Ska se vratio u grad



Sviđa ti se? Javi ostalima!

U subotu, 17-og oktobra, u klubu Retro u Gornjem Milanovcu, nastupio je požarevački bend „Čvrge“. Taj dan mi se izdešavalo toliko toga lošeg da sam mislio da je bolje da ne izlazim u grad, ali sam verovao u blagotvorno dejstvo muzike, pa sam ipak otišao na svirku.

Naravno da se nisam pokajao. Doktori bi mogli da propisuju ska muziku za lečenje od depresije i nervnih rastrojstava, a Čvrge koje smo pre par meseci i intervjuisali bi mogle da otvore svoj rehabilitacioni institut na kojem bi lečili ljude svirajući svoje pesme. Čim sam ugledao svetlucave duvačke instrumente u njihovim rukama, znao sam da nisam pogrešio. Toliko dugo sam želeo da čujem neku trubu, saksofon ili trombon u Retru i ta želja mi se konačno ispunila. Požarevački sastav, pored standardnog rasporeda dve gitare, basa i bubnja, imaju i trombon i trubu, a to celoj priči daje na ozbiljnosti, ali i egzotičnosti, jer ne dešava se često da čujete ove instrumente van svadbi. Pogotovo trombon koji je njihov frontmen i pevač razvlačio poput neke antene, držeći ga uperenog u nebo da ne bi zakačio publiku koja se tiskala pred njima. Zvuk trombona je odjekivao u celom lokalu, čak i bez mikrofona.

Bend se predstavio uvodnim instrumentalom koji nas je odmah naterao da igramo. „Opipavali smo vam puls“, rekao je frontmen, a onda je naglasio da je čuo sve najbolje o milanovačkoj publici, što je lep način da se ostvari početna komunikacija sa ljudima u klubu. To je dalo rezultate u tome što su svi bili raspoloženi i igrali su uz muziku, iako većina nije znala nijednu njiihovu pesmu pre svirke. Ipak to nije sprečilo pojedince da se prihvate mikrofona i otpevaju prateće vokale za pesmu „Moj grad“, što je već postalo standardno ponašanje na svirkama u Milanovcu. Bend je kuvao nošen energijom od publike i muzikom koju su svirali sa srcem. 

Nisam obraćao previše pažnje na tekstove, a kada bih uhvatio neki stih, činio mi se sasvim na mestu. Bila mi je važna ta energija i terapeutsko dejstvo muzike – više nisam razmišljao o sranjima koja sam imao u glavi nego sam poskakivao uz ska ritam. Priznajem da sam očekivao da će mi u jednom trenutku dosaditi taj un-ca/un-ca ritam, ali to je bila samo moja predrasuda. Ili ska uopšte nije tako prost ili ga ovi momci sviraju toliko dobro da je svaka pesma puna preokreta i sitnih, ali jako lepo ukrašenih varijacija koje daju na dinamici i raznolikosti kompozicija. Primetio sam bubnjara i kako je usitnio pokrete ruku dok je vozio brzi ska ritam sa mnoštvom prelaza. Kako se masa pred bendom živo kretala, u jednom trenutku sam se našao pred trubačem i zvuk trube me je udarao pravo u lice. Niko nije stajao mirno, čak i oni koji su pili pivo za šankom izgledali su kao da ispijaju gutljaje u ska ritmu, a konobari su prolazili među ljudima pocupkujući uz zvuk gitare.

Pored pomenute pesme „Moj grad“, izdvojio bih i „Radničku“ kao stvari koje sam primetio i osetio. Možda je bilo razloga za neku kritiku, možda bih primetio greške ili više komentarisao tekstove pesama, ali u tom trenutku mi je samo trebala energija i povod da razmišljam o nečemu drugom, a „Čvrge“ su mi udarile takvu macolu u mozak da nisam čuo ništa drugo sem Ska-Ska! Ako vam je potrebna dobra energija, vrhunska zabava i odlična svirka, potrudite se da dođete na sledeću svirku benda „Čvrge“, jer oni poklanjaju sve to kroz svoju muziku.

Šteta je samo što u Milanovac nisu došli ranije, pre nego što je počela univerzitetska sezona jer je grad u ovom periodu mnogo prazniji i svirke su manje posećene. Ipak klub Retro je još jednom omogućio svojim sugrađanima sjajnu svirku i dobar provod, a oni koji su joj prisustvovali te večeri otišli su kući sa osmehom na licu. Valjda se i to računa u muzici. Znam da je meni pomoglo.  

txt: Andrea Kane
foto: Mamita Verde



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

10 najčitanijih

Arhiva