Alitor je osnovan 2011. godine u Inđiji. Na samom početku bend je svirao obrade treš metal bendova iz osamdesetih godina. Ubrzo su se okrenuli stvaranju autorskog materijala i svoj prvi EP Embittered objavili krajem 2012. Alitor je svirao na mnogim značajnim festivalima, među kojima je i Exit, i nastupao širom Evrope. U svojoj diskografiji imaju dva studijska albuma - Eternal Depression i II. Svoje poslednje izdanje, EP Spoznaja, objavili su u oktobru prošle godine.

Imala sam priliku da sa frontmenom Markom Todorovićem porazgovaram o predstojećem beogradskom nastupu, EP izdanju Spoznaji, a dotakli smo se i nekih uobičajenih tema u žanru metala.

foto: Igor Jimmy Stanić
Vaše najnovije izdanje EP Spoznaja dosta se razlikuje od svih prethodnih, a najočiglednija razlika je to što je Spoznaja vaše prvo izdanje na srpskom jeziku. Odakle dolazi želja za tom promenom?

- Pre svega, Nina, hvala na pozivu za intervju! Radujem se da sam ponovo gost vašeg portala sa kojim imam dugogodišnju saradnju.

Spoznaja je došla maltene sama od sebe, kao što to obično u životu biva. Tokom leta 2020. godine smo imali dosta vremena za probe i druženje, budući da nije bilo koncerata. Tada se i Alek vratio u bend, javila se ona iskra iz vremena nastanka Alitora, atmosfera je bila sjajna, a povrh svega bilo puno ideja i jednostavno je sve kliknulo.

Stav koji imamo od samog početka bavljenja autorskim radom jeste da svakim izdanjem ponudimo nešto novo. Tako je bilo i ovog puta. Idealna prilika za to je bilo izdanje na srpskom jeziku. Imao sam dosta ideja, koje su proistekle iz intenzivnijeg slušanja muzike sa našeg govornog područja, tako da je sve došlo prirodno.

Takođe, 2021. godine, kada je i izašao ovaj EP, bend je proslavljao 10 godina postojanja, tako da je i to bio dobar povod da ponudimo nešto drugačije. Ali, isto tako, u jednu ruku, moj lični izazov je bio da probam da se izrazim na maternjem jeziku i tekstualno ispratim muziku koju Alitor pravi. Da li sam i koliko uspeo u tome, neka publika oceni.

Šta možemo da očekujemo od narednih izdanja i možete li već sada da predvidite u kom smeru ćete se kretati?

Videćemo. Još uvek nemamo jasnu sliku o tome. Imamo dosta ideja, ali ništa konkretno da bismo mogli da kažemo kojim ćemo putem ići. Imamo dobru underground bazu fanova u Nemačkoj, koja priželjkuje još muzike na engleskom… Pokušaćemo da nađemo balans, ali ne izgubimo iskrenost u izražavanju. Svakako smatramo da je naredno izdanje možda i krucijalno za naš bend tako da ćemo pažljivo meriti svaki korak.

Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu benda?

Na činjenicu da smo opstali 11 godina. Da smo preživeli mnoge uspone i padove, da sviramo u originalnoj postavi i da još uvek imamo želju da stvaramo novu muziku.

Šta vam je bio najveći izazov?

Meni lično, da ne odustanem. Ali i kada sam pomišljao na to, neka viša sila me je vraćala nazad.

Kako uspevate da uskladite privatne obaveze sa konstantnim radom benda?

Nažalost, mi nismo bend koji svira 100 koncerata godišnje, stoga nam uklapanje benda sa privatnim obavezama ne pada toliko teško. Da, objektivno, nešto je teže danas, kada svi radimo, nego što je to bilo u vreme kada smo bili studenti/srednjoškolci. Ali kad ima volje, sve se da složiti.

Alitor 2014., foto: Zoran Stanić
Izuzetno ste profesionalni ne samo kad je muzika u pitanju, već i kad su u pitanju spotovi, vizuelni identitet benda i marketing. Koliko su, po vašem mišljenju, ovi ne-muzički aspekti bitni za jedan bend?

Drago mi je da odajemo takav utisak. Ali, objektivno, sve to može i treba biti mnogo bolje. Uvek postoji prostor za napredak. Definitivno planiramo da vizuelni izražaj benda (koji se pre svega tiče spotova) u budućnosti podignemo na viši nivo. Lično smatram da je vizuelni aspekt danas bitniji nego ikad. Živimo u vrlo čudnom vremenu kada neretko spot može da nadomesti kvalitet pesme, ili pak upotpuni doživljaj, pogotovo ako isti ima neku zanimljivu ili dovitljivu priču. Tako da, definitivno, taj aspekt nije zanemarljiv, štaviše.

Isto važi i za sve gorepomenute stavke. Bez marketinga, interesantnog merch-a, plaćenih reklama i sličnih aktivnosti teško da možete biti vidljivi. Osim ako niste neki jutjuberi, influenseri ili slični kreatori digitalnog sadržaja.

Dosad ste imali prilike da nastupate u mnogim gradovima širom Evrope. Po čemu se razlikuju utisci sa nastupa u drugim državama i pred domaćom publikom?

Dugo nismo nastupali u inostranstvu. Dve godine, ako se ne varam. Isto tako, zbog zdravstvenih problema jednog od naših članova, ni ove godine nismo mnogo svirali u Srbiji. Tako da ne mogu baš mnogo reći na tu temu…

Trenutno privodimo kraju bukiranje turneje u Nemačkoj/Sloveniji/Češkoj za decembar ove godine. Malo se kasnije javila ponuda za tu turneju, stoga svim snagama pokušavamo da realizujemo istu. Nadam se da ćemo uspeti, jer nas ljudi u Nemačkoj baš žele čuti.

Naš drugi album II nije prošao najbolje među domaćom publikom, međutim na nemačkoj underground sceni isti se baš dobro kotirao (i pomogao nam da stvorimo bazu poštovalaca benda). Eto, jedan kuriozitet – legendarni magazin Deaf Forever je ocenio Alitor II kao jedno do najboljih thrash metal izdanja 2020. godine i pozicionirao isti ispred izdanja legendarnih bendova Testament i Heathen. To je dovelo i do full page intervjua za taj magazin, što se u underground krugovima smatra nekom vrstom prestiža.

Elem, na ovo pitanje ću moći da dam bolji odgovor krajem godine, kada odradimo planirane koncerte u Srbiji i inostranstvu (ako sve bude kako treba).

Na svim vašim dosadašnjim izdanjima radio je Luka Matković (Citadela Sound Production) iz benda Quasarborn. Kakav je uticaj ta dugogodišnja saradnja imala na vas?

Da, to je recept za koji znaju i ptice na grani (hahaha). Recept koji ne planiramo da menjamo. Mnogo puta sam već rekao – Luka je tu od samog početka, od našeg prvog koncerta, on je peti član benda, glavni kritičar, prvi pomoćnik, moj kum… O Luki i njegovom radu zaista sve najbolje. Smatram ga najboljim metal producentom na Balkanu i među najboljim u Evropi (neki će reći da je pretenciozno, ali neka mi neko navede ko u Evropi daje bolji odnos cene i kvaliteta od Luke?).

Da li postoji neki mlad bend na sceni koji vam je zapao za oko i koji je ostavio utisak na vas?

Poslednjih par godina se pojavilo zaista puno odličnih bendova kod nas. Kada smo mi počinjali da sviramo, bilo je teško naći dobar bend koji svira, a danas je obrnuto. Bendovi koji loše sviraju su baš retkost. Ono što je meni zapalo za uho, kao nešto što ima dosta potencijala od mlađe ekipe je Ascend, naši inđijci Pustoš i, naravno, Chemical Tomb.

Najavili ste beogradski nastup za 19. novembar. Da li možete da nam kažete nešto više o tom nastupu?

Mnogo se radujemo tom koncertu. Poslednji put smo svirali davne 2019. godine na nekoj humanitarnoj manifestaciji (ako se ne varam) i mnogo smo se uželeli beogradske publike. Svojevremeno smo u glavnom gradu beležili jedne od najboljih i definitivno najznačajnijih nastupa. Atom Akademija je klubić koji ja lično volim. Klub koji će nam pružiti mogućnost da ovaj povratnički beogradski koncert odradimo u jednoj intimnoj, ali nadasve paklenoj atmosferi dostojnoj thrash metal kulturi.

Da li biste želeli da poručite nešto našim čitaocima za kraj?

Kao i uvek, radite ono što volite, budite iskreni prema sebi i ljudima oko sebe. Ne verujte lažima koje nam sistem nameće kroz sve moguće kanale i nikad ne zaboravite na kojoj ste strani.
Vidimo se do kraja godine u Beogradu i Novom Sadu (ili negde u Evropi)!

intervju pripremila Nina Bojović