Kopajući za jednim drugim bendom istog naziva, naletjeh na ovaj album i ispade da je ovo solo projekat Jon Schaffer (Iced Earth, Demons & Wizards). Kopajući i dalje, otkrih da je ovo njegov politički manifesto i da moli sve slušaoce da ga tako i tretiraju, da je sve u poruci u pjesmama, a manje u samoj muzici. 2009 godine, kada je izašao, siguran sam da je bio tretiran kao još jedan dobar metal album, i ništa više. Nije bio ozbiljno shvaćen. Danas, nakon svih događaja u Washingtonu, gdje je i sam Schaffer bio umješan i uhapšen zbog istog, vjerujem da će publika ovaj album posmatrati malo drugačije. Danas postaje opasan, jer svaki bunt je opasan. Pa koja je razlika između 2009 i danas. U percepciji naravno. 2009 je to bio samo još jedan skup kritički nastrojenih pjesama kao i mnoge druge mnogo poznatije ili nepoznate. Međutim, nakon što su ljudi uradili to što su uradili, situacija se drastično mijenja. A ja se pitam gdje su svi oni bendovi koji decenijama kritikuju vlast i dobro keširaju na tome?

Ukazao bih na jednu drugu činjenicu. Schaffer je do incidenta u Washingtonu bio nacionalna metal legenda. Poznati su bili njegovi stavovi od ranije. Pa ovaj album je iz 2009 godine. Onda se dogodio incident, i ljudi su mu počeli okretati leđa već idućeg dana. Što to govori? Vi mi odgovorite.

„Brush Fires Of The Mind“ je album nastao iz pera i uma osobe koja je duboko zabrinuta za stanje svoje zemlje i svojih sunarodnika. Svaka pjesma je vrlo oštra osuda političkog i kriminalnog miljea. Pojedini tekstovi bi mogli da se okarakterišu kao ekstremniji, ali riječi kao „I pray this conflict will be settled peacefully, Violence will only feed what the system needs“ govore i nešto drugo.

Ovakav način iskazivanja bunta može da ima efekta samo odakle i sam Schaffer potiče, jer kada će jedan Japanac, Belgijanac, Argentinac ili Balkanac toliko ozbiljno shvatiti ove pjesme ako mu ih ne servira domaći izvođač na lokalnom jeziku. Ovako, van samih Sjedinjenih Država, ovaj album je jedan odličan MUZIČKI album. Ideološki nikada neće biti dovoljno ozbiljno shvaćen van granica. Schaffer je muzičar, muzikom i tekstovima komunicira sa svojom publikom, i sa te strane je sve kako treba jer su pjesme snažne, poletne i inspirativne i osnovni uslovi za jedan uspješan muzički album su debelo ispunjeni. Ovo je možda i čovjekov najbolji album jer je više nego očigledno urađen sa svim srcem i dušom čovjeka koji se osjeća izdatim. Ako je čovjek napravio grešku treba da plati, ali mu odmah okrenuti leđa nakon decenija divljenja – to samo govori o tzv. prijateljima.

Nikola Franquelli