Mario Kojsor (NO PROFIT RECORDINGS): Nije alternativna scena još toliko propala da se ne bi dala spasiti | INTERVJU



Sviđa ti se? Javi ostalima!

No Profit Recordings je etiketa koja postoji od 2013. No i pored toga, kao da je nekako bila previše opskurna. Na internetu zaista nema previše informacija o njihovom dosadašnjem radu. Prošla godina je označila novi početak u radu ovog izdavača. U okviru udruženja "Alternativa" iz Pule, stvari se podižu na jedan viši nivo te No Profit ovoga puta znatno sigurnije i konkretnije stupa na scenu. Rezultati su bili ohrabrujući, izdanja rasprodata ili skoro rasprodata a do kraja godine nas tek očekuje novi "udar". 

O svemu ovome pričam sa Mariom koji stoji iza ove izdavačke kuće.

  • No Profit Recordings nije nova etiketa. Iako postoji od 2013. ako se ne varam, postojala je pauza od nekoliko godina. Nekako mi se čini da se rad može podeliti u dve faze od kojih druga počinje 2020. sa izdavanjem albuma Shagreen na ploči. Jesam li u pravu? Upoznaj nas malo sa radom. Koji su bili tvoji motivi za pokretanje nezavisne diy etikete?

Label je osnovan 2013. sa idejom da izdamo Tribute To Satan Panonski. Glazbena scena je onda bila prilično dobra a ja sam dosta radio neke druge logističke poslove oko glazbe pa sam znao hrpu bendova i tako smo nekako došli na ideju da sklopimo taj Tribute album, samo kako nisam uspio naći label koji bi to objavio silom prilika smo osnovali svoj samo da to izdamo. Nakon toga je bilo još nekih izdanja, uglavnom isto kompilacija i onda ta pauza koju si spominjao a razlog za to je bio što sam odselio u Norvešku na neko vrijeme. Po povratku u Hrvatsku i preseljenjem u Pulu je label opet pokrenut isto igrom slučaja. U biti sam osnovao udrugu za booking i promociju i počeo bukirati koncerte ali onda se desila cijela ta situacija s Covidom, sve svirke su otkazane pa sam eto, te financije koje su trebale biti korištene za svirke preusmjerio u label i tu počinje ta druga, recimo ozbiljnija faza. A prva dva izdanja na vinilu su bili Shagreen i 1968, s njima sam bio u kontaktu još dok je bila samo priča o koncertima pa kad je to otpalo dogovorili smo s njima te vinile umjesto svirki. Svirke ćemo im odraditi naravno isto čim situacija to bude dozvoljavala.

  • Koja je filozofija izdavačke kuće i kako uopšte odlučuješ šta ćeš izdati jer tu ima (stilski, muzički,...) prilično različitih bendova?

A filozofija se bazira na mojoj osobnoj mantri i motou koji poštujem odavno a to je da ako ne voliš sve vrste muzike onda ne voliš ni muziku. Nikad me nije interesiralo to odvajanje po žanrovima, izdajem ono što bi i sam volio da imam na vinilu a da već ne postoji neko izdanje. Baš onako od fanova vinila za fanove vinila. Kroz život sam stvarno slušao svašta, istina, najviše toga se može svrstati pod metal ali ima tu i puno klasičnog rocka, elektronike, trip-hopa, psihodelije, darka, punka... Ma svega, jedino što me nikad nije uspjelo ni malo zainteresirati su ska i reggae. Kad smo već na toj temi moram ti priznati da to ima i svojih mana, jako je teško promovirati label koj nije striktno žanrovski određen pa mi možda to malo PR osobi zadaje glavobolje.

  • Šta kao izdavač možeš da ponudiš bendu?

Pa mislim da imamo jedan od najpoštenijih dealova s bendovima, ne bih u striktne detalje ali na primjer mi svima financiramo cijelu proizvodnju uključujući i prijave izdanja službenim institucijama za autorska prava. Imamo i svog honorarnog grafičara koji pomaže sa slaganjem inlaya za omote a ponekad čak i odrađuje cijeli ili dio dizajna. Imamo PR osobu koja komunicira dalje sa webzinima i blogovima na kojima se promoviramo. Kad isplatimo proizvod dio tiraža zadržavamo sebi u slobodnoj prodaji dok dogovoreni ostatak ide bendovima koji onda dalje distribuiraju album putem svojim društvenih mreža ili čekaju bolje dane kad počnu svirke pa da onda prodaju merch direktno tamo. Isto tako, ne želimo naplaćivati digitalna izdanja, to je još jedna od mojih odluka, poslovno možda loša, mislim sigurno je loša ali je dobra za bendove. Smatram da digitalno izdanje nije nešto što treba plaćati tako da je preko nas uvijek besplatan neograničeni stream svih albuma koje izdajemo a tko hoće platiti digitalno izdanje može to direktno od bendova.

  • Da li je etiketa posvećena izdavanju samo vinila ili možemo očekivati i diskove, kasete...? Vidim da imate i šolje u merch ponudi pa, hoće li možda biti i nekih majici i slično?

Vinili su ono što nas najviše interesira i toga ćemo se držati. CD nećemo izdavati ali u ugovoru s bendovima je njima ostavljeno na slobodu da CD mogu izdavati sami ili u suradnji s nekim drugima labelom, ne želim nikoga ograničavati u tome. A kazete, eto iskreno u zadnje vrijeme smo počeli malo proučavati i tu opciju pa od toga možda nešto i bude. Merch do sad nismo forsirali ali bit će ga, počinjemo koristiti novi logo pa ćemo sad i malo merch početi distribuirati. Platnene torbe i šalice, bit će i majica naravno, to je sve u nekim planovima u jako skoroj budućnosti. Kada skupimo malo veći fond izdanja i mercha nadamo se a će nas publika moči naći i po festivalima na našem štandu.

  • Ono što mi je zapalo za oko je da izdanja relativno brzo rasprodaš. I Shagreen i 1968 su brzo otišla. Postoji li neka „tajna“ jer budimo realni, neretko izdavači gomilaju neprodate primerke? Gde se još mogu naći tvoja izdanja u smislu distribucije?

Nema tajne, izdali smo albume koji su nama bili fora i poklopilo se da su i drugima. Shagreen nije skroz rasprodana ali smo jako zadovoljni kako je prošlo a 1968 je otišla skoro odmah. Vidjet ćemo sada kako će ići prodaja bendova iz regije. To je škakljiv dio, naša publika nije baš nešto redovita u kupovanju a stranu publiku je teško zainteresirati za proizvod s našeg područja. Prodaju gledamo obavljati isključivo preko našeg Bandcampa i ostati što nezavisniji. Ima samo jedan shop u Zagrebu gdje imaju po par primjeraka naših vinila. Iskreno smatram da je ta nezavisnost i najbolji sistem, ako dajem ploče na daljnju distribuciju onda ili ja moram smanjiti cijenu i prodavati po proizvodnoj cijeni ili čak ispod ili ostaviti svoju cijenu pa će onda distributer nabiti svoj postotak gore i ploča će kostati vise nego što treba a to si ne želim dopustiti. Mislim, vidiš i kako nam se zove label, važno mi je da si vratimo uloženo, zarada mi nije toliko bitna da bi dopustio da fanovi plaćaju po par eura vise za svaku ploču bespotrebno. 

  • Sa jedne strane internet je ugrozio fizička izdanja. Sa druge, vremenom, zbog te opšte dostupnosti i prezasićenja infomracijama, možda fizička izdanja upravo dobijaju na vrednosti. Nekako, stiče se utisak da smo upravo zahvaljujući internetu napravili pun krug i naučili da cenimo vrednost fizičkih izdanja. Kakvo je tvoje mišljenje?

Ja iskreno ne mislim da je internet ugrozio fizička izdanja, po meni tu ima puno drugih faktora ali rast cijene fizičkih izdanja i pad kupovne moći publike su dva najvažnija. Ovo drugo možda još i vise. A i samo-promocija koja je bendovima sada omogućena i dostupna isto ne pomaže u što sam siguran da se mnogi neće složiti sa mnom. Bendova ima milijun, bilo ih je uvijek ali dok smo nalazili bendove isključivo na preporuku frendova nije ih bilo toliko loših u opticaju. Sad si svi mogu platiti oglase po FB i IG i bombardirati tržište sa svih strana pa je kvalitetnim bendovima sve teže isplivati na površinu. Drago mi je što sve više mladih ljudi počinje kupovati ploče i uživati u njima a u drugu ruku me ljuti što je to postalo toliki trend da su se pojavili profesionalni preprodavači koji kupuju neka izdanja u pre-orderima na veliko i onda po Discogsu prodaju ploče koje su doslovno objavljene prije par mjeseci za neke nebulozne cifre. Ne znam, eto, sve ima i dobru i lošu stranu.

  • Koja faza rada na jednom izdanju ti je najzanimljivija, kada si najuzbuđeniji?

To je lako pitanje, uvijek mi je najdraže ono iščekivanje kad pošaljem materijale u tvornicu koja nam tiska vinile pa čekam test-pressove da stignu.

  • Pred kraj ovog razgovora želeo bih da iskoristim priliku da te upitam za nova izdanja koja samo što nisu. „Patologija poniznosti“ benda Muka izlazi ovih dana a u najavi su i nove ploče bendova 1968 i Zayn. Pa eto prilike da pozoveš čitaoce da isprate nove stvari...

Muka i Zayn su već krenuli pre-orderi. Mukina ’Patologija Poniznosti’ je novi album a Zayn je reizdanje albuma 'Fields Of God' iz 2015. koji je toliko dobar da nisam mogao propustiti priliku da ga imam na vinilu. Zayn su inače dečki iz mog rodnog Bjelovara a Muka je iz Zagreba. Sad za koj dan ide objava i počinju pre-orderi za jedan bend iz Detroita, Ommnus i njihov album 'a Single Green Light'. Oni sviraju neku kombinaciju death/doom metala s rock feelingom. Nakon Ommnusa ide novi album 1968 'Salvation, If You Need ...' na koj sam posebno ponosan isključivo zbog toga što znam da su im pristupali puno veći labeli a oni su opet odlučili raditi s nama, meni je to veliki kompliment jer znam da to znači da su zadovoljni s našim dijelom posla na prijašnjem izdanju. U tom nekom periodu će izaći i Tribute To Satan Panonski Vol 2 koj će biti digitalno izdanje na besplatnom dijeljenju isto kako je bio i Vol 1 s tim što će Vol 2 će biti vise metal/punk nego što je bio Vol 1. Zadnje izdanje koje ti mogu otkriti je finski doom band Kita, fantastičan bend koj me dobio na prvu s EP-em 'Ocean Of Acid'. Sljedeća izdanja nakon toga još za sada ne mogu otkriti ali ima još nekih dogovorenih, u 2021. će biti 8 novih izdanja, nije loše za mali label iz Pule.

  • Nije loše, nije loše uopšte! Koja bi bila poruka čitaocima za kraj?

Ma sve oni znaju i sami :D Podržavajte alternativnu scenu makar na one besplatne načine, sherajte objave i linkove, preporučite neki bend frendu, idite na svirke. Ako kupujete merch ili album gledajte da uzimate direktno od bendova ili labela. Čitajte stripove i knjige i manje se zabavljati s digitalnim medijima. Nije alternativna scena još toliko propala da se ne bi dala spasiti. Cheers iz Pule! Mario @ No Profit Recordings




Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Vesti

10 najčitanijih

Arhiva