Beli lotus je nova šestodelna HBO-ova mini-serija koja deluje kao reklama za visoki turizam na Havajima ne bi li se pretvorila u punokrvni crnohumorni klasnu satiru i jednu od boljih serija koje su izaše tekuće i dalje turbulentne godine.

Međutim, sve počinje kao misterija i to misterija čiji se to leš ukrcava na avion koji odlazi sa ovog rajskog ostrva. Premotajmo sedam dana unazad i upoznajemo se sa grupicom uglavnom belih privilegovanih elitista iz gornjeg društvenog ešalona koji dolaze na havajsko ostrvo i u navodno „all inclusive“ rajski hotel na jedno bogovsko čvarenje na suncu i dilemama da li bućnuti noge u bazen ili okean.

Tu je sveži bračni par na medenom mesecu i krizom identiteta, bogata disfunkcionalna porodica teh-mogula u kojoj postoji disbalans bračne energije i dobrostojeća, ali duboko nervno načeta gospođa koja flertuje sa alkoholizmom i željom da pepeo pokojne majke raspe negde u havajsku okuku. 


Dok čekamo da vidimo da li će i ko od narečenih baciti kašiku, upoznajemo se i sa osobljem elitnog letovališta, pre svega neiskreno preljubaznim menadžerom i brižnom spa-voditeljkom koji, iako deluju preuslužno, ipak ispod površine nose oreol običnih ljudi sa manama i tipičnim ljudskim slabostima. U ponekad brutalnim interakcijama sitničavih antiheroja sa poslugom koje su katkad duhovite a katkad čisti krindž, ogleda se sva nakaradnost koja kao glavne teme ove serije nameće nove klasne borbe koje istrajavaju u svakom sistemu, licemerstvo lažne novokomponovane elite, donekle odnos posesivnih majki prema demaskulinizovanim sinovima u novom sistemu vrednosti, kao i kritiku imperijaizma prema potlačenim kolonijama i njihovom kulturnom nasleđu.

The White lotus profitira na prelepo slikanim havajskim lokacijama kojima se kao surovi kontrast nameće ružna unutrašnjost jedne društvene satire koja je katkada crna kao veštičji karijes a katkada samo crnohumorna. Definitivno – rajski odmor na Havajima više nećete gledati istim očima nakon ovoga.

Slobodan Novokmet