Stripnjak: Stripovi iz perverzne svakodnevnice

Stripnjak je kako sami kažu "small-press/web comics ekipa nabrijana na stripove i razne grafičke perverzije". Njihova priča je počela 2012. godine i do sada ima i više nego pristojan broj izdanja iza sebe. Ekipa našeg sajta je imala prilike da njihov rad prati od samih početaka, i da u nekoliko navrata čak i sarađuje. Upravo nedavno Kostja Ribnik, jedan od mastermajndova ove priče, je uradio korice našeg poslednjeg izdanja - knjige "Kako sam postao...". 

Prateći njihov rad nekako nam se uvek činilo da bi ih širi krug ljudi mogao doživeti kao previše opskurne ili "out of any scene" likove (i likušu) što oni svakako nisu. U želji da razbijemo sve predrasude razgovarali smo sa Kostjom koji je bio i više nego raspoložen za priču.

HC: Iako se naši čitaoci ne sreću prvi put sa vama, voleo bih da našim čitaocima predstaviš Stripnjak Comics i njegove edicije fanzina, kratkih stripova, grafičkih romana/eseja...
S: Stripnjak Comics postoji od početka 2012. i trenutačno ga uređujemo: Ella Gall, Andreas Brandal i ja (Kostja Ribnik). Imamo nekoliko edicija od mini-stripova do dužih stripova sve u A5 jednostavnim formatima fanzinaškog senzibiliteta i dizajnerski veoma coolerski urađenih. Mi smo small-press/web comics ekipa nabrijana na stripove i razne grafičke perverzije. Trenutno smo najaktualniji s našom edicijom - Fanzin Stripnjak kojeg ja uređujem i s kojim imamo prilike da surađujemo s više različitih autora i autorica zanimljivih stripova. Sjedište nam je u Sarajevu s tim da imamo podružnicu u Bergenu, Norveška tj. Andreas tamo živi ☺.

HC: Priče koje objavljujete u okviru kratkih stripova i grafičkih romana su “iz perverzne svakodnevnice”. Iako grubo zvuči, neretko su one ljubavne, nadrealne ali nikako pretenciozne ili bljutave. Verujem da bi se većina u njima lako pronašla. Kako nekome približiti vaše priče? Ko su njihovi junaci?
S: Ta “perverzna svakodnevica”, nju mislim svako od nas od Stripnjak rezidenata vidi na drugi način. Dolazimo svi iz raznih priča. Ella Gall je od početka pisala te magično-free-spirit scenarije koje sam ja crtački realizirao u stripove i na kojima sam recimo “odrastao”. Ona sad radi svoje priče sa svojim crtežima, jako apstraktno i poetičkije nego prije. Andreas ima taj neki svoj slikoviti svijet nekih bića i ludila, onako dosta free-form i prilično andergraund đir inspiriran noise muzikom i black metalom. Ja sam s druge strane, kako u zadnje vrijeme sve više radim čisto svoje priče, više zainteresiran za duže protagonističko vođene dramske, recimo slice-of life psihosocijalne realizme i magiju. Uglavnom, raznoliko smo nekako nabrijani i to je ono u principu što imamo u katalogu najviše – raznolikost i zanimljive pristupe strip mediju. Priče su nam neobjašnjive a junaci suludo neopisivi iako je sve jako pribljižljivo i blisko svakome ko odluči da se dično ustripnjači uz stripove koje prezentiramo. 

HC: U kojoj su meri vaši radovi lični, da li su namenjeni posebnim osobama? Sa kime komunicirate u njima, da li možda i sa samim sobom?
S: Pa sve je to onako lično s ovakvim stvarima, ta neka osobna ludila, opsesije i mašta. To su razna iskustva koja nekako pokušavaju da naprave reakciju kroz grafičku narativnost. To generalno govorim jer ne znam tačno šta je ostalim dvoje u glavi, barem ne previše. Različiti smo jako svi ali volimo dosta istih stvari. Što se mene tiče ja volim da pišem tu neku čistu fikciju, kao realizam u nekom iščašenom unutarnjem svijetu protagonista. Volim dosta da čitam stare teorije filma, to me inspirira. Kako nema toliko teorije stripa osim ovo malo (ali moćno) od Eisnera i recimo McClouda, imam neki fazon da uzmem stare teorije filma gdje se tek počeo film shvaćati kao umjetnost i gdje se dosta teorija napisalo o toj osobnosti i različitosti filma od recimo književnosti i teatra. Onda ta neka razmatranja samo u glavi prebacim kao razliku stripa od filma i književnosti jer mnogi još uvijek to vezuju preblisko i često tu strip pada na neko drugo-treće mjestu u tim odnosima. Tako napravim sebi neke zanimljive teorije stripa zasnovane na nekim teorijama napisanim ipak za film. To je dobra fora za neke estetske elemente ili čisto kao neka obrazovna nadogradnja kroz druge medije ali imam osjećaj da u tek dolazim do nekih svojih rješenja bitnih strukturalnih pitanja u stripovskoj narativnoj formi. Uvijek sam izbjegavao neke uzore i slično ali u zadnje vrijeme sam dosta u fazonu da “prostudiram” neke autore stripova koje, recimo ne bih nikada ali i one koji su mi onako super ali ne baš da ono imam neki estetski doticaj s njima. Strip je čudna forma i medij. Meni uglavnom autori koji su najinspirativniji u principu nemaju ništa s estetikom koja je meni u glavi. Ja recimo, obožavam antropomorfne stripove ali meni jednostavno je nemoguće da nacrtam ili realiziram neku svoju priču kroz, nemam pojma, likove koji su ono, neki tamo zeko, meda, maca. To je valjda ta fenomenalna moć stripa i osobnog doživljaja nečega kao čitatelju i kao autoru. Isto tako, imam gomilu nekih gilty pleasure tripova ka stripovima kakve ja nikad, stvarno nikad ne bih napisao ili pogotovu proveo vrijeme crtajući ☺. 

HC: Da li ste možda imali prilike da nakon razgovora sa čitaocima možda sopstveni strip doživite na jedan drugačiji način?
S: Što se mene tiče ja kad s nekim svojim stripom završim idem dalje i ne razmišljam više o njemu ali za recimo svoj zadnji strip album sam zamolio neke prijatelje da ga pročitaju još u nekoj nefinaliziranoj verziji i čisto iznesu neko mišljenje. To mi je bio neki fazon, više ego-trip. Dobio sam neka pozitivna (manje-više) opažanja i kritike. Fora mi isto je kad neko kaže za taj strip da je “linčovski” na primjer. Ja Linča nešto ne gotivim posebno iako pogledam svaki njegov film s drugarima koji ga gotive ali uvijek je taj fazon poređenja s filmovima i slično. Volim ja filmove i književnost ali strip je meni ludilo, naročito ako je dobra ekipa upletena, dobar scenarista/scenaristkinja ili neko ko sve može sam. Volim taj intimni proces i stvaranje nečeg konkretnog iz jedne do dvije glave u čitavoj produkciji. Što se tiče doživljaja, mislim da zapravo čitateljstvo kroz moje stripove doživljavaju mene na drugi način, mislim na ljude koji me poznaju he, he. Ljudi to vole, poistovjećivanje, taj neki reality fazon. Toga uvijek ima u svenu što se radi ali ja trenutno ne volim da pišem neke autobiografije i previše iznosim svoja stajališta. Moji likovi su uvijek izgrađeni da budu potpuna moja suprotnost. U većini mojih stripova glavni junak je muški lik koji meni prilično ide na živce. To mi je nekako fora, ono, suočavam se vjerovatno s nekim stanjima koje zapravo mrzim kod sebe i to nekako unese dosta strasti u izgradnji likova. Ženski likovi su mi suprotne od muških, uvijek pametne i jake i potpuno razumno su “piss-off” prema takvim likovima. Često prijatelji kažu kako su mi glavni ženski likovi totalno zasnovani na mojoj djevojci pa nam to bude oboma simpatično ali vjerovatno ima tog - nečega. Meni je ona ultra kul, stalno mislim na nju, jednostavno je obožavam ☺, pa logično da se nekako taj senzibilitet prošulja nesvjesno u čitavu priču. Ali volim da likovi imaju dosta nekonvencionalnih varijateta u karakteru, boditajpu, dženderu i slično pa ima tu svega. Za ovaj zadnji strip album “RE-ADAPTIK” sam imao jednu foru prošlog ljeta, dok sam pisao scenarij, da se uživim u karakter. Naime, imao sam kratki draft o tom nekom liku koji po danu crta portrete turistima na ulici a po noći pije i stokira parove po parkovima i crta im tajne portrete. Nekoliko noći sam se totalno ufurao da vidim kako je to, da doživim sve i mislim da nisam bio normalan, ha, ha. Dovelo me je to do nekih neugodnih situacija ali - jao, morao sam. To treba doživjeti! Sve za strip!

HC: Leta uglavnom provodite na moru i na putovanjima. Stripnjak izdanja su uvek sa vama i bili ste deo nekih strip festivala, izložbi i okupljanja. To vam je svakako pomoglo da steknete neku širu sliku o alternativnoj strip sceni u regionu. Možete li nam reći kakva je ona po vama, gde je vaše mesto na njoj, i koga biste preporučili našim čitaocima?
S: Uglavnom Ela i ja (pošto smo nevezano za Stripnjak priču također i mnogo-mnogo-godišnji ljubavni par ☺), često i s nekim bliskim prijateljima ljeta provodimo u mojoj obiteljskoj kući na otoku Pagu gdje isto imamo i super ekipu pa napravimo uvijek neku izložbu, promociju i slično. Tad imamo dosta vremana da pišemo, razmišljamo/filozofiramo  i zbog toga su moji duži stripovi napisani i događaju se upravo na tom mjestu. Što se tiče regiona tu baš nismo nešto posebno aktivno upleteni iako poznajemo dosta te striparske ekipe po čitavom regionu. Ja sam malo težak za putovanja koja ne uključuju blizinu mora i omega 3 overdoziranja na plaži a također, isključujući ljeto, Sarajevo ti se uvuče pod kožu i ne bih jesen i zimu mogao zamisliti negdje drugdje. E sad, da ti odgovorim na pitanje i ne intimiram previše, ovo za naše mjesto na alternativnoj strip sceni u regionu - eh, nisam o tome razmišljao, volim ja to sve, te scene i slično ali meni je prvenstveno bitno da pravim stripove, pišem o njima i generalno se ne opterećavam sa stvarima kao što su: region, alternativna strip scena i slično. Tako da što se mene tiče je sve trenutno neobavezno i neplanski u onome što ja radim ali to nije i potpuni stav čitavog Stripnjak projekta jer govorim u svoje ime. 

HC: Upravo ovih dana se pojavio treći broj vašeg fanzina. Voleo bih da ga ukratko predstaviš i ako možeš napravi paralelu sa prethodnim izdanjima.
S: Da, treći broj je izašao i tako smo u drugoj godini izlaženja ovog glasila. Prošle godine sam izbacio dva broja (proljetni i ljetni), ali ove godine sam imao previše nekih kreativnih stvari “da odradim” pa sam odlučio ipak da ne ispoštujem sopstveni koncept planiranog izlaženja nego sam se odlučio za samo jedan ljetni broj. Tako sam sam dobio izdanje koje je aktualno i održao sam kvalitet tj. ispao je jako dobar broj koji ne pokazuje nikakvu nazovimo stagnaciju i čak što više je onako refrešing i dizajnom i fenomenalnim stripovima. Prethodna dva broja bila su nazovimo, pilotska ali zadali su jedan standard. Prije svega, čitav ovaj Stripnjak zine đir sasvim fino se odvija najviše zahvaljujući odličnim ljudima i autoricama/autorima stripova tu zastupljenim. Mislim da imam neku sreću u svemu tome i što se nekako uvijek fino povežem sa kul kreativnim ljudima pa sve ispadne jako dobro. Jedna od paralela ovoga novog broja i prethodna dva je što imamo sad i potpuni redizajn naslovnice. Naime, Boris Stapić strip autor, dizajner i moj dugogodišnji prijatelj je bio ono “pod obavezno” planiran da nakad uradi naslovnicu za neki Stripnjak jer strašno volim njegovu estetiku. Onda se taman potrafilo da je pred izlazak ovog broja izašao i jedan njegov strip koji je radio po scenariju Aleksandra Brezara a po priči Karima Zaimovića. Kako je taj strip zapravo dio jednog većeg projekta/strip albuma rađenog po Zaimovićevim pričama i kako sam htio svakako nešto o tome napisati za Zin, sve se spojilo i tako sam napisao članak o tome i intervuirao Borisa i tako. Jednostavno je to bio savršen trenutak da on uradi i naslovnicu za taj broj. Onda je on poslao uz naslovnicu i prijedlog da redizajnira sve na njoj od logoa/zaglavlja i sve je ispalo super tako da smo išli s tim i naslovnica fenomenalno izgleda.

HC: Kako se drugi strip autori mogu pojaviti na vašim stranicama? Pored konkursa za fanzin koji se mogu nači na vašem blogu, da li i sami aktivno tražite/kontaktirate autore? Po kojim kriterijumima birate ko će biti objavljen?
S: Ja sam stavio taj neki open call na Stripnjakovu stranicu u bloku about/submissions još na početku, sad samo mijenjam datum. Za prva dva broja mejlao sam lokalnoj bh strip ekipi da pošalje nešto i da šera dalje ali nije bilo nekog odaziva, mislim minimalno (samo jedan) pa sam odlučio da cimam neke meni drage strip-mejkere okolo koje nisam imao u kontaktu i koji su se rado odazvali pozivu. Taj open call u principu ima najveći smisao trenutno da otkrijem neke nove ljude koji rade super stvari i koji vam katkada uljepšaju dan, kao recimo sa stripovima “Padre” Dušana Jelesijevića koji su u zadnjem broju. Mi smo dobili na mejl jednu tablu za primjer i meni je to bilo totalno fora. To su kratki stripovi o tom liku koji je svećenik-pelikan i tu ima dosta fenomenalnih satiričnih zajebancija. Tu je recimo strip koji se meni savršeno uklapa u koncept Stripnjaka iako nemam neki sad preradikalno isključiv koncept, bitno mi je da su stripovi nekako originalni, nabijeni autorskim forama i šarolikošću inteligentnih i/ili budalastih priča ali i također volim održati i dozu čisto ono totalno krejzi grafičko-narativnih eksperimentiranja i izlaženja iz forme samog strip medija. Mislim da sklapajući ove fanzine pravim kao neke sopstvene mikstejpove stripova u kojim najviše ja uživam pa stoga sve ima tu svoju fanzinašku draž bez ikakvih marketinških poteza i zadovoljavanja neke ciljane publike ili pokrivanja više njih. Nemam potrebu za tim. Stripnjak nema nikakav komercijalan niti smisao niti stremljenja. Ja nemam nikakav poseban plan osim da Stripnjak fanzin postoji i da ljudi upoznaju neke nove drukčije stripove, autore i autorice. Svi se na kraju zabavimo komunikacijom u procesu i ono što je najbitnije je da dobijemo jedan sasvim dobar fanzin koji ljudi čak i vole da čitaju, pa se povežu autori, otkriju jedni druge i sve je to nekako onako old school. Što više upoznajem ljude koji su u stripovima, na ovakav ili onakav način, sve više volim što sam prije nekoliko godina odlučio da definitivno odjebem sve čime sam se kreativno rasipao na sve strane i samo se posvetim onome za čim sam bio lud još od djetinjstva. Da, još kao mali pravio sam strip knjižice (osim što sam tad kao i mnogi gutao sve žive stripove hipnotizirano), tad nisam znao da se to zapravo zove fanzin. O tome sam napisao mali osvrt u Stripnjaku #2. Imaju svi Stripnjaci onlajn za skinuti na Stripnjak Comics stranici. Trudim se da kroz svaki broj nešto iskolumniziram o osobnim iskustvima u tom strip svijetu. 

HC: Sledi leto, promocija trećeg broja, Re-Adaptika kog smo nedavno i predstavili na našim stranicama a na jesen možemo očekivati šta?
S: Da, to ljeto i ludilo dolazi kad smo Ella i ja uglavnom van Sarajeva i imamo priliku da putujemo. Plan je neka laganini promocija po Dalmaciji zadnjih izdanja Stripnjak Comics kao i mog stripa Re-Adaptik koji je zapravo urađen u koprodukciji Stripnjaka i moje specijalne produkcije Hymenoptera Editore koju sam pokrenuo samo za svoje stvari. Malo ću onda da crtam turističke slike na ulici, kuliram, vonderam okolo po najvećem suncu i pokušat ću da napravim storibord za neki novi strip. 

Promocije i najave za ovo ljeto možete pratiti na mom blogu ili tviteru.   
Za jesen, obično tad pravimo planove ali postoje neka izdanja „u nastajanju“ pa ćemo vidjeti hoće li šta biti spremno za jesen/zimu. Ella ima neki omnibus/strip album u nastajanju koji uključuje više autora pa je to onako u planu već zadnju godinu a Andreas uvijek iznenadi s nekim svojim grafičkim idejama.
Hvala na predstavljanju i nadam se nastavku suradnje i lijepih Helly Cherry ideja koje se uvijek super realiziraju i što sam putem vašeg sajta otkrio neke divne ljude koji prave stripove i pišu o njima.

Sa Kostjom razgovarao Nenad