Razlog zašto sam odlučio da preporučim baš ovaj album je taj što zvuči svetski. Da bend ne peva na srpskom jeziku već da je izabrao engleski, odgovorno tvrdim da niko ne bi mogao da pretpostavi da je ovaj bend iz naše zemlje. Ovo je treće izdanje ove grupe. Albumi Ljubav iz 2008. i Ex iz 2012. (album obrada ex-yu rok klasika) su bili odlični,naročito ovaj drugi gde su uz lični pečat predstavili neke od omiljenih pesama iz nekog davnog (čitaj zlatnog) perioda za rok na ovim prostorima. I na trećem izdanju izdvaja se vokal Milene Branković koja svojim jedinstvenim ali sugestivnim glasom vodi glavnu reč u “Vremenu čuda”.

Vrlo samouvereno peva i predstavlja odlične tekstove koji su za većinu grupa koji neguju tvrđi zvuk slaba tačka. Neke pesme su pravi “hitovi” i iako su u tvrđim aranžmanima mislim da mogu biti radijski češće iskorišćeni ne samo iz razloga da se promeni playlista. Jedna od njih je sigurno ”Ne hrani ljudoždere“na kojoj gostuje pevač Downstroya i fantastično se dopunjuje sa Mileninim vokalom. ”Srećna Nova (Noćna mora)“ ima refren koji je baš zarazan i lako ostaje u ušima. ”Ponor” (u kojoj gostuje Mita iz tadašnjeg Block Outa) je primer odlične pesme i, gle čuda malo i podseća na taj legendarni bend a vrhunac CDa je sigurno “Reality” sa gostima Vladimirom Lalićem i Emirom Hotom gde su gitare fenomenalno odsvirane i zakucavaju slušaoca za stolicu.

Ono što vidim posle preslušavanja ovog albuma (nekoliko puta) je jedan vrlo ozbiljan bend što je retkost na našoj sceni pošto se uglavnom sviranju prilazi kao ”hobiju” ili usputnoj delatnosti. Svirački, aranžmanski, tekstualno, pevački, kako god hoćete - ovo je jedno od najjačih izdanja u zadnje vreme. Rame u rame sa albumima iz inostranstva. Velika je šteta što je dobar ukus prosečnog konzumenta nepovratno skrajnut na pogrešnu stranu pa zato “cajke” i “kvazi-mačo” reperi imaju mnogo više poštovalaca ali možda se nešto i promeni. Trigger je veliki adut za to.

Zoran Popnovakov