Swiss Invaders Balkan Tour
Swiss Invaders Balkan Tour

Kostja Ribnik: Hoću da izgradim neki svoj svijet i ispričam neke priče koje jednostavno moram podijeliti sa svijetom



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Kostju znamo jako dugo. Godinama koračamo zajedno i putevi nam se neretko ukrste u ovim našim andergraund avanturama. Da, sretali ste ga često na našim stranicama. Nekada kao deo Stripnjak ekipe, nekada kao strip autora, nekada kao autora korica naših elektornskih knjiga ili ilustracija. 
Helly Cherry postoji u ovom virtuelnom svetu, ali zahvaljujući Kostji Helly i Cherry su zaživeli i kao likovi (maskote i možda čak strip junaci?) koji sada rastu zajedno sa nama. Upoznali ste ih kao klince, tinejdžere i adolescente. 
Ali, i bez svega ovoga Kostja je dovoljno inspirativan i zanimljiv lik. Sa jedne strane stidljiv zbog čega možda i nije deo neke strip scene (mada se i tu stvari menjaju), sa druge, prilično raspoložen za priču kada se opusti. Upali smo mu u stan dok pakuje stvari pa nećemo dalje odugovlačiti...


Ćao Kostja, izgleda da smo te nahvatali u nezgodnom trenutku obzirom da se spremaš na put, nadam se da ćeš imati malo vremena za par pitanja... ☺ 

Ćao Helly Cherry, za tebe uvijek vremena ima i da, evo spremam se na Hercegnovski Strip Festival na kojem još nisam bio pa sam uzbuđen, pogotovo jer nisam u Herceg Novom bio od djetinjstva kad sam doživio jedan čudan doživljaj tamo koji uključuje fascinantnu gospođu Luciju i misterioznog dječaka iz sirotišta. Nadam se da ću se više detalja sjetiti kad malo „pronostalgiram“ đir po gradu. Znam samo da je te godine bio hit Moonlight Shadow od Oldfielda.

Kada se kod tebe javlja želja za stripom? Iako si aktivan od 2012. kao autor čini mi se da to nisu tvoji prvi radovi.

Da, negdje 2011./2012. sam odlučio da pravim stripove, ono kao zrela osoba, ali zapravo je to san od djetinjstva. Ja sam ex-yu 1979. godište pa sam kao i mnogi odrastao uz standardne magije stripova kasnih 80tih i divio im se. U osnovnoj sam imao neki svoj strip-serijal A6 onako kao fanzičiće pa furao po razredu. Kad sam upisao srednju školu nekako sam ih prestao praviti i čitati, jednostavno sam počeo brijati na razne stvari (uglavnom sam se zajebavao) pa nisam ništa posebno crtao vezano za stripove, pogotovo što sam išao u likovnu školu pa mi je crtanja bio pun kurac ☺ 

Kako je tekao tvoj razvoj i kako se vremenom menjao i sazrevao tvoj stil?

Ima jedan strip i on je prvi iz odraslog perioda koji sam napravio, mislim u zimu 2011. a koji se zove Kad bi sve boce na svijetu. To je jedna blesava pričica koju mi je jednu noć djevojka napisala pa smo nešto skontali da ja to nacrtam kao strip pa nam se baš svidio i čak poslali u HC (evo baš ga gledam na sajtu). Poslije toga smo se tako zadavali skoro svaku noć. Bili su to onako brzinski nacrtani stripovi, bez prethodnih olovaka i slično. Poslije sam ja počeo brijati da to ozbiljnije radim pa smo sve bolje osmišljavali/kadrirali a ja sam se počeo malo više posvećivati crtežu. Onda smo sve skupili te roknuli to kao zbirku od 40tak stranica. U međuvremenu smo osnovali i Stripnjak Comics (tim povodom smo i uradili intervju koji možete pročitati ovde - prim.N), pa ovo, pa ono i eto puf-paf zadnjih par godina sam se potpuno posvetio stripu. Mislim da je vremenom i došlo do nekog crtačkog razvoja ali mislim da još nisam sazrio, zapravo ja sam prilično pogubljen ☺ i kao autor i generalno. Hoću, ono, da izgradim neki svoj svijet i ispričam neke priče koje jednostavno moram podijeliti sa svijetom. E sad, iz stotine razloga naravno to nije lako. Jebem se sa scenarijem, pa crtanjem i svim glupostima dok ne dođem u onaj najljepši dio svega kad se uvalim u fotelju i tuširam. Kažem fotelju jer nemam standardan crtački stol već jedan super-ugodan izum tj. fotelju sa specijalnom crtačkom tablom i okolo alatima i gadžetima pa imam osjećaj da sam u nekom blesavom vremensko-dimenzijonalnom stroju. 

Šta te je sve formiralo u osobu kakva si danas? Koji filmovi, muzika, pisci? To će nam sigurno pomoći da bolje shvatimo tvoj rad.

Pa ja sam prilično sretna i zadovoljna osoba, hvala što si primijetio ☺ a sad što se tiče navedene naslušanosti i načitanosti tu ima svega. Naveo bih ono na šta brijem zadnju deceniju i šta je utjecalo na moje stripove... vjerovatno... Filmovi: Bergman, Tarkovsky, Fellini i Kubrick od starije garde te od novije ekipe Julio Medem, Darren Aronofski i možda najdraži Shane Carruth (Upstream Color i Primer). Od muzike sam se opet nekako vratio na jazz/free jazz i noise/math rock poslije puno godina ali zavrtim često Mozarta, Bacha i Bethovena. Volim strašno muziku i volim fino da je slušam kako treba tj. volim albumsko skulirano slušanje s kaseta i ploča. U svakoj sobi imam boombox (s malom pratećom kolekcijom) a u dnevnoj sobi/studiju sasvim pristojan kompletan saund-sistem (da se pohvalim). Mislim, nije neki ultra hi-fi ali kad vidim na čemu ljudi slušaju (da ne govorim kakvu) muziku, izludim. Srećom imam par audiofilskih prijatelja/muzičara s kojima mogu geekovati i tražiti savjet/servis u svako doba ☺. Što se tiče čitanja, čitam jako puno stripova, iako se to možda ne vidi u mojim stripovima. Uglavnom par imena, ne previše jer volim dosta toga pa krenimo redom: klasici i 80te: Will Eisner, Moebius, Didier Comes, Hugo Pratt te još hrpa te starije ekipe koju lagano istražujem uključujući i odlične domaće autore Bilal, Kordej, Kerac, Biuković, Macan... njih sam nešto u zadnje vrijeme zgotivio. Čitam stvarno dosta svega jer još uvijek otkrivam stripove i sve mi je zanimljivo. Možda bih izdvojio recimo (gledajući scenarističko-crtački-estetski) Migualenxo Prada, Setha, Junji Ita i Charles Burnsa. Uglavnom ne volim u mejnstrim stripovima dosta estetike gdje ima ono puno neke „uglačane“ digitalne boje i debilnih fontova (iako sam istrpio neke serijale samo zbog Alan Moorovih i Jodorowsky scenarija). Od književnosti u zadnje vrijeme pukao sam na David Foster Wallacea, ali sam uvijek volio sf tipa Clarkea i često iščitavam, po ko zna koji put, svoju kolekciju Sirius časopisa iz 80tih.

Tabla iz stripa Ispod pitospore (MojStrip #35)

Tvoje priče su često intimne, o ljubavi, požudi, opsesiji, „perverznoj svakodnevnici“. Iako na prvi pogled nekome može zvučati trivijalno, pretenciozno i prepaljeno - ipak su to dublje priče. Reci nam nešto više o svemu što te inspiriše...

Jao, sviđa mi se riječ prepaljeno ☺... Ma jeste, to su neki prepaljeno-treš opisi koje koje koristim ali mislim da prava publika kuži o čemu je većina mojih priča. Stavljam prava publika u kurziv jer zapravo ne znam tačno ni da li imam ikakvu publiku (osim neke imaginarne koju zamišljam da postoji). E sad... koliko su to dublje priče zavisi od intimnog doživljaja te prave publike. Ja sam se samo potrudio da sve (moje priče) ne budu potpuno smunjene tj. da ne odišu previše smunjenošću svoga odabranog interpretatora. Da budem totalno prepaljen, kazat ću da mi je inspiracija sopstveni život ☺.

Da li se i koliko identifikuješ sa svojim likovima i njihovim pričama? Koliko sebe ugrađuješ u njih ili oni žive potpuno nezavisno od tvog nekog „ja“?

Stvarno više ne znam koliko ko na koga utječe ali znam da imam trenutačno jedan problem (koji se nadam „izliječiti“ kad-tad) a to je da se zapravo ne ugrađujem dovoljno u „svoje“ likove jer mislim da imam puno zanimljiviji mozak od samih likova i avantura koje oni doživljavaju. To je taj problem kad ste konstantno na granici između fikcije i nekog slice-of-life đira. Ja strašno volim fikciju ali imam osjećaj da joj se ne mogu dovoljno posvetiti. Ja cijelo vrijeme pokušavam zapravo napisati neku SF/psihodeliju ali uvijek udarim u čudan „zid stvarnosti“ i zato moje priče nemaju izraženo strukturiran kraj iako počeci uvijek strukturalno otvaraju jedan uobičajen pripovjedački trip.

Koliko dugo jedan strip u tebi sazreva pre nego kreneš sa realizacijom? 

Oglavnom kako nosim sa sobom, kad idem furati, dva-tri od svojih pet dnevnika te sve tu zapisujem neke ideje i impresije pa kad se izoliram negdje onda to koristim za izradu scenarija. Ne znam tačno koliko vremenski sve nastaje ali u samoj realizaciji ima dosta improvizacije, zavisno kako sam raspoložen. Govorim uglavnom o zadnjim kraćim stripovima koje zadnju godinu serijaliziram na MojStrip časopisu. Duže nisam odavno pravio tj. ono gdje su totalna strejt cjelina priče.


Za naš sajt si u nekoliko navrata radio ilustracije. U početku spontano i nesvesno, ali vremenom smo čak stvorili i naše junake Helly i Cherry, nekada klinaca a danas tinejdžere koji rastu zajedno sa našim magazinom. Kako je bilo raditi na ovim ilustracijama? Koliko je bilo izazovno, teško ili pak lako uraditi tako nešto?

Ta mi je spontano evoluirajuća suradnja s tobom jako draga i ti klinci su jednostavno neki likovi koje sam primjetio da se provlače čak i kroz neke moje stripove kao odrasli ljudi i mislim da je to neki odijek iz budućnosti i da ćemo tek svjedočiti koliko će sve biti izazovno, teško ili lako.

Da li si i ranije imao sličnih iskustava u smislu ilustracija raznih knjiga, plakata, dizajna?

Joj, mala digresija, evo upravo mi je poštar donio Deleter Black tuš Nr4 iz Japana koji još nisam koristio pa sam jako uzbuđen... Da, radim razne ilustracije i dizajn za mnoge meni drage projekte koji se i sami isprepliću i dio su mog života. Ja se svakog jutra probudim strašno euforičan kad očekujem da vidim neku svoju ilustraciju/strip i zapravo... ja se svako jutro probudim euforičan.
Bar Neon šalša iz stripa Zbogom distopijo (K. Ribnik)

Omaž baru iz stripa Kobra - Papan (B. Kerac/S. Obradović)
Koliko si povezan sa drugim strip autorima, jesi li bio deo nekih izložbi, festivala i slično?

Mislim da sam dovoljno povezan obzirom da nisam dio nikakve „ekipe“ a i zapravo, kako sam skontao, svi zanimljivi strip autori su otočići za sebe. Volim prići Banetu Kercu svake godine na Mafestu i nazdraviti s njim kao da nazdravljam s čitavom tom predivnom generacijom a ove godine sam napokon prišao/upoznao Darka Macana i bez obzira na moju „prepaljenost“ sam zamalo izgubio tlo pod nogama i bezveze nešto pričao ajme ☺. U komšiluku često sretnem Filipa Andronika, Maju Pavlovića i Enisa Čišića pa mi bude drago gdje živim a upoznao sam i dosta bitnih ljudi iz domaćeg stripovskog svijeta jer u principu to nije puno ljudi obzirom na ogromne svjetove koje su stvorili. Također, nekako se osjećam bitno povezan sa Živojinom Tamburićem iz Modesty Stripovi koji mi je proteklih godina bio uvijek velika podrška što se tiče mog autorskog sazrijevanja. Ja se zapravo tek od prošlog ljeta više minglujem okolo pa evo prvi put sam prepaljeno „zvanično“ na nekom festivalu tj. ovom Hercegnovskom pa se moram malo uozbiljiti.

Aktivan si u strip izdavaštvu preko „Stripnjaka“. Kako tu stoje planovi sa aktivnostima?

Stripnjak je onako, po malo... nemamo nikakvih posebnih planova, izbacimo kako šta smatramo zanimljivim a uglavnom je to moj istoimeni fanzin i nekoliko drugih stvari. Upravo i spremamo najaviti izlazak audio kasete albuma jako zanimljivog hip-hopera Luxona s otoka Paga u Hrvatskoj za koji sam ilustrirao i dizajnirao omot što je onako neuobičajen pothvat i veliki užitak.

Nadam se da smo uspeli ovim razgovorom da našim čitaocima približimo tvoj rad i da ih zainteresujemo. Ja te ne bih više zadržavao jer ti i bus uskoro kreće. No pre toga ti svakako ostavljam priliku da zaključiš ovaj razgovor i možda pomeneš nešto što sam propustio a smatraš važnim. U svakom slučaju nadam se da ti je ovo leto bilo lepo i inspirativno (znam koliko su ti leta važna ☺)...

Hvala tebi, ništa nisi propustio a i jebiga sad svi znaju koliko su mi leta važna, ali što jest-jest, volim ljeta. Zapravo je sve ovo jedno dugo toplo ljeto ili možda samo neka vrsta sjećanja na jedan dugi topli život koji nas sve povezuje.

Sa Kostjom razgovarao Nenad



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva