Bend The Smile formiran u vreme pandemije, sa dvojicom kolega iz benda Radiohead, Tom Yorke i izuzetni kompozitor Jonny Greenwood-om uz džez bubnjara iz Sons Of Kemet, Tom Skinner-om, verovatno su bili najuzbudljivija fokusna tačka tog događaja Glasto-koji-nikada-nije-bio, pokazujući melodičnije, energičnije i slobodnije - tečnije iteracije partnerstva York-Greenwood. Posle niza obećavajućih singlova, nekoliko priznatih nastupa uživo i najava turneja, debi album art-rokera ubrzo je postao jedno od najiščekivanijih izdanja 2022. godine.

Ime The Smile odabrali su prema naslovu pesme Teda Hughes-a, a Thom Yorke je objasnio da se ne radi o "ahh" osmehu nego više onom podmuklom, nekog tipa koji te svakodnevno laže.


Ovo nije Radiohead bend niti je A Light For Attracting Attention Radiohead album – jedina dodirna tačka je Yorkova paranoična melanholija kao zaštitni znak. Uz Grinwood-ov dodir za dinamične i duboke tonove, i džeming tempo Skinerovih bubnjeva stvaraju se zanimljive spore pesme, koje su daleko od ostvarenja Radioheada.

Dok pesma „Pana-Vision“ ima onu Yorke bujnu orkestarsku sumornost kao što se čuje na Suspiria, na drugim mestima, kao „The Smoke“ puzi zajedno sa suptilnom đavolskom pretnjom koja žubori, a „Free In The Knowledge“ je jedna od Yorke-ovih najuticajnijih akustično vođenih balada. Zasluga leži, naravno, na Skinner-ovim, opuštenim bubnjevima, živog džez stila, koji usredsređuju i pokreću album – posebno na pesmi 'Thin Thing', omamljućoj čudnosti 'The Opposite' i hi-hat majstorstvu 'A Hairdyer' .

Taj prvi singl 'You Will Never Work In Television Again' došao je uz post punk nalet dok je York bezdušno pljuvao:

Fear not my love
He’s a fat fucking mist

Young bones spit out
Girls slitting their wrists

(„Ne boj se, ljubavi moja – on je debela jebena magla / Mlade kosti se ispljunu, devojke seku vene“).

Ali sa stihovima pesme „Open The Floodgates“,dragulju albuma, Yorke ističe:

don’t bore us
get to the chorus

(„Nemojte nam dosađivati – dođite do refrena“)

we want the good bits
without your bullshit
and no heartaches

(„Želimo dobre delove / bez sranja / i bez bola u srcu“)

I čine se kao preterana samokritika i konačno zatvaranje jednog ranog poglavlja. Samim tim se ispostavlja da The Smile nije sporedni projekat iz senke jednog legendarnog benda, već novo, uzbuđujuće poglavlje vrhunskih i iskusnih umetnika od kojih ćemo i te kako imati šta da čujemo.