Prošlog meseca su mi pristigla dva veoma zanimljiva prog/power metal izdanja: jedno u fizičkom obliku (koje sam već recenzirao) i drugo u digitalnom. Kao i što se francuskog "Superscreama" tiče, ni za finski "Cardiant" nisam ranije čuo, iako su aktivni od 2000. godine. Album "Mirrors" im je treće po redu izdanje i mogu reći da je itekako dobro - možda čak i jedno od najboljih ovogodišnjih. Stilski se može okarakterisati kao nešto između "Sonate Arctice", "Nightwisha" i "Stratovariusa".
Pesme su poletne, što je i očekivano za jedan power bend, melodične i nadasve zarazne. Samo izdanje je veoma "pitko" i ne biste pogrešili kada biste ga etiketirali kao "limunadu", jer to i jeste. Ovo je komercijalan album za široke narodne mase i to mu nikako nije minus. Danas, u vreme kada se svakodnevno može iskopati minimum deset novih naslova, veoma je teško vezati se makar za jedno od njih. Svedoci smo toga da je sve više sve boljih muzičara, veoma talentovanih i potkovanih natprosečnim umećem izvedbe, ali da mnogi od njih ne uspevaju da "prodaju" svoj proizvod. I onda naiđete na nešto ovako dobro.
Ovde imamo klasičan heavy metal, težak i melodičan, nadasve energičan, pojačan lepršavim power deonicama i sporadičnim sympho elementima. Vokali (kako glavni, tako i gostojući) ne odskaču ni u jednom trenutku, savršeno prate muziku, te joj dopuštaju da i sama kaže šta ima. To je ključna stavka, pošto niko nikome ne pokušava da "ukrade šou", već svi članovi rade na tome da slušaocu prezentuju delo na kome ništa ne škripi i na kome je sve na svom mestu. Solaže su nenametljive, a opet veoma tople, konstatno praćene klavijaturama koje deluju iz drugog plana, ali koje itekako pomažu u tome da vas svaka numera prosto nosi na svojim krilima. Ritam sekcija je "tradicionalna", u smislu da ne iskače iz okvira, ne ide ka tome da bude teatralna, već savršeno "bolduje" same kompozicije.
Iako su po kvalitetu pesme itekako ujednačene, kao najbolje bih izdvojio "Mirrors and Me", "Riot Rising", "Blank Star", "Absolute Power" i "Life Has Just Begun". Jedina stavka koju moram kritikovati je omot koji uopšte ne odaje utisak da se radi o bendu ovakvog žanrovskog usmerenja. No, bez obzira na to, krajnja ocena je: 5/5.
Antonio Jovanović