Teslinu priču svi znamo, ili barem mislimo da je tako. Pištalo ju je učinio dostojnom boravka u holovima velike književnosti, hiljade sličnih manje uspešnih biografskih spisa, opčinjenost raznih opskurnih svemirskih tipova njime, učinili su ga sveprisutnim i u svakodnevnom običnom životu, delu nacionalnog identiteta i ponosa, i uvek sve sa dozom velike mistike, uzvišenosti i nedostižnosti koju je i sam naučnik stvorio za života oko sebe. Tesline su ulice, aerodromi, borbe za poreklo, mitovi, legende i posthumna slava. A, podjednako veliki Banaćanin, ostao je u senci, sa samo jednim velikim spisom o onome što je bio za života, onim koji je napisao sam. Pupinove su ulice manje, aerodroma nema, borbe za porekla nema, mitova i legendi još manje, slava je sramotno i nedopustivo mala za takav um i takvog čoveka. I da ne bi američke ambasade koja ga je oživela u efektnoj TV rekalmi povodom stogodošnjice od kraja prvog velikog rata, ne bi bilo ni reizdanja ove autobiografije koja je svojevremeno ovenčana Pulicerovom nagradom, ne bez razloga. 

Nedavno sam lutao severoistočnim zabitima Banata, prolazeći kroz mesta za koje u životu nisam čuo, bez putokaza, bez obeležja, pomišljajući svo vreme kako zapravo pojma nemam gde se nalazim. Banat je vazda bio tako poetičan, siromašan, skriven od sveta i prkosno samodovoljan. Ljudi puni ničim izazvanog samopoštovanja, domaćini, bez spolja vidljivih impulsa ali sa vulkanima koji gore iznutra. Banat je roman koji još niko nije napisao, mada ga je Pupin u uvodu i rađanju ove knjige učinio predivnim. Lokalpatriotski izlivi nežnosti, priča o odrastanju radoznalog i bistrog dečaka u austrijskoj carevini, u selu koje ne postoji na mapama, globusima, i boga pitaj kako biste ga i sami našli da se sutra uputite u potragu za njim.

Idvor.

Odrastanje u blagostanju seoskog siromaštva koje daje vremena mislima da lutaju nepreglednom ravnicom, mislima koje su u Pupinovom slučaju samo rojila pitanja o prirodnim fenomenima iznad svih, i genijalno povezivanje istih sa narodnim predanjima, religioznim spisima i običnim životom. Odrastanje obeleženo nacionalnim adolescentskim nabojem koje se graničilo sa principovskim otporom carevskoj čizmi, koja je izdala i izneverila očekivanja naroda koji ga je vekovima branio. U isto vreme, odličan spis za bazično razumevanje srpskog pitanja u Vojvodini, njegovog nastanka i rasta tokom dva veka. Na kraju prvog dela, putopisni osvrt na prvo veliko putovanje, srednjeevropska hladnokrvnost i arogantnost koja ga odbija, prolazak kroz Karlovce, fasciniranost Budimpeštom, hladnoća i nedostatak empatije i prvi prelazak okeana u obećanu zemlju.

Od tog trenutka, pa do kraja, sa manje ili više izuzetaka, ovo je zapravo oda Americi, zemlji koja mu je omogućila da postane besmrtan, zemlji čije je „igranje igre“ života bilo gotovo nepojmljivo kompatibilno sa jednom slovenskom banatskom dušom. Početne godine siromaštva i šegrtovanja po imanjima velike zemlje, učenje od neukih, prihvatanje različitosti, prepoznavanje talenta i omogućavanje mu da živi. Studije na Kolumbiji, usavršavanje na Kembridžu, u Berlinu, na najvećim evropskim univerzitetima, upoznavanje gotovo svih velikih imena sveta nauke s kraja devetnaestog veka, prijateljstvo sa mnogima od njih. Usputne posete i vraćanje Idvoru, postepeno odgonetanje dečijih zagonetki koje su ga i poslale u otkriće sveta. Smrt majke, velika bolest, smrt supruge, patenti koji su ga proslavili i koje je unovčio. Veliki broj strana posvećen pedantnom i koliko se moglo običnim rečnikom razumljivom objašnjavanju fenomena iz sveta mehanike, fizike, hemije, prirodnih nauka uopšte. Gotovo da je nemoguće da ćete ih do kraja razumeti, mada se osnovna nit može pratiti, pre svega jer je fascinatno lepo uvezana sa običnim detaljima iz života.

Uživao sam kao u malo kojoj knjizi, ne samo ove godine. Nije joj trebala nikakva književna nagrada jer se njen kvalitet ogleda u svemu osim u teorijsko književnom smislu. Ne pati od viška očiglednog spisateljskog kvaliteta, diše racionalnošću koja je obložila divno iskrenu introspektivnu priču sa genijalno posloženim razvojem velikog uma i malih misli koje su do kraja postale velike. Nezaobilazno štivo ako vas ikad zasvrbi zašto je Amerika ono što jeste, grandiozna zemlja.

Marko Gaić