Ričard odavno nije sanjao. Muči ga smrt roditelja i niz loših odluka koje su ga odvele u zavisnost i na rub egzistencije. Načuo je među sužnjevima da postoji neka nova droga, nešto što snove pretvara u stvarnost, i očajnički pokušava da se dokopa toga, međutim nije jedini. Neko ili nešto hoće da povrati ono što mu sa pravom pripada.

Nedavno sam podelio svoje neskriveno oduševljenje Sandman fan filmom, i prevideo sam da postoji još jedan i to ne bilo koji nego ni manje ni više nego adaptacija ,,Dream a little dream of me" tj.trećeg broja iz prvog toma. ,,Dream a little dream of me" mi je ostao u sećanju kao najhororičnija priča iz zbirke ,,Preludijumi i nokturna", a tu je i Džon Konstantin, tako da sam se našao u čudu kako nisam primetio ovaj fan film uprkos mojem redovnom preoravanju interneta.

Iako je dobio nagradu za najbolji fan film 2018. u Los Anđelesu, mišljenja sam da je u velikom zaostatku za Restoranom 0-24 i izvornim trećim brojem Gejmenovog Sendmena, pošto ovo nije direktna adaptacija, jer na inferiorniji način pokušava da prenese poentu izvornika.

Naravno ne smatram Pucherov ,,Crni pesak" lošim filmom, da je takav bio ne bih ga ni isticao, ali kada bilo ko uzme odličnu premisu u ruke i od toga napravi jedva solidan filčić, ostaje blago razočarenje. Ali, kako god da se okrene, Sid Feniks kao Riči je prilično dobro odglumio glavnu ulogu bez obzira na ograničenja scenarija. Zanimljivo je i da se pojavljuju neki omanji glumci iz britanskih tv serija i filmova. Još samo fali da neko od fanova adaptira uvodne brojeve, pa kad se sve sabere biće ekranizovan čitav prvi tom Sendmena.