Edgar Alan Po, Feliks Valoton

Dvojica italijanskih reditelja Magnaghi i Hoepli su 1936. adaptirali i ekranizovali „Činjenice o slučaju g. Valdemara“, kratku priču Edgara Alana Poa iz 1845. godine. 

Ovaj film nije prikazivan javno jer su u vreme fašističke Italije horor filmovi bili skrajnuti ako ne i zabranjeni. Čak i danas je ovaj film poznatiji van Italije iako i dalje ostaje u domenu opskurnog.

A o čemu se zapravo radi? Kako Dangerous Mind piše a Glif prenosi, jednim podmuklim potezom, Po je predstavio priču kao istinitu i neko vreme pustio ljude da veruju da se ona zaista dogodila, da bi tek onda konačno priznao da je u pitanju varka. U priči Ernest Valdemar umire od tuberkuloze. Na samrti, traži da ga njegov prijatelj (narator, hipnotizer) hipnotiše. Narator dovodi Valdemara u trans i obznanjuje da je on mrtav. Sedam meseci Valdemar leži mrtav, ali se ne raspada. Narator na kraju budi svog izmučenog pacijenta, a Valdemar tada ubrzano počinje da truli.

Obratite pažnju na sam kraj filma i kako je prikazan Valdemar. Čak i danas deluje prilično zastrašujuće a možete li da zamislite kakav je tek utisak ostavljao na ljude u godinama kada je nastao i kako su reagovali na ovakav kraj?

Pogledajte Il caso Valdemar...