Ekoslavija se istakla kao festival koji promoviše teme koje se tiču ekologije i antifašizma, raznolikim sadržajem, pre svega kroz predavanja/tribine, razne akcije lokalnog tipa i muzički program. Želim ovom prilikom da se zahvalim organizaciji udruženja Ekoslavija i GI "Priroda i društvo" na gostoprimstvu u ime redakcije Helly Cherry Webzine-a, uz želju da festival i koncept jača iz godine u godinu. I da se nađe adekvatni prostor/kamp sledeći put, dostojan festivalskog štimunga.
Moram pomenuti da sam van ideoloških tokova, stoga se tim delom neću baviti, niti imam šta pametno da kažem o tome. Ekologija kao sveukupni pokret je u našoj državi još i dalje minorna stavka u kolektivnoj svesti ljudi (na žalost!) - to je prosto moje viđenje stvari. U potonjem smislu, Ekoslavija je i edukativni faktor, koji u potpunosti podržavam.
Fokusirao sam se isključivo na muzički program i prisustvovao svirkama u subotičkom klubu Mladost. Izuzetno mi je žao što prvog dana nisam uspeo da učestvujem u zajedničkoj biciklističkoj vožnji i prikupljanju potpisa za subvencionisanje kupovine bicikla (ali sam to ispravio 25. septembra, kada se vozilo do odmorišta za bicikliste na Šupljaku, blizu Palića). Kao aktivni biciklista i žitelj Subotice, takva mogućnost bi bila idealna i opravdala bi status mog grada gde je bicikl već decenijama jedno od najefikasnijog i čestog prevoznog sredstva. Takođe, bila bi lakša nabavka dvotočkaša u zvaničnim tokovima - iskreno, ja bih lično prvi iskoristio tu priliku da pazarim pristojni gradski bicikl, na primer. Verujem da bi mnogi uradili isto.
Muzičke večeri su bile podeljene u dve celine: hardcore punk/punk i electro-indie svaštara, usudiću se da nazovem tako - ukratko, za svakog ponešto. 'Muzička elita' propušta svakako sve što je u podzemlju.
9. septembar: Tri Kapljice (Novi Sad), Smrt Razuma (Osijek/HR-NS-Bečej), Otvoreni Prelom (Senta), KPAX! (Beograd) i Fiskalni Račun (Bečej)
Gomila ljudi ispred Mladosti od samog početka večeri je ukazivala na to da će prvi dan biti posećen - oči se nisu prevarile. Starija, srednja, mlađa generacija, mogu slobodno reći da hardcore punk očigledno nije toliko mrtav u Subotici (ko bi rekao). Mislim da su svim bendovima traženi bisevi, a atmosfera je bila u najmanju ruku vrela, što zbog konstantnog skakanja, što zbog samog prostora.
Opet sam upoznao brdo novih ljudi, to više volim nego 'leba jesti.
![]() |
Tri Kapljice, foto: Szerda Zsófia |
Onda, internacionalna banda, potez Osijek - Novi Sad - Bečej, koji su doneli čistu HC punk energiju sa pesnicom veličine Gradske kuće - Smrt Razuma. Ovom prilikom sam upoznao i uživo Krunoslava (ne Slabinca), pevača benda, a moram pomenuti i prethodnu saradnju s njima na jednoj kompilaciji (Muzika za sikiranje Vol. 1). Moj sveukupni utisak jeste da sam posle ne znam koliko vremena skinuo naočari, ušao u šutku i izašao živ, pored mokrog poda od znoja i piva. Ipak nisam toliko mator, jer često nalećem na objave tipa "ne mogu da se oporavim posle dva dana odlaska na koncerte posle tridesete". Ma nemoj. Jednom rečju, raz-va-lji-va-nje, momci su pošteno isprašili i zvuče poprilično (mrtvo) ozbiljno na bini, a poruke njihovih pesama su u najmanju ruku otrežnjujuće, nimalo lepuškaste i ušuškane u konformizam. Nema zajebancije sa zlom.
![]() |
Otvoreni Prelom, foto: Szerda Zsófia |
Beograđani KPAX! su doneli lepi povetarac u vidu post-punk-a, na tragu SFRJ bendova, ali zaista nisam siguran kojih, jer su, naposletku, svirali svoju muziku (hah). Momci zvuče kao da su milion godina na sceni, sa takvom lakoćom su isprašili svoj set. Nije mi baš jasno, nakon oštrih uzvika i krljanja po gitari, publika je nesmanjenim tempom nastavila da divlja. Scenski pokreti pevača Đorđa u vidu klaćenja sa noge na nogu i upadanje u publiku su uradili više nego da je ispred mene bio Till Lindemann sa svom onom pirotehnikom - ne znam kako da vam dočaram drukčije. Brzopotezno, lagano, ali sa stavom. Jedino je bubnjar bio u nekom transu i mimoišli smo se nekom čudnom logikom, iako trenutno sarađujemo - Slobodane, care!
Fiskalni Račun iz Bečeja je propisno zatvorio prvo veče festivala. Najčudnije je što imaju ime sa poprilično kapitalističkim prizvukom, a sviraju punk rock (šalim se, naravno). Bečejci su priredili lepu vožnju (umor me je već sustigao), koju je publika ispratila do kraja, a bez bisa nisu smeli da siđu sa bine. To se zaista retko dešava, da se iskreno traži bis od bendova koji i dalje figurišu u alternativi/podzemlju i da to dolazi od inače teške i zahtevne subotičke publike. Što će reći, napredujemo - bez ljutnje, a Fiskalni Račun je izdat po zakonu i trebovanju dobre svirke.
10. septembar: Ništa Mars (Novi Sad), Mind Sold Out (Subotica), Revirgin (Čakovec/HR), Hornsman Coyote (Beograd) i Bo (Beograd);
Za drugo veče sam bio orniji i odmorniji, kapitalizam i životna jurnjava uzimaju danak.
![]() |
Ništa Mars, foto: Szerda Zsófia |
Sledeći bend je uneo malo 'čudnu' energiju, budući da se radi o (post-)grunge-u. U njemu je Marcel Rončak, jedan od najluđih subotičkih gitarista moje generacije. Šta gitarista, virtuoza. Tu je i, sada već veteran subotičke scene, Đula Šindeleš. Mind Sold Out je zaposeo binu i na trenutke, neću lagati, kao da sam slušao kombinaciju Pearl Jam-a i Puddle of Mudd-a (koji su mi skroz u redu) iz nekog subotičkog univerzuma. Takođe, u pitanju su autorske pesme, da se razumemo, a i zvuk je moderniji, zato sam i stavio odrednicu post-. Catchy refreni, scenski nastup, "loženje" publike, sve u potpunosti korektno i na mestu, nemam bilo kakvu zamerku. Bend traži izdavača, stoga, ako je ovo dovoljno kao preporuka i hoćete na rosteru neo-grunge, tu su momci.
Nikad čudnije (i zanimljivo) ime za bend, ali ono što su uradili na bini, hoću opet da čujem i siguran sam da moje mišljenje deli publika koja je bila prisutna. Revirgin su duo iz Čakoveca, kombinacija synthovi/gitara. Pošto imam kretensku naviku (možda i ne) da ne poslušam bend/projekat pre nego što čujem nastup, nisam zapravo ni znao šta da očekujem. Moja očekivanja su bila raspršena već posle prve note i udara gitare. Onaj "otkačeniji" sprud new wave-a i art rock-a kojim su se baškarili Gang of Four, XTC (u tragovima), Talking Heads su dobili dostojnog svedenijeg takmaca u vidu Paule i Karla za novi milenijum i ne, ne preterujem. Nisam znao da li da plešem, da skačem, pa sam odabrao trans i gde me ruke i noge vode. Mislim da će biti suvišno da bilo šta napišem dalje, jer je njihova muzika prosto čarobna i zarazna, u svakom smislu. Bez filozofiranja, bez pompeznosti. SVI SU PLESALI, svi. Ako se nisam zabrojao, dva (ili tri) bisa su bila, a najveće ovacije su dobili oni, evo živ nisam. Joooooš!
![]() |
Hornsman Coyote, foto: Szerda Zsófia |
Za kraj, nastupila je kultna beogradska kantautorka Bo(jana Bulatović), uz stalnog člana njenog sastava, Radetu Vulića, bubnjara takođe sjajnog benda Popečitelji. Nju smatram jednom od poslednjih kantautorki koja nenametljivo i iskreno oblikuje poslednje krike old-school akustičarske muzike, kakve smo imali sedamdesetih i osamdesetih godina. Vremena se menjaju, i akustičari nisu kao što su nekada bili, pa tako i Bojanin tretman pomenutog žanra je interesantan, poletan. Bo se svojski potrudila da završnica festivala bude u nešto mirnijem tonu, uz njene pesme koje pričaju svoje autentične priče.
Radujem se narednom izdanju Ekoslavije, a dotle, barem vi koji ste u Vojvodini, vozite bicikl više, budite dobri jedni prema drugima (što je u skladu sa vodiljom festivala, i održavajte red i mir u svojoj glavi i ispred svog dvorišta - drugi neće to uraditi umesto vas.Daniel Tikvicki