Može biti stoga što je prošlo nekoliko meseci otkad sam poslednji put čitao DD, ali ova epizoda mi je u najvećoj meri godila, premda sam očekivao da će biti sve samo ne tako.

Najpre me je dočekao crtež o kome ne mogu da sudim ni kao o dobrom ni kao o lošem, ali mogu reći da mi nije prijao. To rekavši, nakon prvih nekoliko stranica navikao sam se dovoljno da mi ne skreće pažnju od priče.

Scenario je sasvim solidan, naoko klasičan "monster/case of the month" pristup, delimično savremen utoliko što Dilana na silu uvlači u svet savremene muzike, a delimično staromodan - jer ga sučeljava s lavkraftijanskim motivima, što ne može a da ne asocira na staru školu.

I ova epizoda pati od više nego solidnog uvoda nakon koga se priča zbrzava i završava donekle traljavo, međutim kraj "Tripofobije" ipak je bolje rešen nego u većini storija koje sam u poslednje vreme čitao, ili makar dovoljno dobro da meni ne oduzme na opštem ugođaju čitanja ovog broja.

4*

Ivan Nightflier Jovanović