Beli sneg, beli sneg… prekrio je breg, pa tako i našu prestonicu, u kojoj se 29.11.2025. održao koncert svima dobro poznate grupe Three Days Grace. Hladno vreme nije sprečilo stotine ljudi da se spreme za ulaz i strpljivo čekaju otvaranje kapija pevajući poznate melodije benda da bi se zagrejali za ono što nas je sve čekalo.

Hangar nam je opet pokazao da zna da bude vrhunski domaćin a i da ume da odradi fenomenalan posao, zvuk, rasveta, organizacija, sve je bilo kako treba. Veče je otvorila grupa Bad Flower i malo je reći da smo Rusi oko mene i ja ostali u totalnom šoku. Mindblown, što bi mlađi rekli. Harizma i prezentacija koju ovi momci imaju je za svaku pohvalu. Između pesama su publici davali mali predah, pričali sa nama, šalili se, trudili se da ostave utisak i uspeli su.

Kroz prve tri pesme, Drop Dead, Number 1 i Don’t Hate Me, publika se lagano zagrevala i divila rasveti (koja je stvarno bila odlična). Kad se masa otkravila, sve se opustilo i atmosfera se digla za nekoliko stepeni. Tokom veoma emotivne pesme Heroin, publika je samoinicijativno upalila bliceve i napravila nežnu, intimnu atmosferu. A kad su pomislili da je pesma gotova, ugasili su ih. I ubrzo su saznali da su se prešli, pa ih brže-bolje ponovo upalili… pa opet ugasili posle par akorda. Cela sala se smejala, i bend zajedno sa nama. 

Three Days Grace.

O ovome će se pričati i pričati i pričati… Kakav koncert. Kakva atmosfera, ljubav, energija, vriska. Ko nije bio, ne zna šta je propustio. Ne verujem da će skoro ponovo biti ovakav provod subotom uveče.

foto: Strahinja Jovanović, kompletnu galeriju pogledajte na našem sajtu
Spektakl je otvoren pesmom Dominate, a odmah zatim su krenuli hitovi: Animal I Have Become, So Called Life, Break, Home… Nakon još par dobro poznatih numera, došla je na red i ona najveća, I Hate Everything About You. U tom trenutku, ako neko do tada i nije skakao, posle ovoga definitivno jeste, euforija je imala uticaj na sve nas i to je učinilo izvedbu ove numere nesvakidašnjom. Posle toga su usledile još dve bombe: Time of Dying i Apologies, a onda i obrada Radioheadovog Creep-a, koja je mnoge, uključujući i mene, ostavila u suzama. Prelepa, tiha, savršena interpretacija vanvremenskog hita.

Do tada su već nanizali ozbiljan broj pesama, ali dodali su još pet komada, a za kraj kao zaključak, Riot. Publika je dobila zadatak da napravi circle pit, i u fan pitu i u regularu, i ispoštovala ga maksimalno. Bend nam je obećao i veoma brz povratak, što je publika dočekala najglasnijom galamom večeri.

Kad se koncert završio, na izlazu se stvorila ogromna gužva, ali nikome nije smetala, svi su bili pod utiskom koji je Three Days Grace ostavio na nas... Na licima su se videli samo osmesi, onaj poseban after-concert glow koji se ne glumi. Kiša koja je lagano sipila napolju nikome nije pokvarila raspoloženje, čak je i delovala kao filmski završetak večeri, pravo sa platna. Dok smo se razilazili, osećalo se da je svako od nas poneo kući mali komad te energije, a i poneki suvenir u obliku majice, kape, ili samo lepih uspomena.
Milica Gojković