godine puni 43 godine postojanja. Ljudi polako zauzimaju svoja sedišta u zaista privlačnoj dvorani bivšeg Doma sindikata. Dok svetla još uvek gore sa plafona, DDT izlaze na pozornicu, a Jurij sam sa akustičnom gitarom otvara koncert klasikom Дождь. Vrlo brzo, svetla u sali se gase, ostaje upaljena samo rasveta na bini, pa svi zajedno započinjemo preturanje po bogatoj diskografiji ovih ruskih rok gromada. Za one koji ne znaju, DDT ima kultni status u Rusiji i bivšim zemljama SSSR-a. Možda MTS dvorana ne prima puno ljudi (1378), mada je ovom prilikom bila dupke puna, ali njihovi poslednji koncerti u Moskvi sakupljali su bezmalo 30.000 ljudi.

Svirka se nastavlja relativno novijim kompozicijama, poput Где я i Стая. Jurij nas uz fotografiju sa nastupa na ekranu iza muzičara podseća na 1999. godinu i prijateljstvo dva naroda. On je poznat po svojim izričito pacifističkim stavovima, ističe da nam je potreban mir i ljubav i da ratovi ne vode ničemu. Skrećemo crne misli uz Российское танго i simpatični ples frontmena i harizmatične prateće pevačice Alene Romanove. Ona nas oduševljava na pesmi Небо-поле, koju vokalno izvodi sama od početka do kraja. Sledi niz hitova koji dižu celu salu na noge. Od tog trenutka, publika se nije vratila nazad na svoja sedišta. Idu fenomenalne Ветер i Метель, koje se pevaju u glas. Atmosfera je daleko opuštenija nego na samom početku, ispred scene je gužva, ljudi se rukuju sa Jurijem, a on im izlazi u susret, trudeći se da pozdravi svaku ruku koja je u vazduhu. Posle standardnog dela koncerta, cela dvorana grmi i skandira „DDT! DDT!“. Par minuta je trebalo muzičarima da se jave na dozivanje njihovih poštovalaca, da bi sam kraj prekrasnog, skoro dvoipočasovnog koncerta bio zaokružen biserom ruske rok lektire, numerom Это всё.
Nenad Cvetković