Wyatte - Road to Boshporus - October 2017
Wyatte - Road to Boshporus - October 2017

Intervju Rambo Amadeus



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Kada se spomene Rambo Amadeus, prva asocijacija koja osobama pada na pamet je muzika. I svakako, Rambo Amadeus je sa pravom najpoznatiji upravo svojim ukusom za muziku van svih trendova, za sočnim humorom i kritikom društva, i da je i te kako jedan od onih koji kaže ono što misli. Manje poznato je da je Rambo Amadeus, ili Antonije Pušić, i UNICEF-ov ambasador dobre volje, glasan pobornik zelenih tehnologija i strastveni jedriličar. A kako se sva ta interesovanja kombinuju?


HC: Prije nekoliko godina ste postali UNICEFOV ambasador. Koja su vaša zaduženja, i možete li malo detaljnije opisati što znači biti UNICEF-ov ambasador.
R: Unicefov ambasador dobre volje je javna ličnost  koja prihvati da stavi  svoju popularnost na raspolaganje Unicefovim kampanjama. Pri tom je potrebno da ta javna ličnost zadovoljava Unicefove specifične kriterijume. Moje osnovni zadatak je da Unicefu izađem u susret kada se sa nekim novim projektom predstavljaju javnosti. Neka vrsta volonterskog VIP p.r.-a na primer. Da u intervjuima , koliko je god to moguće, promovišem aktivnosti Unicefa, što radim sa zadovoljstvom, jer oni rade veoma korisne stvari za unapređenje kvaliteta odrastanja djece.
Evo upravo je u toku promocija hraniteljstva. Utvrđeno je da se djeca mnogo bolje razvijaju i fizički i psihički u porodičnom okruženju nego u domovima,  bez obzira koliko su domovi kvalitetni. Hraniteljstvo je neka forma privremenog usvajanja djece, koga ozbiljno zanima ova tema nek ode na Unicefov sajt i upozna se sa detaljima. 

HC: Od solarnog roštilja preko ekonomičnih sijalica do planova za izgradnju ekonomično isplativih/održivih kuća. Vaša interesovanje za stanje okoline i planete je iskreno, i iskreno, naučio sam par stvari. Da li je budućnost našeg okruženja svijetla, tamna, ili niti jedno od to dvoje i što svaki pojedinac i država, treba da urade?
R: Budućnost zavisi od svakog pojedinca . Ona može biti i svijetla i tamna, zavisno od toga kako se budemo ponašali. Pojedinac mora da shvati da nema više prostora da se krije iza „društva“, „države“ , i „čovječanstava“ već da kao pojedinac mora da počne da dela na oporavku prirodne sredine. 

HC: Vaše gostovanje na Evroviziji je bilo propraćeno sa uzvicima oduševljenja i kritikama. Kako je došlo do toga da Vi budete predstavnik crne gore, imajući u vidu da je Evrovizija sinonim za ispoliranost i izvještačenost?
R: Ne znam kako su se ljudi koji odlučuju mene sjetili. Možda ih je moj angažman za Unicef ohabrio da procjene da nisam previše alternativan, čim sam Unicefu dobar. Ja sam poziv prihvatio, jer je to za mene bio pravi profesionalni i umjetnički izazov, da baš u toj ispoliranosti i izvještačenosti dam nešto što je kvalitetno i originalno, što se čini mi se i od mene tražilo. Svi su imali punu svijest o tome šta je Evrovizija, ali i koliko ta ista Evrovizija doprinosi u promociji Crne Gore. 

HC: Da li je bilo podrške od strane crnogorskih organa zaduženih za taj dio posla?
R: Televizija Crne Gore je radila taj posao, Direktor Rade Vojvodić mi je dao apsolutno odriješene ruke što se tiče pjesme, želeći  da sačuva moju originalnost, jer je smatrao da je to najbolji način da Crna Gora skrene pažnju na sebe.
Spot je  rađen tako da se prikažu turističke atrakcije. On je rezultat kompromisa između mog sinopsisa, koji je ilustrovao tekst i potrebe turističke promocije, i mislim da su svi potrudili da urade svoj dio posla pošteno. Tu najprije mislim na ekipu koja je išla sa nama po terenu da snimi spot, od vozača, preko kostimografa, šminkera, pa sve do režisera. 
Azerbejdžancima se očigledno dopao  spot,  ubrzo nakon Evrovizije su odlučili da zakupe parče naše obale i investiraju u turistički kompleks, u tom smislu sam nedvosmisleno doprinio razvoju turizma CG - možda će mi jednog dana to uticati i na visinu penzije, možda dobijem neku spomenicu ili me prime u partiju.


HC: Da li ste Vi bili zadovoljni nastupom na Evroviziji?
R: Ne. Mislim da sam bio previše ambiciozan, iskren, da napravim što bolji, moderniji komad, previše teksta koji je trebalo izgovoriti u tako malo vremena, pa nisam imao vremena da se malo zezam s publikom. Sa ovom pameću napravio bi neki komad sa mnogo manje teksta, da ne moram mnogo da mislim na sceni, nego da se zezam. 

HC: Možemo li saznati koji detalj vezan za sledeći album? Kada bi mogao biti spreman za objavljivanje, gdje snimate, koje teme obrađujete ...?
R: Radim trenutno na dva albuma, jedan je interaktivni, drugi je uobičajen, s hitovima.

HC: Vaša je šaljiva ali vrlo oštra kritika društvene (ne)kulture. Iako sebe karakterišete kao underground umjetnikom, na marginama, da li ste se ikada našli na udaru od strane pojedinaca, organizovanih grupa ili „mainstream“ medija, zbog vaših stavova?
R: Pa upravo zbog toga sebe i marginalizujem,  alternativa je udobna pozicija s koje čovjek neometano može da kritikuje društvo. 

HC: Da li je bilo pritisaka iz političkih krugova zbog pjesama kao „Čobane Vrati se“ ili „Kataklizma Komunizma“? Da li danas ima takvog pritiska zbog „Euro Neuro“?
R: Ne, nije. Ja mislim da u savremenom društvu možete da pjevate o čemu  oćete, samo je važno da se nikom ne mješate u njegov biznis, da mu svojim djelovanjem ne smanjujete prihode, a pjesma to teško da može koliko god je kritična. Pjesmi u najgorem slučaju može da se dogodi da je niko ne emituje, kao što se dogodilo sa drugim djelom pjesme Đede Niko, koja se sprda sa tadašnjim bumom nekretnina na primorju, to jest sa našim mentalitetom. 
Pjevaču u najgorem slučaju može da bude zabranjen pristup državnim medijima,  što se u vrijeme rata dogodilo meni zbog mojih antiratnih stavova.  

HC: U nekoliko navrata sam vas čuo da nastojite kroz pjesme da edukujete publiku. Da li uspjevate u tome? Da li osjećate razliku, primjećujete promjene?
R: Pa, radio sam nekoliko namjenskih pjesama, čiji je cilj bio uticaj na javno mnijenje. Pjesma „Govorimo o mogućnostima“ koja je promovisala inkluziju je prilično blagotvorno uticala na javno mnijenje vezano za tu temu. Srećom te stvari se danas mogu precizno izmjeriti. 
Sada sam za hor Kolibri uradio jednu ekološku pjesmu, siguran sam da će  imati  vaspitnoobrazovnu ulogu. 

HC: Vi ste rodom iz Herceg Novog ali malo Vas gledamo da nastupate u crnoj gori. Kada ste posljednji put nastupali u CG i ima li naznaka za neku skorašnju svirku?
R: Sviram redovno u Crnoj Gori. Svirao sam ljetos, sviraću u Junu na Cetinju, u Avgustu u Herceg Novom i u Septembru u Nikšiću, na regionalnim festivalima.   

HC: Imate li neko posebno prijatno mjesto za sviranje, negdje gdje se uvjek sa posebnim guštom vraćate?
R: Herceg Novi mi nekako prođe najljepše, sviram 100 metara od kuće, a u publici bude i mojih drugova iz djetinjstva, što je posebno dobar osjećaj. 

HC: Koliko razumijem, more i jedrilice su Vaša stara i velika ljubav. Zašto vas to plavetnilo toliko privlači?
R: Privlači me iz milion razloga. Na moru sam odrastao, jedrim od 7 e godine, more je za mene prirodna sredina. I daje neophodan osjećaj slobode. 

HC: Da li se i dalje takmičite?
R: Takmičim se ponekad, ljeti ne, prejako je sunce, a organizatori nikako da se sjete da start pomjere za 5 popodne, nego se prže svi na suncu kao da je neko naredio da mora tako.

Pitao: Nikola Franquelli



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva