Devon Alman je sin poznatog Grega Almana, čuvenog pevača, gitariste i klavijaturiste legendarnih “Allman Brothers Band” o kojima ću jednom napisati par redova jer to zaslužuju, ali ovim tekstom prvenstveno želim da vam preporučim album Almana juniora koji iza sebe ima gomilu izdanja koje je snimio kao solo, ili sa bendom “Devon Allman Honeytribe“.

Svirao je još i u bendovima Vargas Blues Band, Ocean Six i Royal Southern Brotherhood. Kako sam kaže, otac nije imao prevelik uticaj na njegovo sviranje jer je i odrastao bez njega, budući da se veliki švaler Greg (ženio se šest puta, od kojih je najpoznatiji njegov brak sa Cher) razveo od njegove majke svega par meseci po Devonovom rođenju. Odrastao je sa majkom u predgrađu Sent Luisa, a kako su geni čudo i on je prvu gitaru dohvatio već sa desetak godina. Prve ozbiljne svirke je imao još kao tinejdžer, a odrastao je na klasik roku i bluzu i to se itekako čuje i na ovom više nego dobrom albumu.

Ride Or Die ima 12 pesama ukupnog trajanja od skoro 50 minuta, ali mi se posle prvog slušanja učinilo da traje dvostruko kraće što je dobar znak, zar ne. Vrlo raznovrsnu ploču snimanu u dva Nešvilska studija otvara predobra “Say Your Prayers“, nekako u maniru Gary Moore-a, ali otpevana na drugačiji, rekao bih “teksaški” način. Izvrsna stvar za prvi singl. Sjajna bas linija i “wah-wah” solo čine pesmu još boljom. Od prvih taktova “Find Ourselves” saksofon nas uvodi u”pop” zvuk i odličan refren čini ovu pesmu idealnu za radio emitovanje (još kad bi kod nas bilo radio stanica koje emituju ovako dobru muziku.

Kako sam Devon kaže: “Bluz je rođen dole na jugu” i to se čuje u trećoj pesmi na CDu “Galaxies“. Akustična, “Lost” sa solom propuštenim kroz efekte smiruje tempo, ali zato sledeća “Shattered Times” zvuči kao da je izašla sa jedne od mojih omiljenih ploča Allman Brothers Band – “Seven Turns” iz 1990, dakle – fantastično. Južnjački rok u tradiciji najboljih, a svi znamo ko su: Allani i Lajnardi. “Watch What You Say” zvuči kao da ju je odsvirao i otpevao Eric Clapton što bi trebalo da je kompliment, ”Vancouver” je jedan od “pikova” cele ploče, a “Pleasure & Pain” i pogotovo “Hold Me” ponovo vraćaju pop prizvuk u bluz sound. “Live From The Heart” mi se možda i najmanje svidela na celom albumu, ali daleko od toga da je loša. I onda – poslastica “Butterfly Girl”, odlično otpevan i odsviran hit 1/1. Prelepa balada kroz koju se stalno provlači violina i koja melodiju čini još lepšom. Meni najlepša pesma na ploči, definitivno. Poslednja “A Night Like This” je cover grupe “The Cure”, naravno, u modernijem aranžmanu.

Posle nekoliko slušanja pedeset minuta i dalje traje nekako mnogo kraće i preporučujem vam da odvojite tih pola sata i poslušate ovaj album. Vredi!

Zoran Popnovakov