Maj 1997: Vojvođanski reperi su kombijem (ne Vartburgom ili Trabantom) zapalili za Sloveniju neposredno po završetku utakmice Čehoslovačka - Jugoslavija u kojoj smo razbili Čehe. A kako je prošla mini-turneja saznaćete u par reči i slika...


Sreda na četvrtak - prva noć

Kombi je novosadske registracije. Vozač se zove Klika, a grejanja nema, pa su Atheisti zamotani u ćebad. U šali, daju naziv turneji "Đirokastro". Sami sebi liče na albanski zbeg.
Na našoj granici prepoznaju samo Popeta (po okrugloj glavi - "Da nema ovog, ne bi znali da ste to Vi" - kaže carinik).
Čitavu noć voze kroz Mađarsku, hrkanje prevazilazi snagu osrednjeg razglasa. Pećinko zapisuje formulu za prelazak naših bandova preko svih granica:
"Petnaest kilometara pre grane kupite rotkvice i beli luk. Preterano se najedete i pijete nešto gazirano. Prolazite k'o da imate diplomatski pasoš".

Četvrtak

Na slovenačkoj granici - frka.
"Sad će da nas rasture."
Ali cariniku se prethodne noći rodila ćerka, a Slovenci su igrali s Hrvatima u Splitu (3:3). Atheisti baš dobro dođu da se carinik pohvali. Još kad je dobio disk, ispostavi se da prati muziku čitavog života, da je slušao Gobline u Mariboru, a A. R. su mu omiljeni band.
Na prvoj pumpi - euforija, ukus zapada. Kupuje se pivo na hektolitre.
Počinje maltretiranje kombija, trka sa cisternom i kraj. Puko blok motora! Jedva busom stižemo na tonsku probu u Ljubljanu.
Klub France Prešern je pun. Publika poštuje i voli, ali ne poznaje tako dobro opus banda.
Nalazi se zamena za kombi. Miško (Slovenac) ima vozilo ali je neregistrovano. Vispreno vođstvo ekipe prebacuje NS tablice na kombi druge boje, marke itd. Tako se voze širom zemlje.
Policija ih zaustavlja, ali niko ne proverava tablice. Interesuje ih: "Nosite li oružje?"
Jedu se sendviči, pašteta, leba, pivo, pivo, pivo...
"Laško je prava stvar, preterana" - tvrdi Teča (menadžer).
Pećinko, vegeterijanac, jede samo takve sendviče. Pope se ljuti na Union pivo ("Od njega dobijem kiselinu"). Kupio je "tlačenku".
"To je nešto u foliji. Dok ga ne načneš, može da traje stopedeset godina. Kad je ’ladno, onda je u komadu. Kao toplo, supica je. Sadrži puno onih čvaraka, džigernjače (od tlačenke svima pripada muka)."
Kupuje i neku "budžu" kuvane, pečene, dimljene, mlevene slanine. Kad je jedeš, bazdiš na Gavrilovićku.

Petak

Ilirska Bistrica. M.K.N.Ž. klub. Možda najbolji koncert. Atmosfera podseća na KST. Tu su čak i stubovi od kojih se stejdž ne vidi.
U publici su dva zagrebačka banda koji imaju pesme Atheista na repertoaru. Najverniji fan je Vanja iz Zagreba. Ima izbrijana slova A.R. na glavi.
Ne veruje da je Pećinko iz banda, kaže:
"Atheisti ne izgledaju kao ti. To su neki dugokosi momci" (on stvarno ne zna, HRT ne emituje spotove Atheista, nikad nije video band).

Subota

Koncert u Černomelju. Ludilo u publici. Klika čuva razglas da ga neko ne izgazi.
Od silnog piva članovi banda se razboljevaju ali se leče - pivom.
Isprobava se srednjeevropska kuhinja sa suvim šljivama. Makarone s prelivom od specifičnog kajmaka.

Nedelja

Kopar. Klub Marka Brecelja. Pre "tonca" dobijaju supu od povrća (najbolju u životu). Posle svirke, izuzetno raspoloženi Marko (svojeručno naslikao plakat za nastup) priprema fantastičnu skušu.
U publici su ljudi iz Novog Sada, stigli tu pre rata. Susret je dirljiv. Glasovi "popuštaju" ali Radule i Pop natčovečanskim naporima izvlače "stvar".
Pop kaže da mu je pomoglo Breceljevo domaće vino. Konačno, susret s KUD Idijotima.
Tokom putovanja, kombi (naravno) pali na "gurku". Ali, i vrata se zatvaraju sa spoljne strane, a to zna samo vozač. Zato Atheisti rade operaciju "Održavanja gasa" dok se vozač ne vrati na sedište.

Kraj

Još jedan koncert u Orto baru u Ljubljani i povratak u Jugu. Reakcije Atheista:
"Preterivanje! U Černomelju je postignut rekord sale svih vremena (po broju prisutnih!). Non-stop euforija i zezanje."
Radule pokušava da se seti neke anegdote, al' mu ne ide.
"Ne mogu da ispričam nijednu, jer mi je čitava turneja bila jedna velika anegdota" - kaže.
"Bilo je full dobro" - završava Pećinko.

Zabeležio: Nenad Basarić (Super Tin, 1997.), obrada: Yugopapir