Morrissey - Low in High School
Helly Cherry
Got Morrissey? Vratio se Morrissey! Ruku na srce, ja sam tek skoro postao ljubitelj Morrisseyeve muzike. Znam za čovjeka već odavno, ali sam u vrlo malo navrata išta i čuo, ili bio zainteresovan da čujem, sve dok nisam preslušao "Swords", kompilaciju koju je sam Morrissey nazvao "a meek disaster", a meni je odškrinula vrata u jedan sasvim novi i nevjerovatan svijet.
Smatran kao tata Britanskog novog popa i Brit popa, Morrisseyeva muzika danas je rock sa izraženim osjećajem popa. Iako srodni, ima razlike, a Morrissey je uzeo sve ono najbolje iz oba pravca i oblikovao svoje pjesme. Hm, sada kada čitam ove svoje riječi... možda bi bilo bolje reći da je Morrisseyeva muzika pravi i iskreni pop rock ali bez uobičajenih loših konotacija vezanih za pravac(e). Sve ono što je loše u oba pravca jednostavno ne postoji u njegovoj muzici. On i muzika mu se ne mogu odvojiti, a čovjek je brutalno iskren i miljenik kvaliteta sa izraženim ukusom za liričku kao i muzičku estetiku. Na to dodajte i vrlo oštre stavove prema politici i modernom društvu i slika je više nego jasna.
Smatran kao tata Britanskog novog popa i Brit popa, Morrisseyeva muzika danas je rock sa izraženim osjećajem popa. Iako srodni, ima razlike, a Morrissey je uzeo sve ono najbolje iz oba pravca i oblikovao svoje pjesme. Hm, sada kada čitam ove svoje riječi... možda bi bilo bolje reći da je Morrisseyeva muzika pravi i iskreni pop rock ali bez uobičajenih loših konotacija vezanih za pravac(e). Sve ono što je loše u oba pravca jednostavno ne postoji u njegovoj muzici. On i muzika mu se ne mogu odvojiti, a čovjek je brutalno iskren i miljenik kvaliteta sa izraženim ukusom za liričku kao i muzičku estetiku. Na to dodajte i vrlo oštre stavove prema politici i modernom društvu i slika je više nego jasna.
"Low In High School" je Morrissy 100%. Ne obiluje sa ogromnim radijskim hitovima, nije svakako njegovo najbolje ostvarenje, ali je album sazdan od robustnih, snažnih cjelina koje, na momente, oduzimaju dah. Uzmimo za primjer "Spent The Day In Bed". Zanosni rif, omamljujući Morrissey glas i tekst koji u par jednostavnih riječi razara modernu medijsku industriju. Vidite (čujete), ovo je najbolji primjer kako prava pop rock pjesma zvuči - zanosno a čvrsto, pitko a sa jakim stavom. Agresija nije jedini način da se izraze misli, negodovanje, ljutnja i da se dopre do srca, uma ili duša slušalaca. Pa je tu crna, vrlo crna "I Bury the Living" o politici kroz oči običnog vojnika, pa odmah poslije nje nježna "In Your Lap", "The Girl From Tel-Aviv Who Wouldn't Kneel"... zadivljuje me kako je album uklapan, dio po dio, kockica po kockica, tako da ostavi najmoćniji mogući trag na slušaoca.
Morrisseyeva muzika je pravi dah svježeg vjetra, razuma, savjesti i svijesti. Ako niste do sada, ne propuštajte da se upoznate sa njegovim svijetom. Čovjek ga dijeli objeručke iako izgleda sasvim drugačije.
Nikola Franquelli