Gemel je uspeo u onome što mnoge knjige poslednjih xy godina nisu – učinio je da povratim davno izgubljeno ushićenje tokom čitanja, kao i nestrpljenje tokom svakodnevnih obaveza usled želje za čitanjem. I to ni manje ni više nego herojskom fantastikom, toliko puta prepričanom, prežvakanom, recikliranom – ali sa očiglednim gemelovskim šmekom. 

UNIVERZALNO HEROJSTVO

Mač u oluji bavi se Rigantima, plemenskim narodom prebogate istorije, kulture i običaja. Osim povremenih međusobnih kavgi, uglavnom žive u miru, i svako doprinosi zajednici onim što najbolje zna da radi. O njihovom životu saznaćemo primarno kroz Konavara, Mača u oluji, koji će uz pomoć neviđenog herojstva, uz nadzor polubožanskih šumskih bića, započeti legendu.

Istina, svedočićete konvencionalnom fantastičnom herojstvu u vidu borbe protiv naizgled nepobedive vojske, spašavanju dama u nevolji, usmrćivanju zveri, međutim, Gemel u čitavu formulu dodaje i ono istinsko, ljudsko herojstvo, sa kojim svaki čitalac može da se simpatiše. U Maču u oluji je svako heroj, ne samo ratnik – majka, otac, brat, prijatelj, kovač, zemljoradnik, prostitutka, druid, pa čak i jedna povučena veštica koju ćete, siguran sam, jako brzo zavoleti.

Svako herojstvo počiva na strahu, i riganstki junaci i junakinje će mu se suprotstaviti na načine koje će ih još snažnije vezati za čitaoce. U tom smislu Riganti su heroji ove fantastike, a ne samo glavni junak Konavar.

KULTURA

Riganti su deo keltojskih naroda i strepe od iznenadnog napada od strane prekomorske imperije, do sada nesavladive vojske koja se služi inovativnim ratnim manevrima i opremom. Naravno, ovde je u pitanju snažna inspiracija rimskom invazijom britanskih ostrva i Kelta, ali vas ova činjenica ni u jednom trenutku neće nasilno izvući iz celokupnog narativa i uživljavanja u odnose Riganata.

Ljubav prema prirodi i drugima, moral i dužnost veliki su deo riganstkog mentaliteta – i dok se ove tri stvari neće nužno podudarati sa našim današnjim shvatanjima, ubrzo ćete uhvatiti sebe kako u potpunosti razumete i na neki način “živite” kroz ovo pleme. Primera radi, prostitucija kao legitimno zanimanje unutar plemena osramotilo bi i današnju holandsku profesionalku, međutim ove žene kod Riganata poseduju određeni status i jako su cenjene zbog usluga i fizičko-emotivnog olakšanja koje pružaju. Na kraju dana je sve stvar navike i vaspitanja, i sve dok ne narušava život ili prava drugih, zaslužuje ljudsko poštovanje koje Riganti iznova i iznova opravdavaju.

Jako bitan faktor u čitavom Gemelovom svetu čine šeji – polubožanska stvorenja, prisutna na Zemlji još pre nastanka čovečanstva. Premda će u dosta slučajeva služiti kao pomagači u razrešenju nerešivih zapleta (što je u fantastici sveprisutno), u priču će uneti popriličan broj filozofskih dilema i rasprava. Budući da su svedočili nastanku života i njegovom čitavom razvitku, imaće potpuno drugačije poglede na dobro, zlo, pa čak i moral kao takav u odnosu na junake i čitaoce. Uprkos tome, čak će i ova bića iznenaditi s vremena na vreme i pokazaće određenu višeslojnost i na kraju i ljudskost, stečenu posmatranjem ljudi i mešanjem u njihov život.

PISAC ILI DRVOSEČA?

Nedavno sam naišao na komentar koji kaže da Gemel piše kao drvoseča, i sa ovom tvrdnjom ne bih mogao više da se složim. Pre svega, rečenice su mu vrlo kratke, događaji kojima se bavi po poglavljima takođe, podeljenih po različitim vremenskim periodima i junacima, ali uprkos tome konstantno poentira. Koristeći pero poput teške ali ujedno i precizne oštrice, seče priču na kratke delove posvećujući svakom liku i događaju tek toliko pažnje da počnemo da se vezujemo za njih.

I tako će Gemel seći i seći, a mi ćemo od naizgled previše manjih delova ipak razumeti čitavo stanje sveta i živećemo u njemu čitavih 400 strana, a što je najvažnije, upoznaćemo skoro u potpunosti sve likove za jako kratko vreme. U čitavoj brzini i preciznosti, Gemelova oštrica ne ostavlja previše vremena ni likovima ni čitaocima za predah, tako da ćete proživljavati brojne emotivne scene, žrtve, sklapanje novih i razbijanje starih prijateljstava, već u prvih 50-100 strana. Zvuči kao premalo vremena za uspostavljanje veze između čitaoca i likova, međutim varate se, ja kao čitalac potvrđujem da nisam shvatao koliko su me Riganti “kupili” već u prvih nekoliko strana dok emocije nisu počele same da izlaze na površinu.

Istini za volju, Gemel će često zaći u domen “Televisa presenta” (za mlađe čitaoce ovog prikaza – latinoameričku seriju), ali će se ubrzo iskupiti snažnim, epskim pričama i rigantskim plemenom koje je centar svega i koje će nas, hteli mi to ili ne, uzeti pod svoje.

ZAKLJUČAK

Mač u oluji je za svakoga – bilo da ste stari veteran fantastike, početnik u istoj, ili da ne možete očima da je pogledate (ono čuveno “Ne mogu ti ja te zmajeve i vilenjake…” – inače, nema ni jednih ni drugih).

Dovoljno naivne i proste forme, a u isto vreme se baveći suštinom ljudske prirode, međuljudskim odnosima i ozbiljnim pojavama sa kojima se svakodnevno susrećemo i mi kao čitaoci – strahom i preživljavanjem – Mač u oluji u potpunosti odgovara na pitanje šta znači biti heroj. Odgovor vas možda neće iznenaditi, ali će vas svakako vratiti na pravi, ovozemaljski put.

Dušan Prvački