Zaputili u Skadarliju među boeme, kako bismo sišli u podzemlje i slušali muziku koju volimo. Pošto u Srbiji apsolutno sve mora da kasni, okasnih namerno, pa ipak stigoh ranije, to jest na završetak tonske probe. Sinoć (7.5.) je u Sioux-u bilo finale njihovog festa, te šansa da se čuju noviji autorski bendovi, sa velikanima scene kao šlag na tortu. Ali krenućemo hronološli.


Prvi bend koji se predstavio u ovoj finalnoj večeri bili su BadHead. Kao kroz izmaglicu se sećam nastupa ovog benda u Domu omladine u Rumi. Bilo mi je ekstremno drago da sam ih konačno čula na nekom ozvučenju i u nekom prostoru koji nije apsolutan krš. Onda mi se svideo bluz momenat, sada kada sam ga čula kako treba, sviđa mi se još više. Energičnost benda i to koketiranje rokenrola i bluza sa malo „mračnijim” momentima grandža zvuči perfektno. Bend sve vreme drži pažnju i jednostavno vuče na pokret.
 
Nisam očekivala da su Irvas i njihova „Božićna muzika” na tolikim steroidima. Bend je počeo sa melodičnijim pesmama i gradativno ređao pesme sve žešćeg zvuka. Mnogo žešćeg nego što bi se očekivalo od nežnog Irvasa. Bio je to sirov grandž u svom najlepšem obliku, a Markov glas mi u ovom bendu zvuči daleko bolje i definitivno moćnije nego u Sharks, Snakes  & Planes.


Treći takmičarski bend bili su Demian. O njima imam toliko mišljenja i sva su u potpunoj suprotnosti. Filip Pejić ima vanserijske vokalne sposobnosti, ostatak momaka u bendu su vrsni muzičari i to se čuje. Ono što meni nije prijalo je na koji način su žanrovski iskoristili svoje talente. Definitivno su ovoj večeri doneli dozu melodičnosti koju drugi bendovi nisu. Dok sam ih slušala, iz nekog razloga mi je u mislim sve vreme bio bend Atlantida i vajb starih pesama ex-YU roka. Svirali su jednu pesmu koja je imala totalno fanki melodiju i ona je jedina koja je uspela da me pomeri iz ukočenosti. Da stalno sviraju tako nešto, verujem da bih bila ljubitelj. Nikako ne osporavam talenat i kvalitet benda, ponavljam da sam oduševljena vokalom, ali te pomalo tugaljive melodije mi nikako ne odgovaraju.

Iz dremke su me trgli pank rokeri pod imenom RIF. Kao i svakipank bend i ovaj je predodređen da pokrene. Ako te pank ne pokreće, onda imaš neki problem. U pesmama benda sam čula uticaje raznih drugih, što domaćih, što stranih pank bendova. Smenjivanje pevanja i naracije u nekim pesmama mi se odlično ukopilo sa brzinom i žestinom pank instrumentala na koje smo svi navikli. Nisam oduvana nastupom ovog benda, ali sam definitivno uživala u njemu.

Poslednji takmičarski bend bili su pančevački pank/ska Ukratko Štef. Ovaj bend je, zahvaljujući dužini svojih pesama u svojih pola sata uspeo da odsvira najviše. Publika je tokom ovog nastupa bila najbolje raspoložena i pale su i prve šutke. Bratska podrška bendu bila je vidna tokom pesme „Za ekipu”, nekima se najviše svidela seksi „Komšinica”, a imali smo i čitavih 59 sekundi da se budimo kako nećemo u Uniju. Ovo je bio veoma dobar, energičan kraj takmičarskog dela i sada su svi iščekivali onaj šlag na torti.

foto: Michael Borwing
Oko dva sata nakon ponoći, Bjesovi su se popeli na binu. Iako svoj nastup počinju onda kada ih većina bendova završava bili su vidno raspoloženi i, reklo bi se, spremni za svirku. Tokom nastupa bilo je više tehničkih problema, ali nije mi delovalo kao da to ikome preterano smeta jer su brzo bivali sređeni, a koncert nastavljen. Ljudi su sjajno reagovali na svaku pesmu, a izvedeno je i mnogo „bjesomarskih” izvođenja obrada, od kojih je „Lutka iskrivljenog lica”, kao i na nekim ranijim koncertima ovog benda, otpevao basista Marko. Posebno iznenađenje kako za publiku, tako i za bend, bio je dečko koji se javio da peva „Ustaj majko zemljo”, pa smo imali kombinaciju Zoranovih vokala i skrimova, odnosno originalnog izvođenja pesme. Vokali su se međusobno dopunjavali i ovo je bila najbolje izvedba spomenute pesme koju sam ja ikada cula! Nakon još nekoliko pesama, među kojima je bila i „Aikido” koja je pokrenula ceo klub, kolena su me izdala, te sam u pola četiri morala da napustim koncert. 

Ovaj koncert do ranih jutarnjih sati bio je iscrpljujući, ali za pamćenje. Bjesovi su odsvirali svoju treću smenu, a kao pobednik Sioux festivala izašao je Irvas.

txt: Jelena Ostojić
foto: Jovan Mihajlović