Nedavno je prošao moj rođendan i nisam verovala koliko me prijatelji zapravo dobro poznaju. Sve što sam dobila kao poklon je bio pun pogodak. A u jednoj kutiji, među stinicma i porukama, pored raznih iznenađenja, nalazio se i ljubičasto-roze CD sa nekim siluetama na slici. ’’Repetitor, a?’’ obradovala sam se. Čula sam par pesama i dopadala mi se energija. Ovo je bila savršena prilika da ih bolje upoznam. Lepo su se setili moji divni drugari. S obzirom da sam album do sada odslušala već četiri puta, mogu da budu sigurni da sam potpuno oduševljena ovim gestom.
   Zašto četiri? Ne znam, toliko se palo heh. Ali svaki put možeš da naiđeš na neki novi detalj ili na zanimljiviju kraću numeru koju si u međuvremenu propustio.  Dovitljivi tekstovi i distorzija. Ukratko rečeno. Najviše volim kada naiđem na neki sastav koji je tako originalan. Ne bi mogao da ih uporediš sa stranim ili domaćim izvođačima tog žanra. Rekla bih: ovo je neka potpuno nova vrsta muzike. Kaže: ako te ikada vidim sa nekim, ko nimalo ne liči na mene; odmah ću odmah na njega da krenem; pa na tebe, pa na sebe.  Pa se pitaš: kako se nisam setio toga? Tako prosto rečeno, ali mudro. Puno besa, ali opet lepo sročeno. Ipak, svaka pesmica je na svoj način ostavila utisak na mene. Nekad ti dosadi preslušavanje omiljenih bendova ili traganje za nekim izvođačima određenog žanra koji te podsećau na nešto što ti se jako dopalo. Pusti ’’Gde ćeš’’ i naišao si na potpuno novi svet zvuka. A posle otidi na njihovu svirku, zaljubićeš se.
   I tako, sreća prati nas hrabre koji smo se pronašli u gomili poštovalaca ove naše domaće r’n’r scene. Saznajem ubrzo da dolaze u Niš. Majka kaže: ići ćeš na najbolju svirku do sada. ’Ajde, poverovaću. Majka zna najbolje.
   A kao i uvek, bila je potpuno u pravu. Bez preuveličavanja. Tako mali prostor za bend sa toliko energije i harizme.


   Otvaraju sa numerama sa prošlih albuma. Ako se dobro sećam(jer sam bila u transu) počinju da sviraju ’’Ogledalo’’. Savršeno mesto u sredini Feedback-a gde sam stalaja je stalno zauzimao neko drugi. Šetala sam se po prostoru, svi su skakali oko mene. U ritmu muzike su se vrteli i igrali, te nisi mogao nikako da stojiš mirno. Iskreno, očekivala sam ovaj ishod događaja. Nadala sam se da će da napune prostor.
   Smatram da bi ljudi koji su prvi put došli da vide ovaj sastav mogli da uoče granicu između pesama sa albuma ’’Gde ćeš?’’ i onih pesama sa ranijih albuma.  Mislim da je ovaj zreliji. Više je posvećen alternativnom zvuku i samoj kompoziciji nego tekstovima. Tekstovi su dobro promišljene rečenice i kratak refren koji ti lako ulazi u glavu (kako bi se reklo: catchy). Dok je sa druge strane muzika sasvim druga priča.  Kako je gitarista svirao, imala sam utisak kao da mu je gitara stalno u vazduhu. Svaki rif koje odjekivao kroz „feed“, sto se tiče i gitare i bass-a, nam je ulazio u kožu. Svi su recitovali poznate tekstove. Ono što je održalo ovu noise scenu i što nas je pokretalo je činjenica da se svaka pesma ulivala u drugu. Nije bilo pauza i kroz aplauz su ovi sjajni muzičari motali ruke po žicama i palicama i prelazili na sledeću stvar. Očaravajuće. Sjajno je nama u publici koji imamo priliku da osetimo mladalačku energiju i prženje novijih muzičkih formi. Blago njima što uspevaju da na ovako kreativan način, i rečima i teškim zvukom, dočaraju ono što im je na umu, predstavljajući ljubavne tegobe i otuđenje jednog prostog naroda. U njima sam zaista videla inspiraciju, razmišljala sam o tome da li bih ja mogla kroz svoju muziku sa svojim prijateljima u bendu da izvedem ovako kvalitetan nastup.
   Ne znam da li bi iko mogao da mi kaže šta tačno čini njih tako izuzetnim. Da li je u pitanju energija koju prenose ili pak dobro osmišljen repertoar. Gledamo lepog gitaristu i dve simpatične devojke potpuno posvećene svom zvuku. I uživamo. Nije li to suština. Vidiš sastav kako fenomenalno izvodi uživo svoje pesme, kupiš njihov disk, odeš kući i preslušaš ga. Ali ti je delom krivo, jer nisu pored tebe. Posvećenost ovog albuma se tačno vidi kada stoje ispred tebe i viču sa osmehom na licu.


   Sledeći put dok listate kroz Fejs ili Instagram, pustite u pozadini ovaj ljubičanstveni album. Čak iako ne obraćate pažnju na zvuk, nećete da zaboravite autentičan zvuk i slatke reči. Nikako. Ja sam posle prvog slušanja popamtila pola pesama. Toliko su dobri. Imam samo jedno pitanje: Ko su ’’Repetitor’’ i ko im je dao pravo da budu tako fantastični?
   Ja zaista ne preterujem.
   Hvala im!

txt: Dunja Todorović, ćerka Olje Wagner
foto: Srđan Stevanović