Jedan od najvećih i najznačajnijih heavy metal bendova svih vremena, legendarni „Iron Maiden“, nastupio je u utorak (24. maja) uveče u prepunoj i rasprodatoj Štark Areni u Beogradu pred više od 15.000 fanova pristiglih iz cele Srbije, ali i regiona i sveta, i održao koncert za pamćenje.

Veče koje će se prepričavati otvorili su nemački gotik metalci „Lord of the lost“, koji su se sa 10 pesama predstavili domaćoj publici i dobrim nastupom otvorili sebi vrata za možda novi celovečernji koncert u Srbiji.

Odmah nakon njih, sa razglasa smo upijali hard-rock zvuke „Whitesnake”-a, „Guns N' Roses”-a, „Scorpions”-a i drugih i čekali ono glavno, a nivo uzbuđenja podizalo je i prikazivanje promo videa igrice „Legacy of the beast“. Ipak, kada smo čuli prve note kultne “UFO” pesme „Doctor, Doctor“, krenuli su i leptirići u stomaku, jer svi fanovi „Iron Maiden”-a znaju da nakon ove pesme počinje koncert.

foto: Nemanja Đorđević za Charm Music
Skoro dvočasovno putovanje antologijom heavy metala započeto je nešto pre 21 sat prodornim odzvanjajućim bubnjevima koji nas uvode u pesmu „Senjutsy“ sa istiomenog poslednjeg studijskog albuma „Iron Maiden”-a inspirisanog Japanom, samurajima i ratom. Nivo adrenalina u krvi dodatno podiže i maskota Eddie koja od 1980. godine menja svoj izgled od albuma do albuma u zavisnosti od tematike, a sada je naravno bio samuraj visok skoro 3 metra, koji juri po bini Brucea Dickinsona. Tradiciju izvođenja nekoliko novih pesama sa poslednjeg studijskog albuma „Iron Maiden“ nisu zaobišli ni ovog puta, tako da su sa pomenutog albuma usledile i „Stratego“ i „The writing on the wall“, koju je publika horski pevala.

Sledi plejada hitova: „Revelations“, „Blood Brothers“ (posvećena svim fanovima heavy metala na planeti), a zatim i epska „Sign of the cross“ sa albuma „The X Factor“ tokom čijeg izvođenja je Bruce Dickinson obučen u crnu odoru animirao publiku velikim svetlećim krstom. Atmosferu dodatno podgrejava sjajna „Flight of Icarus“, ali i pevač Bruce Dickinson koji bacačima plamena ispaljuje vatru na bini na kojoj se nalazi i ogromna stilizovana figura mitskog Ikara tokom izvođenja ove pesme. Vrhunac dosadašnjeg dela koncerta dostiže se sa prvim tonovima pesme „Fear of the dark“, koju je publika, kao i na svakom „Iron Maiden“ koncertu, naravno, horski pevala. Do kraja regularnog dela usledili su provereni hitovi sa početka karijere: „Hallowed be thy name“, „The number of the beast“ i „Iron Maiden“. Iako je publika već u samom startu bila „kupljena“, Bruce Dickinson ni ovog puta nije propustio da izusti legendarno: „Scream for me, Belgrade!“ i na taj način izazove, naravno, totalnu euforiju, delirijum i erupciju emocija kod fanova željnih velikih koncertata i velikih bendova - kod fanova željnih „Iron Maiden-a“. Regularan deo koncerta je završen ovom pesmom, svetla se gase, a bend se vraća na bis čak dva puta.

Prepoznatljiva scenografija i Bruce Dickinson obučen u ratnu uniformu sa zastavom u ruci, kao i Eddie sa kojim se Dickinson mačuje, jasan su znak da kreće furiozna „The trooper“, a za njom „The Clansman“ i „Run to the hills“ koje zatvaraju prvi bis.

Publika željna britanskog heavy metala ne napušta Arenu, a sa razglasa se čuje Čerčilov govor sa početka Drugog svetskog rata, koji nas uvodi u „Aces high“, tokom čijeg izvođenja se iznad bine pojavljuje ogromna replika spitfajer britanskog lovačkog aviona iz istog perioda. Iako jedna od najzahtevnijih pesama, Bruce Dickinson je imao dovoljno hrabrosti i samopouzdanja da je otpeva na samom kraju ne gubeći dah ni jednog trenutka tokom celog koncerta i dokazujući time da mu nema ravnog.

Bend se poklanja publici, Nicko McBrain baca palice u masu i bend odlazi sa scene, a sa razglasa idu dobro poznati stihovi pesme „Always look on the bright side of life“. Spektakl je završen, a „Iron Maiden“ su još jednom pokazali zašto su najveći heavy metal bend na planeti.

foto: Nemanja Đorđević za Charm Music
Iako već 47 godina na sceni, bend i dalje nastupa sa žarom, entuzijazmom i energijom klinaca željnih uspeha i dokazivanja, klinaca koji ne priznaju nijedan drugi ishod kao moguć, osim onog da budu na samom vrhu, a tu i jesu još odavno i nema ni naznake da će odatle uskoro sići. Nama jedino ostaje nada da nećemo čekati još 8 dugih godina do sledećeg nastupa omiljenog nam benda, a ako je suditi po rasprodatoj Areni, sjajnoj atmosferi na koncertu i reakcijama publike – najverovatnije i da nećemo.

Na kraju moramo pomenuti odličnu organizaciju agencije „Charm Music”, kao i to da su koncertu prisustvovale bukvalno sve generacije, od 7 do 77. „Iron Maiden” nas je ujedinio u jedinstvenom muzičko-scensko-vizuelnom spektaklu koji ćemo još dugo, dugo pamtiti. Napunili smo srca i duše pozitivnom energijom, i to će nas držati mesecima. Svi članovi benda su pokazali maksimalnu posvećenost, profesionalnost i ljubav prema onome što rade, neverovatnu snagu, izdržljivost, ali i želju da dokažu da su godine samo broj. I dokazali su!

Ipak, ne možemo završiti ovaj izveštaj a da ne pomenemo jedinstvenog i nesalomljivog frontmena benda, Brucea Dickinsona, čoveka čelične volje i harizme, suverenog vladara bine, koji na svojim leđima sigurno i beskompromisno nosi barem 50% koncerta. Iako je pre 7 godina pobedio rak grla, a ove godine puni 63, on ne samo da se ne predaje, već izgleda kao da je za njega vreme stalo, da je neuništiv, da sve može i da granice za njega ne postoje. Iz pesme u pesmu je nepogrešivo menjao uloge, pevao iz sve snage, trčao, skakao, glumio i nije se štedeo. Pokazao je još jednom kako treba da izgleda čelični frontmen čeličnog benda.

Živi bili, i do sledećeg koncerta - UP THE IRONS!

Nikola Jovanović